Kako čitati grad kroz bajtove i piksele: Digitalna povijest Rijeke

Kristian Benić i Peek&Poke muzej računarstva pripovjedaju povijest Rijeke kroz ‘bajtove i piksele’

Kako čitati grad kroz bajtove i piksele priča je o povijesti razvoja informatike i digitalne kulture u Rijeci, pripovjedana na 450 stranica i u dva dijela: Jedan je o povijesti digitalije i digitalaca u Rijeci, dok u drugom Benić kroz razgovore upoznaje čitatelja i s aktualnim događanjima i ljudima koji čine riječku digitalnu scenu.

Kristian Benić dobri je (digitalni) duh grada Rijeke. Inovativni Magazin i Lab GKR, jedinstveni Brickzine, EPK 2020… Samo klikni i izletjet će negdje iz ekrana. Bilo u retro štihu (kroz e-knjigu Geeks behind the Iron curtain, izdanu još 2012. i skidljivu dan danas na Amazonu), bilo nedavno u Novom Listu gdje je povodom izlaska svoje druge knjige vješto poentirao: “Ispada da su nam kao izvori važniji nekakvi nekretninski ugovori seljaka o zemlji za ispašu ovce iz 14. stoljeća nego sheme i kodovi najsofisticiranijih softvera koji su pomagali gradnji prekooceanskih tankera.“, te autora ovog teksta zainteresirao za njegovu knjigu Kako čitati grad kroz bajtove i piksele.

Hologramske vaterpolo majice

“Tko ne bi bio zadovoljan da dođe do 100% povećanja broja turista?”, kaže Benić misleći na svoj grad, Rijeku, u kontekstu projekta Europske prijestolnice kulture. I to je valjda ta kvaka zbog koje sam konačno naručio i otvorio ovu knjigu. Jer danas se, nerijetko, posebice u nekim kulturološkim krugovima, na turizam gleda s biblijskih visina kao na pošast skakavaca, dok ga IT sektor promatra, onako, pravim libertarijanskim pogledom: vi radite s turistima, a mi ćemo sve povezati. I uzeti i njima i vama novce.

A kako sam ja turistički vodič i pratitelj i krtica za sve, igrom slučaja i srećom sam u Rijeci dva puta po tjedan dana završio s nekim francuskim planinarima. A volim čitanja gradova. Paralelno s D’Anunzzijem, Galebom ili sušačkom crkvom, pričao bih u busu i o industrijskoj baštini, puštao Let 3 (dobro su prošli jer sam im mogao puštati i Parafe ili nešto s Melodija Istre i Kvarnera) te jednom, kako se s planinarima radi u paru, slušao kako kolega priča o vatrepolistima Primorja koji su, eto, neki dan igrali u finalu Lige prvaka. Da bi, na to, neka turistkinja benigno upitala: “Mogu li se negdje kupiti majice riječkih igrača?”, na što sam joj dobacio je li sigurna da (kao u Coellovim romanima) želi to što želi.

Knjiga se ne nalazi u klasičnoj nakladničkoj distribucijskoj mreži već je, slijedeći neka autorova promišljanja i o internetu, i o odnosima na tržištima općenito, izišla iz riječkog Peek&Poke muzeja računarstva i Udruge za urbanu regeneraciju “Kuraž”.

Naslov je referenca na kultnu knjigu Radmile Matejčić :”Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas”, a evo što ću ja prvom prilikom pročitati turistima na putu za Grad koji teče:

  • Ranih 70-tih godina »3. maj« je bio mjesto gdje su radila tri Univaca, od kojih je svaki koštao gotovo milijun dolara.
  • Riječka banka otvorila je prvi bankomat u Jugoslaviji.
  • Godine 1996. firma Multilink i Boris Krstanović nabavljaju moćne Silicon Graphicse i u dogovoru sa Sveučilišnom knjižnicom Rijeka stvaraju prvi internet centar u Hrvatskoj. Postavili su prvi internetski stream Radio Rijeke te godine,  kao i stranice Rijeka online, što je bio pokušaj stvaranja online medija.
  • Na svoju ću im ruku predložiti da svrate u Peek&Poke muzeje. Djetinjstva i informatike. Uz osobnu, turistima neizgovorenu želju, da projekt Europske prijestolnice kulture sa standardnim političkim lešinarenjima, ne doživi sudbinu riječke industrije i digitalije.

