Bivši developer Photomatha na Kickstarteru lansirao naočale od morske plastike

Glavni lik Kickstarter kampanje pokrenute na prvi april su naočale Floaties načinjene u potpunosti od reciklirane plastike koje su članovi udruge Maritimo Recycling sami izradili.

Sve o kampanji i o tome kako je ova dubrovačka udruga nastala, ispričao je ekskluzivno za Netokraciju njezin predsjednik Marjan Žitnik, inženjer računarstva u informatičkim krugovima poznat po svojim developerskim angažmanima u startupu Spotie i Photomathu. Rad njegove udruge podržava i bivši šef iz Photomatha Damir Sabol.

Plutajuće naočale

Prvo najnovije vijesti – kampanja na Kickstarteru koja ima veliki zeleni predznak. Marjan nam je objasnio o čemu se tu radi:

Floaties su 100% reciklirane sunčane naočale s polariziranim staklima koje plutaju – baš kao čepovi od boca od kojih su napravljene. Teške su samo 15 g, izdržljive na savijanje i grebanje, uz doživotnu garanciju – ako ih slomite, sameljemo ih i napravimo nove. Svaki pledge omogućit će reciklažu 500 plastičnih čepova.

Tim udruge odlučio je sam prezentirati svoje naočale jer su im profesionalni modeli s njima djelovali neautentično.

Odlučili smo biti vlastiti modeli – izgledamo kao ekipa iz Alana Forda, ha-ha. Moj Balkan English? Katastrofa! Pokušali smo s profesionalnim naratorom, ali zvučalo je umjetno, pa smo ostavili moj engleski – navodno Amerikancima simpatično i originalno.

Cilj im je prikupiti 10.000 dolara, što računaju da im je dovoljno za shipping naočala diljem svijeta, a sve povrh toga je, kaže Marjan, pobjeda za udrugu:

Da privučemo backere, prvih 100 komada ide za $1 – ne, nije prvoaprilska šala, iako lansiramo 1. travnja. Sljedećih 100 je po 9 dolara, zatim 19, 29, 39 dolara, a konačna Kickstarter cijena je 49 dolara.

Prije pokretanja ove kampanje već su prodali više od tisuću komada svojih naočala, no sada su napravili novi model jer su im za prvu verziju, koju su outsourceali, prigovarali da su “previše muške”. Novi model su izradili kompletno in-house. Zanimljivo, prije naočala od reciklirane plastike iz mora proizvodili su narukvice i privjesci u obliku repa tune.

Novac koji prikupe ovim putem bit će namijenjen rastu udruge, što znači više akcija čišćenja, reciklirane plastike, radionica, edukacija i pozitivnih ljudi koji su dio njihove priče.

Priča o napuštanju struke i odlasku “u ribe”

A kakva je to tek priča. Baš onakva kakve volimo. O Marjanu se pričalo da je napustio IT i otišao “u ribe”. I to je na neki način istina. On zaista ljeti vodi turiste na ribarske ture, ali zimi svojim inženjerskim i menadžerskim vještinama pomaže u radu udruge Maritimo Recycling, koja je svojevrsni ekološki startup.

Evo kako nam je on to ispričao:

Ideja je krenula 2015. kad sam privremeno pobjegao iz IT-ja i osnovao Maritimo Fishing. Tijekom jednog ribolovnog izleta čistili smo plaže, a ja sam poželio od prikupljene plastike napraviti filament za 3D printer. Guglanjem sam otkrio Precious Plastic, što mi je ubrzalo učenje, ali sam brzo shvatio da plastika iz mora nije pogodna za filament.

Iako sam uspio s ručno izrađenim shredderom (sjeckalicom) i ekstruderom, filament je zapinjao u printeru jer je zahtijevao 80 – 90 % industrijske plastike. Budući da nisam želio koristiti novu plastiku, okrenuo sam se brizganju (injection moldingu) i proizvodnji od 100 % reciklirane plastike.

