Internet nam pruža puno mogućnosti da se izrazimo, a da primatelj poruke koju šaljemo ne dobije pravu informaciju o našem identitetu. Postoje i servisi koji odlaze korak dalje od toga, poput kanadskog Kika, aplikacije za razmjenu poruka, koja pruža još veću anonimnost i otvara opasnosti koje s time stižu.
Sigurnost na internetu je tema o kojoj se priča sve češće, a da opasnosti koje vrebaju one najmlađe i najranjivije mogu postati vrlo ozbiljne, pokazuje nedavni slučaj iz američke savezne države Virginia, koji je u prvi plan stavio kanadsku aplikaciju Kik. U priči koja je imala tragični kraj s ubojstvom 13-godišnje djevojčice iz grada Blacksburga, oslanjanje na anonimnost na internetu prikazalo je svoju mračnu stranu.
Kik je u ovom slučaju poslužio kao kanal između djevojčice i dvoje studenata na sveučilištu Virginia Tech, koji su iskovali i proveli plan njezina ubojstva. Kanadska aplikacija za razmjenu poruka pritom je postala sredstvom za međusobni kontakt, a anonimnost koju pruža postavila je ozbiljne prepreke u istrazi slučaja.
Anonimnost djeluje privlačno, ali…
Privlačeći korisnike, Kik se oslanja na mogućnost da ljudi koji razmjenjuju poruke ne otkriju svoj identitet, a osobito za tinejdžere koji nerijetko žele skrivati stvari od svojih roditelja, privlačnost aplikacije je što pruža i takvu anonimnost. Prilikom registracije za Kik, dovoljno je unijeti ime, prezime i e-mail adresu koji mogu biti i izmišljeni, a može se izbjeći otkrivanje podataka koji bi mogli razotkriti sudionika konverzacije, poput unosa broja mobilnog telefona kojim se služi.
Takva mogućnost može biti privlačna za puno korisnika koji vole anonimnost, kao je prije nešto više od dvije godine otkrila priča o Kikovu rastu. Međutim, putem su se pojavili i problemi s takvim principom pružanja anonimnosti, a u slučaju kanadske aplikacije za poruke, među tim su problemima sve češći slučajevi povezivanja tinejdžera ili mlađih sa seksualnim nasilnicima ili ‘predatorima’ maloljetnika.
Kako postići bolji roditeljski nadzor ako se ne otkriva identitet korisnika? Kako omogućiti da istražitelji što prije dođu do počinitelja kaznenih djela? Potraga za odgovorom na ovakva pitanja nije problem koji se javlja isključivo s Kikom ili s nekom sličnom aplikacijom za poruke, ali Kikov princip rada učinio ga je osobito ranjivim na ovom terenu.
Kik ne može otkriti sve
Sve učestaliji slučajevi u SAD-u koji su bacili svjetlo na problem pokazuju da se sve češće zloupotrebljava Kikova popularnost, s njegovim dolaskom do 275 milijuna registriranih korisnika u svijetu, među kojima je 70 posto u SAD-u. Istraga je pritom često s korakom ili dva zaostatka u odnosu na one koji zloupotrebljavaju servis za poruke oslanjajući se na ranjivost žrtve.
Ubojstvo iz Virginije bilo je drastični primjer, a do razotkrivanja počinitelja došlo je nakon što je Kik surađivao s istražiteljima i pritom otkrio sve što zna. Međutim, princip po kojemu radi onemogućio je da se otkrije sve. Pisane poruke razmijenjene među sudionicima konverzacije se ne spremaju, dok se razmijenjene fotografije i videi čuvaju samo do njihova primitka na mobilnom telefonu primatelja poruke, što može ostaviti istražitelje bez važnih dokaza o pripremi ili izvršenju kaznenog djela.
Kako je pokazao slučaj iz Virginije, kanadska aplikacija za poruke može pomoći s tragovima koji vode prema počiniteljima, ali izostanak detaljnijeg nadzora dok se nešto zbiva umanjuje mogućnost da se zločin spriječi. U odgovoru na problem koji nije mali, pomažu što veća otvorenost ili neki drugi potez, poput podrške konferenciji za suzbijanje zločina protiv djece, kao što je to učinio Kik – no, pitanje je može li to biti dovoljno.
Bilo da je riječ o kanadskoj aplikaciji ili nekom drugom servisu za razmjenu poruka koji korisnicima omogućava da ostanu anonimni, čini se da je pravi izlaz u udaljavanju od koncepta kojim se štiti nečija anonimnost. Makar to značilo i gubitak privlačnosti koji će dovesti do ponekog korisnika manje.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Ivan
09. 02. 2016. u 2:38 pm
Što ti brljaviš?
Nat
09. 02. 2016. u 2:57 pm
Da se korespondencija između djevojčice i studenata odvijala klasičnim putem preko pošte i pisama, bi li tada policija tražila da pošta kod svakog slanja pisma identificira osobu koja šalje, da pismo u pošti otvaraju i arhiviraju (kopiraju/digitaliziraju), a sve to pod izgovorom poveznice između anonimnosti i zločina?