U ponedjeljak završava jedna era mog života. Nije bitno koja, nije ni bitno što je možda simbolična i što se dan poslije zapravo ništa neće promijeniti, bitno je da se posljednjih nekoliko dana borim između "koga-briga-sve-je-super" i "moj-je-život-gotov" razmišljanja. Ipak, sad već optimistično zaključujem da sam, kad se sve oduzme i zbroji, sretna, a kako tehnologija čini veeelik dio mog života, želim podijeliti sa svim internetskim pučanstvom kojemu se ovo da čitati sve ono čemu me ona o životu naučila, gdje mi je pomogla i u čemu je možda i odmogla.
Sretna sam jer sam dio one generacije koja je imala offline djetinjstvo, s internetom se upoznala u tinejdžerskoj dobi i tek tada postala “ovisna” o njemu. Sretna sam jer sam uživo pratila manijakalni razvoj tehnologije, što sam imala mogućnost pratiti svaku novost posebno u mobilnom svijetu – prvo hardverski, a u posljednje vrijeme softverski. Sretna sam što se svako malo mogu odmaknuti od cijelog virtualnog svijeta i zapaziti kako on utječe na moju (i vašu) svijest, ponašanje, događaje… Sretna sam jer sam upala i u ovaj suludi svijet startupa koji se ponekad doista doima poput balončića koji samo što se nije raspuknuo, ali u kojemu se istodobno rade fantastične stvari, uzdrmavaju već dobro uhodane industrije, mijenjaju se ljudske navike – i tek ćemo možda za desetljeće shvatiti važnost ovog perioda.
Bila je ovo uzbudljiva vožnja, a evo i trideset slučajeva (sasvim nasumičan broj, kunem se!) kada je tehnologija bila moj drug, pratitelj, zaštitnik i najveći neprijatelj:
1. Internet je odličan za stvaranje novih prijateljstava
Nebojša Grbačić je na nedavnom događaju, koji je organizirao Twitter u Zagrebu, naveo kako je preko te društvene mreže upoznao neke od najboljih ljudi u Hrvatskoj. U potpunosti se slažem s njime – da nije bilo tih virtualnih mjesta, velik broj ljudi koje danas poznajem i cijenim ne bi bio u mom životu. Ma, ne bih ni radila tu gdje radim niti bih se preselila u novi grad!
2. Internet je mjesto zbog kojih sam se udaljila od nekadašnjih prijatelja
Pojedine osobe s kojima sam se družila offline postale su mi nekako udaljenije u doba interneta. Znate li one ljude koji se potpuno drugačije ponašaju u stvarnome svijetu i na Facebooku? Uživo su mile i drage, a na društvenim se mrežama javljaju samo kada treba nešto gunđati. Uživo su vrlo bistre, a na internetima dijele šokantne tekstove i teorije zavjera s portala čije ime završava na “o”.
Hm?
3. Internet je super i za fizički udaljene
Kako sam se prije nekoliko godina preselila u novi grad, bilo mi je teško ostaviti obitelj i prijatelje. Sada sam i u vezi na daljinu, a bez čari tehnologije teško bih izdržala ovo razdoblje. Beskrajni video pozivi i specijalizirane aplikacije ipak su bolji od nekadašnjih preskupih telefonskih poziva ili čak pisama (još se sjećam kad je moj brat tijekom služenja vojnoga roka dobivao čitave romane…). Internetski promet, doduše, ne da se ni izbrojiti, ali sva sreća na flatu. 🙂
4. Internet istodobno udaljava
Istodobno više ne moram satima visjeti na telefonu prepričavajući s bližnjima što mi se sve dogodilo, gdje sam bila, s kime i što sam radila. Razgovori sada idu otprilike ovako: “Eeee, pronašla sam super kafić gdje poslužuju…” “Znam, svježe cijeđeni sok od marakuje i ananasa s daškom zvjezdanog anisa. Vidjela sam ti na Instagramu još prije dva sata!” “Pozdrav iz Kijeva!” “Znam da si tamo, ne moraš se hvaliti, vidim ti Foursquare!” “Mia, prestani igrati Family Guya i Quest for Stuff, vrati se na posao!”
5. Pametni telefoni su super!