Fjumanski digitalni fumari

Sama knjiga je koncipirana u dva dijela i ima dvije naslovnice – s jedne i druge strane korica. U prvom (Povijest informatike i digitalne kulture u Rijeci) autor daje i popularno znanstveno i informativno iscrpan, ali ujedno i pitak pregled razvoja informatike u gradu, dok je drugi dio (Priče s prve crte informatičke i digitalne revolucije u Rijeci) rezerviran za aktere same scene –  njih 33 – u intervju ili razgovornoj formi (osim onog zanimljivog teksta Ivana Šarara za kojeg stavljam ruku u vatru da ga je monološki sam napisao).

Dok je dizajn knjige dobro štihovao i ispikselizirao Dobriša Radovanović.

Ovo nije lokalna knjiga već knjiga globalnog zahvata u kojoj će svatko pronaći komadić sebe: bilo u Svijetu oko nas, Bugu, Pac-Manu, SAM-u, Commodoreu ili Severinom porniću i nakurnjaku spomenutog riječkog pročelnika za kulturu, Ivana Šarara.

Toliki je trud iza nje, od prašnjavih arhivskih izdanja Novog Lista, listanja bezbroj časopisa i skypeanja s nekim protagonistima koje je životno more odnijelo van grada, do suvremenih anglofonih promišljanja o digitalnoj kulturi da mi, iskreno, na momente zadrhti ruka pišući o njoj. A jedini momenti kad sam se čitateljski nakratko pogubio bili su gejmerske prirode. Nisam nikad intenzivno igrao kompjuterske igre, ali bez obzira na moje ruralno odrastanje u njoj sam našao stotine retro linkova sa svojim prošlim životima.

Da, knjiga je to o fjumanskim digitalnim fumarima, ali tu je Rijeka u nekoj paralelnoj dimenziji, ako im oduzmeš more, luku, brodove i svu mediteransku unikatnost u informatičkoj nam historiografiji, isto tako mogla biti i Zagreb i Beograd i Sarajevo ili Skoplje, ali ne i Tirana ili Milano. I zato je čitljiva i na širem prostoru, ne samo onog što se neki na prostornom planu boje imenovati “regionom” nego i na fenomenološkom osobnom koje uključuje cijeli nam globus.

Mislim, meni bi kao strancu bile fascinantne informacije o tome kako je science fiction ili Jules Verne u pedesetima u Jugi bio nešto kao šund literatura dok, danas, recimo, postoje Dani tog istog pisca u Pazinu.

Također, sociološki gledano, unatoč jugoslavenskom socijalizmu društveni obrasci i način života, sličnosti odrastanja u kvartu Liverpoola i Rijeke bliži su i usporediviji od usporedbe predgrađa Los Angelesa i npr. Turnića.

Ali kako je ipak riječ o toj uvijek avangardnoj Rijeci, Benić je fenomenalno odradio najraniju povijest računarstva tog grada: pionirska prožetost s industrijom, nabavljanje UNIVAC računara za 3. maj (posebno zanimljiva priča o računalu “slupanom” u dostavi), zatim prve kibernetičare i njihovo društvo, nadasve Pavla Dragojlovića s njegovom kultnom knjigom Informatika, sve do ulaska računarstva u školstvo i početaka šire primjene informatičkih znanja i vještina. Uz jako širok pogled na sve ostale aspekte društva i razvoj elektronike u širem kontekstu (npr. osnivanje sustava SRCE u Zagrebu, prodor IBM-a na jugoslavensko tržište, stvaranje ERC informatizacije – uz igranu ulogu informatike na Mediteranskim igrama u Splitu i ZOI u Sarajevu – do svjetskih trendova u izradi hardware-a i software-a).

