Lažne vijesti ne poznaju granice: kako se protiv njih bore organizacije u Hrvatskoj i regiji?

Povod za ovu temu nam je jedna od najznačajnijih regulacija vezana uz informiranje na europskim prostorima, riječ je o Aktu o digitalnim uslugama, koji će od veljače biti obvezujući za sve digitalne platforme koje posluju u EU.

Tako će se platforme poput Googlea, Mete i X-a, ali i one manje, morati aktivirati po pitanju demonetizacije (smanjenja financijskih poticaja za prenositelje dezininformacija), osnaživanja zajednice za provjeru činjenica, osiguravanja transparentnosti političkog oglašavanja i sličnog.

U nastojanju da osvijetlimo problematiku dezinformacija i napora da se oni suzbiju na prostoru naše regije – koja je medijski specifična po mnogo toga, posebno iz razloga što se lažne vijesti zbog sličnosti jezika i susjedske povezanosti prelijevaju među susjednim državama – potražili smo sugovornike iz regije da nam uz voditeljicu Predstavništa Europske komisije u Hrvatskoj pomognu u tome: iz Hrvatske to su dr. Mato Brautović s Odsjeka za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku i Ivana Živković, izvršna urednica na portalu Faktograf.hr; iz BiH urednik platforme Raskrinkavanje Rašid Krupalija, a iz Srbije Milena Popović, glavna urednica Istinomera.

Kriza profesionalnih medija

Premda nije u svakoj od ovih država situacija ista, svi se sugovornici slažu da je upravo kriza profesionalnih medija bila glavni okidač za pojavu i jače širenje lažnih vijesti. Ivana pojašnjava:

Financijska kriza 2007./2008. godine osiromašila je profesionalne medije i u svijetu i u Hrvatskoj. Prva žrtva bile su „najskuplje“ novinarske forme, istraživačko i reportažno novinarstvo. Ugašena su regionalna dopisništva, a građani i građanke su na taj su način lišeni informacija koje najizravnije utječu na njihovu svakodnevicu. Povjerenje u profesionalne medije je nagriženo i otvorena su vrata za nekvalitetan i obmanjujući sadržaj.

Mato smatra da u Hrvatskoj novinari dobro znaju svoj posao, ali ga ne mogu nesmetano obavljati, pa dolazi i do slučajnog širenja neistina:

Vrlo često, zbog poslovnog modela hrvatskih medija koji se temelji na brzini, dezinformacije završe i u sadržaju mainstream medija, čime je postignut krajnji cilj dezinformatora. Smatram kako tu nije riječ o namjernom širenju dezinformacija već o misinformacijama, tj. netočnim informacijama ili informacijama izvan konteksta koje su plasirane nenamjerno i dovode građane u zabludu.

Inače, po njegovu uvidu, lažne vijesti u Hrvatskoj dominiraju kao sadržaj tzv. pseudomedija, s čime se slaže i Ivana:

Rasadnik dezinformacija u Hrvatskoj nisu takozvani mainstream mediji, već ranije spomenuti rubni mediji, kojima je cilj zaraditi od širenja neprovjerenih senzacionalističkih tvrdnji i emocionalno zapaljujućeg sadržaja.

Po Mileninim riječima, u Srbiji je situacija još nepovoljnija po čitatelje:

Ono što Srbiju izdvaja u odnosu na neke druge zemlje je to što su prvaci u širenju dezinformacija, a često i prvi izvor dezinformacija, profesionalni, takozvani mainstream mediji. Naravno, sve te dezinformacije se prenose i na društvene mreže, a tamo dobivaju svoj najekstremniji oblik.

Razlog također ne vidi u nepoznavanju pravila struke, dakle nije riječ o misinformacijama:

Vjerujem da većina novinara u Srbiji vrlo dobro poznaje etička i profesionalna pravila, ali da se iz različitih razloga odnosno interesa odlučuje da ih zanemari. Drugim riječima, ne vjerujem da je u pitanju neznanje novinara, već svjesna odluka da se istina zaobiđe.

Napominje i da novinari zbog pritiska velike čitanosti plasiraju senzacionalizam jer on donosi klikove i time novac oglašivača, što nažalost nije slučaj samo u Srbiji.

Primjeri loše prakse

U pravilu lažne informacije bujaju u doba velikih društvenih i političkih kriza, koje zadnjih godinama itekako proživljavamo s pandemijom, ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku itd., pa primjera lažnih vijesti ne manjka.

Milena spominje nedavni slučaj objavljivanja scena iz popularne videoigre Arma 3 kao videomaterijal koji navodno predstavlja stvarne ratne borbe, prvo u Ukrajini, zatim sada u Gazi.