Uuuuh, internet u pokretu! Uuuuh, mogu provjeriti sve ikad sve! Sve što je ikad igdje napisano, objavljeno, nacrtano, fotografirano… Toliko informacija, a sve su na mome dlanu, gdje god i kad god!
6. Jesmo li manje pametni zbog njih?
Svaka debata u svakoj birtiji na svijetu prerano se završava jer se činjenice mogu provjeriti u tren oka. 🙁 Razmišljanje “gdje-je-taj-glumac-ono-glumio” koje bi potrajalo možda i nekoliko dana rješava se u sekundi odlaskom na IMDB. Koja je ovo pjesma? Bum – Shazam! Matematički zadatci se rješavaju fotografiranjem (iako bi se o ovome moglo diskutirati). Knjige? Što je to?
7. Sami kreiramo svoju zbilju
Otkako je društvenih mreža, predstavljamo se na njima u najboljem svjetlu. Naš savršen ten popraćen je savršenom frizurom. Tu je i naš savršeni posao, nakon kojeg pečemo, savršene kolače, a navečer nas čeka savršen izlazak, bilo da je riječ o ludoj zabavi ili čaši kvalitetnog vina. Sve je savršeno i sve je zabilježeno!
8. Sami kreiramo svoju zbilju

I onda dolazimo do sindroma kao što je Instagram zavist. Teško se ponekad oduprijeti tome, ali treba imati na umu da i drugi pomalo uljepšavaju stvarnost, baš kao što i sami činimo. Većina barem. Onih nekoliko sretnika ipak ima gotovo savršene živote.
9. Svi znaju sve!
Znam koliko djece ima školska prijateljica iz treće klupe u šestom de, kako se zovu i kako su proslavile nedavne rođendane. Znam da osoba koju sam prije nekoliko godina upoznala na forumu (i nikad uživo) pravi fantastične kolače u kojima uživa cijela njena hrvatsko-američka obitelj. Znam da kolegica s jednog od prethodnih poslova petkom uvijek sluša hard rock glazbu jer se bliži vikend. Sve te ljude nisam vidjela uživo godinama (a neke nikada)!
10. Nedostatak intime
Znate li tko sve ima pristup vašim slikama? Vašim postovima iz 2009.? Vašoj lokaciji? Osobno sam odustala od nekakve privatnosti na internetu, pa je gotovo sve što dijelim javno dostupno. U isto vrijeme, ne dijelim ništa što mislim da ne bi trebao cijeli svijet znati, jer su postavke privatnosti najčešće samo labava zaštita.
11. Uvijek smo dostupni
Nastavno na prethodnu stavku, dobra je stvar ipak što nam je lakše ući u trag – nema panike jer se nisam javila na telefon, ako moj zadnji status na Twitteru kuka da sam na nekom dosadnom događaju. A i Facebook redovito govori kad sam zadnji put bila online (prokletnik!).
12. Uvijek smo dostupni

Ah, da, granica između privatnog i poslovnog se gubi, stoga nije rijetkost da mi poluposlovni upiti stižu na chat i nakon ponoći… Ali dobro, sama sam si donekle kriva zbog toga. 🙂
13. Postoji x gumb
Srećom, od svog tog opterećenja lako se isključiti i provesti nekoliko minuta/sati/dana u offline aktivnostima, svježem zraku, odmoru… Bez opterećenja, bez notifikacija, bez drame.
14. Bitne se stvari dogode kad se isključiš!
Murphy na djelu! Baš kada ste se isključili na kratko vrijeme vratit ćete se mnoštvu poziva, neodgovorenih poruka, notifikacija pa možda čak i paničnih potraga za vama jer je vaš zadnji lokacijski čekin napravljen prije nekoliko dana! 😮
15. Kupovinaaaa!
Još se sjećam prvih koraka na eBayu, prvih procesa na PayPalu, prvih njuškanja po forumima u potrazi za informacijama o tome kako kupiti onu super stvar s interneta, prvog čudnog pogleda u banci kad me djelatnica tiho upitala: “A vi znate da je kupovina putem interneta nesigurna…?” Daj mi popusta, daj mi licitiranja, daj mi besplatne poštarine, daj mi kupona, daaaj!
16. Kupovina 🙁

Prazni džepovi. Dovoljno rečeno.
17. Uvijek novi gadgeti
Veselje zbog novog modela uređaja. Čekanje u redovima kako biste ih među prvima uspjeli iskušati. Uzbuđenje zbog novih i revolucionarnih značajki! Otpakiravanje nove igračke!! Uključivanje!!! Radi!!!!
18. Previše novih gadgeta
S vremenom uzbuđenja nestane, a inovacije kojima se nove igračkice diče zapravo postaju “inovacije”. Nema više onog osjećaja Božića kad otvarate novi paket, samo stavite SIM u novi uređaj, sve podesite u nekoliko minuta i možda ispunite poluiznenađeni “oh” kad vidite kakvu novu značajku.
E nije “oh”, nego “bah”. 🙁
19. Glazba uvijek i svugdje
Glazba je važan dio mog života i uvijek je negdje u pozadini. Uvijek sam imala problema s memorijom na telefonu jer bih ga prekrcala pjesmama (nikad ne znaš što će ti se slušati). No, pojavom servisa za streaming moje su se navike promijenile – milijuni pjesama sa mnom su u džepu. Torbici. U ruci. Najlakše prodana pretplata na svijetu!
20. Ništa za slušati 🙁