Ili još malo dalje, dotle kakav je utjecaj na početni tv konzumerizam imalo za Kvarner postavljanje televizijskih repetitora na Učki 1961. godine, nauštrb talijanskih programa.

Riječ je o predodžbi da su računalnu revoluciju pokretali nekonvencionalni ‘šmokljani’ koji su do ideja dolazili kroz dim marihuane s lemilicom u ruci u tatinoj garaži. Prvotni riječki računalni stručnjaci i ključni akteri riječke računalne revolucije nisu bili ni blizu predodžbama hipika, bradonja, klinca iz tatine garaže s viškom slobodnog vremena, već isključivo ozbiljni pojedinci iz znanstveno-inženjerskih-gospodarskih krugova Rijeke i Jugoslavije.

Novce za virtualne bitcoin ovce

U knjizi ćete naći i priču kako su se u Brodomaterijalu opraštali od starog računara čije je srce prestalo kucati nakon 16 godina i 75000 radnih sati. I neke koje vam neću otkriti ako sami ne pročitate knjigu (uostalom, može se ovdje  povući paralela s futorologijom: što se to u međuvremenu dogodilo da sa sve manje entuzijazma pišemo o budućnosti i zašto sve više uživamo u čitanju negativnih književnih kritika?).

I što se to događa s našim životima kad u osamdesetima prošvercana osobna računala uđu u naš svijet, kakav je internet bio u devedestima i što sve ne tamo do daleke 2007. i otvaranja riječkog Peek&Poke muzeja, u zori društvenih mreža.

Autor je uvodno napomenuo kako je sklisko pisati o tako bliskoj prošlosti i kako je teško predvidjeti u kojim sve smjerovima ide ova informatizacija koja nas svakodnevno mijenja. Ni ja ne mogu predvidjeti nešto tipa je li se isplati dati novce za virtualne bitcoin ovce. 

Kako čitati ovu knjigu fovarduša je za neki nekvarni pop-corn, geekovski Kvarner corner i kvarcni retro kapital koji umrežava interdisciplinarnost (STEM, kultura, ekonomija, povijest, sociologija, zabava etc.) s enciklopedijskom širinom. U par time linija: Kako čitati grad nužna je i unikatna i odlično napisana dijakronija digitalne nam baštine. Ujedno i u dvije knjige mravlje vrijedna i cvrčkovo pjevna (rimuje se s Viškovo, lokalitet van grada, op. a.). Te je buduća nezaobilazna referenca u sličnim istraživanjima tehnologije i samog interneta koja će se vremenom pojaviti, ako se i u 22. stoljeću ne budemo slijepo bavili ovčarskim ugovorima ili nastavimo biti zaslijepljeni IT novčarskim sinkronijama i ideologijama. 

Kreirajmo projekte, razbijmo međusobne mistifikacije, prevedimo si nerazumljive jezike, nabacujmo ideje, podržavajmo se i prije svega komunicirajmo.

napisao je još 2012. autor ove knjige za jedan portal.

Dodajem da i turizam (kao jedini preostali industrijski obalni surogat) i kultura i informatički sektor mogu biti prožeti, ako se ima entuzijazma i kreativnosti. Kod Kristiana Benića ovo je binarno upareno i duže od šetnje Molo longom, više nego li domet lifta na Kozali, šire od kanjona Rječine ili grada od Kostrene do Voloskog.

Komentari

  1. Davor Pasarić

    Davor Pasarić

    20. 03. 2018. u 12:47 am Odgovori

    Knjiga me osvojila na prvu! Listajući je, prvo se zakačiš na svjedočanstva jer su kratka i prepuna zanimljivih angedota, ali prava fascinacija dolazi kasnije, kada se započne čitati kronologija razvoja informatike u našem okruženju na način na koji je nitko do sada nije ispričao. Čitajući sam pokušao zamisliti koliko je materijala i novinskih arhiva bilo potrebno pročitati i povezati da se složi ovako sustavan prikaz jedne izuzetno premrežne strukture ljudi i događanja u kojoj je sve međuzavisno, gotovo da možemo pratiti “butterfly effect” situacije kroz ljude, mjesta, inicijative, komunikaciju, a ponekad i čistu slučajnost. Nakon ove knjige digitalni razvoj Rijeke dobiva jasan obris. Moja topla preporuka za svakog računalnog entuzijasta, a pogotovo će u knjizi uživati generacije odrasle u 8-bitnim vremenima! 🙂

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Kako sam od osobe koja regrutira programere sama postala programerka?

