Predsjednik Milanović zagovarao keš na konferenciji posvećenoj fintechu

Nakon predsjednikova ‘kume, keš, keš’ govora na otvaranju Money Motiona koji je bio zanimljiv kontrapunkt programu u kojem su mahom ljudi koji su život posvetili fintechu i digitalizaciji tokova novca pa i digitalizaciji/tokenizaciji novca, ostalo je u zraku pitanje koje je otvorio: mogu li nam digitalna plaćanja ponuditi privatnost? Također, britanski ekonomist založio se za lokalne fizičke banke, puno njih, ako želimo rast poduzetništva i napredak za buduće generacije.

Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske, došao je, naime, na Zagrebački velesajam otvoriti “najveću fintech konferenciju srednje i istočne Europe”, tako se promovira Money Motion i tamo je održao govor koji se cijeli dan komentirao.

Neki su bili zadovoljni što je rekao narodski kako stvari stoje, neki šokirani kako je stao u obranu gotovine koja nema veze s konferencijom (što nema komunikacijske savjetnike?), dok su treći bili zbunjeni ni sami ne znajući što da misle o napretku u financijskom sektoru koji dobrim dijelom gazi izvan regulative.

Što je to predsjednik ispričao?

Građani moraju imati izbor kako plaćaju, što uključuje i pravo na gotovinu jer to je pitanje osobne slobode, istaknuo je. Velik dio govora posvetio je regulaciji financijskog sektora i privatnosti.

Razina nadzora nad financijskim transakcijama danas veća nego ikad, upozorio je. Zadiranje države, regulatora i financijskih institucija u transakcije, kazao je, pretvara se u “24-satnu kontrolu nad životima i transakcijama ljudi”. Predlaže se još i veća kontrola privatnosti, a već sada su, smatra, ovlasti države i regulatora u financijskom sustavu dosegnule granicu koja se može tolerirati u demokratskom društvu i trebalo bi ih ograničiti.

Fintech u tom smislu ima potencijal poslužiti kao bijeg od regulatora, kao alternativa monopolu države i regulatora nad novcem, odnosno oblik demokratizacije financijskih tokova.

Može li fintech biti luka privatnosti plaćanja?

No, je li to stvarno tako? Većina digitalnih plaćanja odnosi se na plaćanje karticama, bankovnim aplikacijama i drugim payment procesorima. Svi oni omogućuju uvid u transakcije regulatorima. Raširene fintech aplikacije poput Revoluta i N26 također nisu anonimne i uvelike su povezane s regulatorima.

Ostaju kriptovalute koje nude privatnost za pseudonimne transakcije i regulatorima je njih puno teže pratiti, ali ne i nemoguće. Standardni tokeni ostavljaju digitalni trag. Transakcije Bitcoina ili Ethereuma su javne i mogu se povezati s identitetom ako se poveže adresa s osobnim podacima. No, privatne kriptovalute poput Monera, Zcasha ili Dasha omogućuju privatnost usporediv s gotovinom.

Ipak, kriptovalutama ne barata previše ljudi. Stoga tu osobnu slobodu da njima plaća i pritom ne gubi privatnost zadržava vrlo ograničen broj ljudi. Prema procjeni Statiste, ove godine u Hrvatskoj kriptovalute koristi oko 345 tisuća ljudi, što je oko devet posto populacije.

Čini se kako je ocean privatnosti u plaćanju i dalje najdublji kod gotovine. Dodatni su to bodovi za povratak analognim načinima plaćanja što je pomalo neočekivano na konferenciji okrenutoj budućnosti plaćanja.

Hrvatskoj treba još 50 do 100 banaka

Dogodio je još jedan takav moment kada je za govornicu stao popularni suvremeni ekonomist Richard A. Werner.

“Ekonomski rast nije neprijatelj okoliša, već temelj prosperiteta. Ako se odreknemo rasta, odrekli smo se budućnosti naše djece”, poručio je, a potom se i on “okomio” na centraliziranu moć središnjih banaka.

Rekao je kako svjedočimo uništavanju malih tvrtki i srednje klase, što je, prema njegovom mišljenju, “izravna posljedica moći središnjih planera”.

Werner tvrdi da današnji sustav uništava male tvrtke i srednju klasu jer centralizirani planeri kontroliraju kredit i kapital, umjesto da ga usmjere prema lokalnoj proizvodnji i realnoj ekonomiji. Njegovo rješenje je decentralizacija otvaranjem više lokalnih banaka:

Hrvatskoj je potrebno 50 do 100 lokalnih banaka. Tehnologija i softver za to već postoje. Moramo zaustaviti politike središnjih banaka koje vode u depopulaciju i oslanjanje isključivo na uvoz radne snage. Treba nam stvaran prosperitet ovdje, u Hrvatskoj, i u cijelom svijetu. To je jedini put naprijed.

Povratak analognom i nazadovanje?

Iako se naizgled tim stavovima promoviraju analogne financije i financijske institucije, zapravo su u njihovim govorima putokazi kako strukturirati financijski sustav i to ne samo iz perspektive digitalizacije i tehnologije. Poruke su to iz perspektive čovjeka kojem bi, ne zaboravimo, kapital trebao služiti.

Pitanje privatnosti u tradicionalnom bankarstvu prelilo se i u digitalno, a novi bi načini plaćanja trebali ponuditi odgovore. Nije tu riječ o načinima kako zamračiti novce, poslovati na crnim tržištima ili prikrivanju nekih drugih vrsta kriminala. Uvidi u naše transakcije otkrivaju naše navike, interese i životni stil, sve su to informacije koje se mogu zloupotrijebiti ili koristiti za profiliranje i kontrolu.

Privatnost u plaćanju utoliko znači i očuvanje prava na autonomiju i izbor i očekivanja su od fintecha, neobanka i privatnih kriptovaluta da omoguće ljudima da plaćaju bez straha od praćenja i manipulacije.

Također, Werner se ne bori za još banaka, naknada, kredita kako bi one financijski napredovale, nego za rast malih tvrtki, lokalnog poduzetništva. Fokus na realnu ekonomiju i ljude, a ne na mehanizme za svladavanje inflacije i slično, na što su usmjerene centralne banke. Fintech, neobanke i decentralizirani sustavi poput blockchaina tu imaju potencijal postati instrumenti demokracije.

Zanimljiv je to poruka s ovogodišnjeg Money Motiona, podsjetnik da budućnost financija nije samo u tehnologiji, nego i u tome da ona mora očuvati našu slobodu i omogućiti nam rast dostojan čovjeka.