Sjećam se kad sam kriomice ulazila u sobu s glazbenom linijom, potiho puštala mamine ploče na kojima se nalazila meni tada neobična Josipa Lisac. Sjećam se kad sam cijenila jednu kazetu KUD Idijota toliko da sam ju izlizala, ali i dalje sam pjevala svaki stih uz kreštavi ton koji je dopirao iz lošeg kazetofona. Sjećam se kad mi je netko snimio diskografiju Ramonesa na nekoliko CD-a! Zahvaljujući streaming servisima, sad imam pristup diskografijama svih glazbenika kojih se sjetim, a ponekad se uhvatim kako samo stišćem – sljedeću, sljedeću, sljedeću… Zaboravljam li uživati u glazbi?
21. Poboljšanje kvalitete života
Imam nadohvat ruke mnoštvo informacija o prehrani, o zdravstvenim stanjima, lijekovima – ne ovisim više samo o onim informacijama koje nasumično dopiru do mene, nego se mogu baciti u istraživanje (uz pokušaj filtriranja informacija koje dovode do zabluda) i formirati pravilan plan prehrane, vježbanja… Pa čak pronaći i online trenera koji će preko Google Hangoutsa vikati na mene da napravim još 25 sklekova!
22. Ne da mi se ustati, imam upalu palca…
Ne, ozbiljno, imam problema od konstantnog tipkanja i scrollanja. Leđa mi isto nisu u najboljem stanju. A i kome se da ići van kad sve što mi treba egzistira u ekranima… A onaj trening? Ma može i sutra…
23. Fotkaj sve!
Kamere na pametnim telefonima sve su bolje, slike su sve kvalitetnije, aplikacije za njihovu obradu sve su maštovitije… Dok sam nekada žalila jer nisam u određenom trenutku imala fotoaparat sa sobom jer se baš tada ukazala dvostruka duga ili sam gotovo stala na kakav neobičan cvjetić, sad sve te prizore mogu fotografirati iz milijun kutova, a već iduće sekunde pokazati svijetu svoje uratke. I brojati lajkove. Život je lijep, pogotovo na slikama.
24. Prestani fotkati sve!

Na kraju su se mi oni prizori koje nisam fotografirala više urezali u pamćenje od tisuću i jedne slike travke koja mi se baš ispriječila na putu. Ali nema veze, uvijek ju mogu posjetiti na Instagramu! A ujedno se prisjetiti i svakog svog doručka, ručka, večere, deserta, međuobroka, čaja, piva…
25. Toliko recepata, DIY projekata…
Pinterest! Oh, Pinterest!
26. Nemam vremena ni za što

Ali sam barem zabilježila sve projekte na kojima želim raditi jednom kad budem stigla!
27. Sve serije, svi filmovi ikad!
Koji luksuz! Sve što poželiš gledati – tu je! Ne ovisiš više o nametnutim programima, sam upravljaš svojim vremenom. Sam biraš sadržaj koji ćeš gledati i ono najbitnije – kada! Ne moraš više čekati tjedan dana na novu epizodu serije koja je vrlo, vrlo napeto završila!
28. Predoziranje cijelom sezonom/sezonama serije
I to povlači drugi problem za sobom… Gledanje jedne epizode više nije dovoljno. Uvijek želiš još i odmah! I onda vikend provedeš uz sezonu ili dvije Breaking Bada, House of Cards, Gleeja (nasumični primjeri!)…
29. Nikada nećeš zaboraviti nečiji rođendan <3
Zahvaljujući Facebooku, LinkedInu, kalendarima i drugim digitalnim pomagalima nikad se više nijedan prijatelj neće naljutiti na vas jer ste mu zaboravili čestitati rođendan. Facebook je otišao i korak dalje – u pojedinim državama se mogu odmah poslati pokloni, barem oni virtualni poput darovnih kartica. Praktično!
30. HB na Facebooku
Ali iako nikada u životu vjerojatno niste dobivali čestitki za rođendan, stotine HB-ova, mlakih “sretan-rođendana” i slika mačkica koje pušu u svjećice radije biste zamijenili nekolicinom iskrenih zagrljaja i čestitki uživo.
I to i jest posljednja stavka – tehnologija, ma koliko god utjecala na naše živote, nikada neće biti dostojna zamjena dodiru, kontaktu, pogledu uživo. I vjerujem da u idućih 30 mišljenje promijeniti neću! 🙂
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Nebojša Grbačić
28. 11. 2014. u 1:50 pm
Taj Nebojša Grbačić puno priča!
I čujem da se slaže s manje više svim opisanim! 🙂
Mia Biberović
28. 11. 2014. u 2:05 pm
Kad si već prije… Kako…?