Prije otprilike godinu dana intenzivno sam guglala “kako postati (samouki) developer”. Danas sam u situaciji da sama pišem o tome. Iako je svačije iskustvo drugačije, nadam se da će ono što sam putem naučila biti korisno i inspirativno svima koji koketiraju s programiranjem i razmišljaju o karijeri u IT-u.

Intervju

Good Game Nikole Stolnika osigurao 2,2 milijuna kuna, među investitorima Sacha Dragić, Ivan Klarić i Bruno Kovačić

Esport organizacija Good Game nedavno je osigurala svoju prvu veliku investiciju od 300 tisuća eura, na krilima grupe investitora koja uključuje Ivana Klarića, Brunu Kovačića i Sachu Dragića.

Društvene mreže

Filip Zavadlav: Kako je ubojica podrškom na online mrežama postao simbol borbe za pravdu?

Uspoređuju ga s Jokerom i Punisherom, prozivaju ga herojem, a ne ubojicom. Priča o Filipu Zavadlavi, 25-godišnjaku koji je počinio trostruko ubojstvo u Splitu, puni sve medije već nekoliko dana. Ali i društvene mreže.

Što ste propustili

Tehnologija

Hrvatska pošta u zraku: Dostava dronom u Hrvatskoj sve nam je bliža

Nakon eksperimentiranja s kriptovalutama, Hrvatska pošta poletjela je i u istraživanje bespilotnih letjelica koje bi mogle dostavljati pakete u udaljenim dijelovima Hrvatske.

Tehnologija

Gradionica – gdje zagrebački klinci grade LEGO robote i zajednicu spremnu za svijet budućnosti

Marljivi polaznici udruge Gradionica svoje zimske praznike nisu provodili pred računalima, mobitelima i konzolama. Nadvijeni nad LEGO kockicama, motorima, kabelima i senzorima planirali su što s novim zadatkom FIRST LEGO lige, na čijoj je svjetskoj završnici u Houstonu prošle godine bio upravo robot iz hrvatske (G)radionice.

Intervju

Hrvatski studio Tanais Games usred razvoja igre Saint Kotar rebrandirao se u Red Martyr Entertainment

Razviti igru u Hrvatskoj samo po sebi je teško, ali napraviti potpun rebrend studija usred razvoja posve je nov izazov.

Kultura 2.0

Sextortion mailovi kruže Hrvatskom: Ucjenjivač je već ugrabio 49 tisuća kuna

Nacionalni CERT (eng. Computer Emergency Response Team) danas je zabilježio povećani broj lažnih ucjenjivačkih poruka kojima napadač pokušava iznuditi novčanu dobit od žrtve, a prema posljednjim informacijama na račun je stiglo najmanje sedam uplata od po 7 tisuća kuna.

Startupi i poslovanje

Porezna prognoza za freelancere: Strože kontrole, nove minimalne plaće, zdravstveno…

Godina iza nas započela je pretežno vedrom prognozom, no s izmjenama Općeg poreznog zakona vrijeme se krajem 2020. značajno pogoršalo za nezavisne izvođače te mikro i male poduzetnike. Što nas još čeka u novoj (fiskalnoj) godini?

Društvene mreže

Nana Nadarević, Mija Dropuljić, Natko Beck: Influenceri koji zdravlje – a možda i život – znače

Razgovarala sam s tri influencera, Nanom Nadarević, Mijom Dropuljić i Natkom Beckom, koji su svoj utjecaj iskoristili za poticanje važnih tema - od podizanja svijesti o uznemiravanju do boljeg komuniciranja u zdravstvu.