Priznaje da je njegovo učenje o plastici i strojevima trajalo godinama i uključivalo razne izazove. Kako nije imao iskustvau mehanici, brušenju i varenju, prošao je kroz brojne ozljede dok nije sastavio prve strojeve. A i oni su se često raspadali u garaži.

Cilj mi je bio smanjiti industrijske strojeve, dosad dostupne samo velikim igračima, i omogućiti svima da recikliraju plastiku – spoj mehanike, elektronike i programiranja, što me vratilo u IT.

Kaže da su mu pritom puno pomogli prijatelji mehaničari, meštri i volonteri na akcijama čišćenja te je prirodno sve to preraslo u udrugu, gdje bez pritiska mogu raditi strojeve i proizvode od reciklirane plastike.

Tako je 2021. službeno osnovan Maritimo Recycling, koji djeluje unutar Zajednice tehničke kulture Dubrovnika. Organiziraju akcije čišćenja, radionice i događanja te razvijaju inovacije i proizvode od reciklirane plastike.

U tim je prvo došla Maria koja je zadužena za sortiranje i pripremu plastike, a od početka su tu i Tihana, Maro i Alen, zaposlenici pogona za reciklažu plastike iz mora u TUP-u, bivšoj tvornici ugljenografitnih proizvoda, a danas kreativnom centru Dubrovnika.

Uz njih, pridružile su im se i dvije osobe zaposlene preko probacijskog ureda, čime udruga dodatno podržava društveno odgovorno poslovanje.

Projekt je podržao i Marjanov bivši šef:

Damir Sabol, moj bivši šef iz Photomatha i cjeloživotni mentor, zajedno s Googleom podržao je naš razvoj inovacija značajnom donacijom.

Recikliranje za svakoga

Sve je krenulo na bolje kad je upoznao Ivana iz Ludog Mora s kojim je išao “na ribanje”. Prisjeća se kako je bilo prilično komično kad su shvatili da obojica vole 3D printanje. No, to nije bilo jedino iznenađenje. Kad mu je spomenuo problem sporog sortiranja čepova po bojama i ideju automatizacije, Ivan mu je, prepričava, bez najave u jednom popodnevu složio funkcionalni prototip s Arduinom.

Nakon više od godine rada razvili smo stroj koji košta samo nekoliko stotina eura, sastavljen uglavnom od 3D printanih dijelova, a radi poput industrijskog. Objavili smo ga kao open-source omogućivši svima da ga izrade.

To je bio prvi zamašnjak razvoja, a onda se inoviranje samo nastavilo. U roku od godine dana planiraju open-sourcati i njihovu glavnu inovaciju – uređaj za mljevenje i brizganje plastike.

Počeli su izrađivati i svoje kalupe jer su upravo oni, kako kaže, kod injection moldinga najveći izazov. Ti se kalupi izrađuju od aluminija i željeza, skupi su i tehnički zahtjevni. Stoga su oni napravili kalupe prilagođene njihovim malim uređajima, a osmislili su ih tako da se mogu brzo sklapati i rasklapati:

God bless Josef Prusa! Bez 3D printera ovo ne bi bilo moguće. Kalupi koštaju desetke tisuća eura, a i najmanja greška u dizajnu znači da ne rade. Zahvaljujući 3D printanju, možemo testirati proizvode prije nego uložimo u izradu kalupa.

Počeli smo eksperimentirati i s 3D printanim kalupima od novih materijala otpornih na više temperature. Tako se rodila ideja o stolnom uređaju, veličine 3D printera, koji bi radio sa 100% recikliranom plastikom.

Cilj nam je omogućiti svakome da reciklira plastiku, pod sloganom Recycling for everyone. Umjesto da kalup košta 10.000 eura, ovako bi bio samo 100 eura – idealno za suvenirnice ili škole s ogromnim STEM potencijalom.