Mato podsjeća i na udarnu vijest s početka ljeta kako će turisti koji koriste kofere s kotačićima u dubrovačkoj staroj gradskoj jezgri platiti kaznu od 265 eura, što je prenijela većina medija. Najviše zabrinjavajućom smatra pojavu da dezinformacije, nakon što se prošire, dugo žive i vrlo se često vraćaju u život:

Primjerice, u Srbiji postoji veliki broj građana koji vjeruju da su Dubrovčani palili gume 1991. godine, a dio zapadnih akademika piše znanstvene radove u kojima dvoji da se napad na Dubrovnik uopće dogodio.

Mnoge lažne vijesti uključuju manipulaciju videozapisa, a Rašid od recentnih primjera izdvaja snimku navodnog slijetanja američkih marinaca u Izrael, a zapravo je riječ o snimci koja je stara više od godinu dana i nastala je u Rumunjskoj.

Ivana upozorava i na negiranje realnosti klimatske krize, od tvrdnji da klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem nisu stvarne do tvrdnji da klimatske promjene ne predstavljaju značajnu prijetnju pa nema potrebe suprotstavljati im se bilo kakvim javnim politikama:

Nedavno smo razotkrili neutemeljene tvrdnje hrvatskog europarlamentarca Mislava Kolakušića koji je činjenicu da Njemačka zatvara nuklearne elektrane iskoristio da dezinformira javnost o obnovljivim izvorima energije, odnosno da prelazak na obnovljive izvore energije prikaže kao štetnu praksu.

Ovdje navedene platforme posebno prate velike krize i u profesionalnim medijima i na društvenim mrežama te svakodnevno dobivaju prijedloge za provjeru od svojih čitatelja, a Faktograf i Istinomer su i dio Metina Third-Party Fact-Checking programa za provjeru informacija na toj mreži.

Nijedna od ovih vijesti nije uklesana u kamen

Naravno, svjesni su da i oni sami mogu pogriješiti te su otvoreni za ispravke onog što objavljuju. Rašid napominje:

Raskrinkavanje se bavi provjerom sadržaja koji se pojavljuje u medijima i na društvenim mrežama, analizom netočnih tvrdnji te utvrđivanjem točnih informacija, a taj se proces rada zasniva na našoj metodologiji prema kojoj ocjenjujemo objavljene činjenične tvrdnje, a ne one koji ih objavljuju.

Svi portali te administratori stranica i profila na društvenim mrežama čije su objave ocijenjene u nekoj od naših analiza na adresu naše redakcije mogu uputiti zahtjev za ispravkom ili osporavanjem tih ocjena.

Očekivano, reakcije prozvanih nisu uvijek ugodne. Govoreći o radu Faktografa u sklopu Metina programa, Ivana kaže:

Svakodnevno nas kontaktiraju te ispravljaju netočne tvrdnje radi kojih smo njihove objave ocijenili kao “netočne”, “djelomično netočne”, “nedostaje kontekst” ili “izmijenjena fotografija/video. Detaljne upute i obrasci za ispravak, odnosno osporavanje ocjena objavljeni su na našem portalu u sekciji Često postavljana pitanja. Ponekad, međutim, umjesto ispravka dobijemo prijetnje.

Milena kaže da njih srpske institucije i politički akteri uglavnom ignoriraju, iako od njih prije svake objave traže objašnjenje:

Umjesto toga, u javnim izlaganjima od državnih dužnosnika nerijetko dobivamo diskreditaciju, etiketiranja i standardni repertoar optužbi da smo “strani plaćenici”. Slično tako se prema nama ophode i mediji.

Lokalni, ali i širi angažman

No daleko od toga da su samo spomenute platforme posvećene suzbijanju lažnih informacija jer u svakoj od ovih država postoji niz nacionalnih, pa i međunarodnih aktivnosti u ovom području.

Mato podsjeća da u Hrvatskoj različite visokoobrazovne institucije kroz različite istraživačke projekte istražuju fenomen dezinformacija, a Ministarstvo kulture i medija i Agencija za elektroničke medije (AEM) su kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021 . − 2026. pokrenuli 12 projekata s tematskim fact-checkingom, kojih će uskoro biti još i više jer je upravo završio drugi krug natječaja.

Od međunarodnih projekata u Hrvatskoj djeluje i Adria Digital Media Observatory (ADMO) kao središte za borbu protiv dezinformacija, koje je osnovano uz financijsku potporu Europske unije i dio je mreže sličnih hubova na razini EU-a. Riječ je konzorciju, čiji je koordinator Sveučilište u Dubrovniku, a članovi su zagrebački Fakultet političkih znanosti, Filozofski fakultet, FER, Gong, N1 televizija, Xwiki i France Press iz Francuske te Oštra iz Slovenije. ADMO obuhvaća Hrvatsku i Sloveniju, a pruža podršku Europskoj komisiji i nacionalnim tijelima za praćenje politika online platformi u borbi protiv dezinformacija. Mato objašnjava:

Cilj ADMO-a je umrežiti sve dionike kako bi bili uspješniji u borbi protiv dezinformacija kroz otkrivanje dezinformatorskih kampanja, objašnjavanje fenomena i aktivnosti medijske pismenosti za sve građane.

