Pametne učionice i nisu baš ‘pametne’ bez nastavnika i kvalitetnih sadržaja

Prije svega, moramo se malo pozabaviti terminologijom, kaže Lidija – sam termin “pametne učionice” nije baš najsretnije odabran jer učionice nisu same po sebi pametne zato što su u njima računala.

Pjesma za ugođaj by Deezer. 🙂

Pametni su učitelji koji se njima služe da djecu podučavaju, pametne su glave učenika koje znanje upijaju i traže, a informacijska je tehnologija nadopuna i potpora procesu učenja i poučavanja. One su samo onoliko “pametne” koliko im to dopušta sadržaj koji se može reproducirati na uređajima kojima su opremljene i tu dolazimo do prvog problema:

Svi pričaju o tehnologiji, uređajima, mrežama i pristupu internetu, zaboravljajući da nešto na tim uređajima treba i biti. Hrvatska nema takvih obrazovnih sadržaja, niti ih ima na vidiku. Nakladnici se ne žele upuštati u posao izrade takvih sadržaja, škole i institucije nemaju novaca, a ponekad ni sluha te sve ostaje samo na učiteljima.

U Velikoj Britaniji postoji niz tvrtki koje se bave proizvodnjom obrazovnih sadržaja, ističe, a redovito se održava i BETT konferencija (British Educational Training and Technology Show) s tridesetogodišnjom tradicijom, na kojoj se 2014. okupilo 35.942 posjetitelja.

 Pametne učionice nisu zamjena za pametne učitelje

No to što ne postoji sustavna proizvodnja sadržaja za nastavu prilagođenu digitalnom dobu ne znači nužno da ga uopće nema – postoje učitelji koji za svoje učenike pripremaju digitalne sadržaje, animacije, simulacije, kvizove i sve to besplatno bez ikakve nagrade ili priznanja:

U medijima čitamo o otvaranju “pametnih učionica”, ali ne čitamo o njihovom “pametnom” korištenju, ne čujemo dojmove učenika ili roditelja, ne čitamo o primjerima kako su učitelji upotrijebili te učionice. Taj nastavak priče medijima, a možda ni javnosti, nije zanimljiv.

Često upire prste u nastavnike kao glavne “krivce” za sporu informatizaciju školstva, naglašavajući kako se dio njih i dalje teško nosi s tehnologijom, no Lidija smatra da je to zastarjela predrasuda. Učitelji i njihovi načini rada više nisu prepreka uvođenju tehnologija u naše škole, napominje, jer ima onih koji su desetak godina ispred sustava i snalaze se kako najbolje znaju i mogu. Problem su zastarjeli nastavni planovi i programi, nedostatak novaca i nedostatak sustavne podrške i rješenja.

Nastava uz tehnologiju umjesto nastave informatike?

U idealnom svijetu, ovako opremljeni učenici i nastavnici mogli bi sadržaj nastave informatike kakav danas poznajemo usvajati u praksi, pri učenju i nastavi drugih predmeta kako bi tehnologija uistinu bila potpora i alat, a nastava odražavala način učenja koji je novoj generaciji djece već prirodan. Tada bi se nastava informatike mogla uistinu fokusirati na naprednije tehnološke vještine, umjesto na vježbanje rada s osnovnim alatima.

No problem je u tome što nastavnici nemaju vremena u sklopu svoje nastave poučiti djecu i korištenju računala za izradu radova i zadataka kao što su online lekcije, kvizovi, umne mape, video uradci, prezentacije, pisanje i uređivanje tekstova, obrada podataka, objašnjava Lidija:

Kako su planovi i programi nastavnika natrpani i sati svih predmeta u potpunosti iskorišteni za predmetne sadržaje, nama nastava informatike nužno treba. Inače će nam djeca biti informacijski, medijski i digitalno nepismena, a da ne spomenemo da neće ništa čuti o zaštiti osobnih podataka, odgovornom korištenju interneta ili prevenciji govora mržnje i elektroničkog nasilja.

Upravo se potonjim bavi projekt Pet za net čija je Lidija pokretačica, no i sama je svjesna kakou regularnom školskom programu treba doći do nekih znatnih promjena u načinu na koji poučavamo svoju djecu o tehnologijama, koje su usko isprepletene s njihovim životima:

Mislim da se nastava informatike polako odmiče prema kreativnijem korištenju računala i mobilnih uređaja od pukog učenja korištenja određenih programa, ali nažalost službeni plan i program je takav kakav je (iz 2006.) i učitelji nemaju puno slobode.

Postoji jedna prednost našeg zastarjelog programa informatike, napominje profesorica Kralj – mi nismo stigli iz njega izbaciti programiranje, a ostale države Europske Unije su prošle krug od izbacivanja do vraćanja programiranja, pa barem nečime pratimo trendove.

Kamo sada?

Informatizacija hrvatskog školstva o kojoj se priča već godinama očito se kreće prilično sporo i sporadično, no zahvaljujući ponajviše nastavnicima koji se u vlastito vrijeme trude iskoristiti blagodati tehnologije u obrazovanju, sudjeluju u eTwinning projektima, povezuju svoje učenike s onima diljem svijeta preko starih knjižničkih računala i smišljaju sadržaj koji im nitko za to zadužen neće ponuditi, ima prostora za optimizam.

Preko projekta Učionica budućnosti u organizaciji CARNeta tabletima i interaktivnim pločama opremile su se Osnovna škola Kamešnica u Otoku, IX. gimnazija i Tehnička škola Ruđer Bošković u Zagrebu, Gimnazija Frana Galovića iz Koprivnice, II. osnovna škole u Bjelovaru, Rikard Katalinić Jeretov u Opatiji te nakon poplava obnovljena škola Antuna i Stjepana Radića u Gunji. Iako je riječ o tek sedam škola od nekoliko tisuća, negdje treba započeti, a jednog dana možda ćemo vidjeti i primjenu proširene stvarnosti u obrazovanju, čemu se Lidija nada.

No što želi u međuvremenu? Ništa ekstravagantno, tek obrazovne sadržaje na hrvatskom jeziku dostupne svoj djeci i učiteljima.

Deezer je online streaming servis, na kojem glazbu slušaš legalno, uz jednostavno pretraživanje glazbe po nazivu pjesme, albumu ili izvođaču. Na raspolaganju ti je više od 35 milijuna pjesama dostupnih za preslušavanje i preuzimanje. A kada interneta nema, Deezer je dostupan i offline. Kreiraj svoju playlistu i slušaj je na svom mobilnom telefonu, tabletu ili računalu, dijeli svoju listu ili omiljene albume s prijateljima i uživaj u komforu slušanja omiljene glazbe bilo kad i bilo gdje. Samo u webshopu Hrvatskog Telekoma uštedi 50% do 12 mjeseci na Deezer i plaćaj ga samo 17,50 kn mjesečno. Aktiviraj Deezer – tri, četiri, sad: Hoću Deezer!