Europska služba za vanjsko djelovanje je još 2015. počela sa suzbijanjem lažnih vijesti osnivanjem radne skupine East StratCom, što je bila reakcija na ruske dezinformacijske kampanje. Nastavljajući se na njezino djelovanje, Europska komisija 2018. inicirala je tzv.  Kodeks dobre prakse, usmjeren na internetske platforme, trgovinska udruženja i ključne sudionike u sektoru oglašavanja, koji su se obvezali raditi na suzbijanju dezinformacija i poboljšavanju svojih politika na internetu, pojašnjava nam Andrea Čović Vidović, voditeljica predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj.

Kodeks je pravno u potpunosti i na obvezujući način ojačan 2022. godine zajedničkom regulacijom vrlo velikih internetskih platformi na temelju Akta o digitalnim uslugama, a od kolovoza 2023. je obvezujući za sve vrlo velike online platforme i tražilice – sve koje imaju više od 45 milijuna korisnika u Europskoj uniji, odnosno više od 10 % europskog stanovništva. Od 17. veljače 2024. pravila će se primjenjivati na sve digitalne platforme, bez iznimke.

Tako su, primjerice, velike platforme poput TikToka, X-a, Googlea i Mete, obvezne izvješćivati Europsku komisiju o svom radu na promicanju vjerodostojnog sadržaja, poboljšanju osviještenosti korisnika, degradiranju ili suzbijanje štetnog sadržaja i prepoznavanju oglašavanja povezanog s dezinformacijama.

Aktom o digitalnim uslugama utvrdili smo jasna pravila za zaštitu potrošača i njihovih temeljnih prava na internetu. Cilj su nam i inovacije, rast i konkurentnost, ali i lakše širenje manjih platformi, malih i srednjih poduzeća i startupa. Sve ovo utemeljeno je, naravno, na europskim vrijednostima, prema kojima u prvi plan dolaze sami građani.

Međunarodnih zajedničkih napora ima i izvan Europske unije, primjerice Rašid izdvaja SeeCheck, koji okuplja države Jugoistočne Europe, što je posebno važno obzirom na spomenutu činjenicu da se u našoj regiji lažne vijesti ne zaustavljaju na državnim granicama.

Svi moramo raditi na medijskoj pismenosti

Svi ovi sugovornici i organizacije u kojima djeluju svjesni su da je ispravljanje krivih informacija manji dio posla, a glavni je cilj postizanje medijske pismenosti, za što je potreban angažman mnogih dionika, naglašava Mato:

Nije nam važno samo da razotkrivamo dezinformacije, već da razumijemo kako dezinformacije nastaju, tko ih kreira, sa kojom namjerom, kome idu u prilog, kako se šire, kojim kanalima, koje je plodno tlo za nastanak dezinformacija te koje su posljedice kontaminiranog javnog prostora po društvo ili društva, kaže Milena.

Društvu može pomoći sveobuhvatna edukacija. Medijima može pomoći odmak od postojećih modela financiranja: teško je zadržati neovisnost kada glavnina prihoda dolazi od plaćenih oglasa, kaže Ivana.

Potrebno je uključiti sve dionike, od vlasti, nevladinih organizacija, medija, akademske zajednice do samih građana, kako bi se izgradila otpornost na dezinformacije. Vlast, od lokalne do nacionalne razine, mora biti jasna i transparentna u komunikaciji. Nevladine organizacije, posebno one koje se bave provjerom činjenica, moraju biti objektivne i ideološki nepristrane.

Mato navodi aktivnosti kojima se može mnogo napraviti:

Kroz različite kampanje medijske pismenosti usmjerene na sve segmente društva, a ne samo na djecu i mlade, treba osvijestiti građane o problemu dezinformacija i naučiti ih osnovne tehnike provjere točnosti. Alati su lako dostupni i šteta je što ih vrlo mali broj građana doista koristi.

Međutim, odgovornost nije samo na organizacijama i institucijama jer i sami građani mogu sebe osposobiti za kritičko primanje informacija iz medija kako ne bi postali žrtve lažnih vijesti, komentira Ivana.

Njima može (barem malo) pomoći da se zapitaju tko je izvor informacije, može li se informacija potkrijepiti drugim izvorima, postoje li dokazi za neku tvrdnju. Može nam pomoći pomno čitanje i vječno propitkivanje,

Samo informirano društvo je otporno društvo, zaključuje.