Igor Modino Pérez: "Skakao sam u mnoge bazene bez da sam provjerio ima li u njima vode"

Igor Modino Pérez: “Skakao sam u mnoge bazene bez da sam provjerio ima li u njima vode”

Od Španjolske, Afrike i Irske, Igora Modina Péreza softversko inženjerstvo dovelo je i do Hrvatske. A kako ćete saznati u intervjuu, od geografske karte njegovog života još raznolikija je ona tehnološka!

Kako ga je projektni menadžment dotaknuo prerano u karijeri Igor se brzo vratio programiranju i vlastitim idejama. Od mobilnih aplikacija došao je i do embedded softvera, koji ga je na kraju uveo u automobilsku industriju pa tako i u Hrvatsku. Kao senior Software Developer, PM, Product Owner, System Engineering Manager, ali i Chief Software Engineer vodio je kroz karijeru razne projekte i timove, koordinirao razvoj softvera, hardvera, integracije, proizvodnju i testiranje…

Stoga, ako ste otvorili ovaj tekst računajući na još jedan standardni intervju sa seniorom, oprez! Kao prvi intervju sa seniorom strancem ovo se zbilja pokazao kao vanserijski intervju. Iako znam da će mnogi od vas odmahnuti rukom kad vidite veličinu teksta, upozoravam da Igorovi odgovori ne zaslužuju kraćenje. Pred vama je priča puna sirovih iskustava, mišljenja i zlata vrijednih savjeta!

Igore, koje su tvoje obveze na sadašnjoj poziciji – i kako su se promijenile u odnosu na ono što si prije radio?

Trenutno radim kao Senior Software Engineer u Visage Technologiesu i moja odgovornost je pisanje novog softvera i poboljšavanje postojećeg, a istovremeno pomažem u poboljšanju ukupne kvalitete našeg proizvoda i dijeljenje znanja s timom.

Na prethodnoj poziciji kao Software Chief Engineer for Electrical Engineering and Software u tvrtki Bugatti Rimac bio sam odgovoran za cijeli odjel u svim područjima, ne samo tehnički. Mislim da je pravi pristup pri promjeni područja rada (u ovom slučaju iz automobilizma u AI) prvo dublje upoznati proizvod i razumijeti ga u srži. Uvijek postoji vrijeme za rast u upravljačkim područjima 🙂

Igor dok je radio u Rimac Automobilima.

Kako je započela tvoja karijera, kako se razvijala kroz godine?

Moj prvi posao bio je kao high-level software developer (tada sam radio u JAVA 1) dok sam završavao magisterij iz računalnog inženjerstva. Bio je to veliki projekt za javni sektor. U međuvremenu, dobio sam priliku raditi na drugom projektu i ubrzo sam imenovan tehničkim voditeljem, iako nisam imao puno iskustva u radu s korisnicima – što se i vidjelo 😀. Istu tvrtku zadesila je teška situacija s Project Managementom te sam tada dobio priliku postati PM, uključio sam se više u planiranje i praćenje, ali još uvijek sam bio u bliskom kontaktu s developerskim timom. Na toj sam poziciji bio uključen u procese selekcije, pripremao sam javne natječaje, a prije svega sam se bavio mnogim problemima 🙂.

Potom sam nastavio karijeru kao Product Owner za platformu e-Admin iz južnoafričke regije Kwazulu Natal. Bilo je to sjajno s osobne strane, ali ne toliko s profesionalne, budući da je tvrtki nedostajalo kompetencija za planiranje i to se pokazalo da će se teško promijeniti pa sam se nakon nešto više od godinu dana odlučio vratiti u Španjolsku i usredotočiti se na projekte koje sam godinama zapisivao u bilježnicu.

Počeo sam razvijati i objavljivati vlastite Android aplikacije (u nekom sam ih trenutku imao 5 u Play Storeu) i postao vrlo uključen u startup scenu, mentorske projekte te sam postao CTO eSporticsa, startupa smještenog u 2 najveća akceleratora u Španjolskoj, koji je kasnije exitao.

Od Amige do Rimca

Tijekom tog vremena također sam pokrenuo vlastitu tvrtku, zajedno s prijateljem i prethodnim radnim partnerom. Razvili smo i prodavali širom svijeta „reinterpretaciju originala Commodore Amiga 500”, Armigu. Dobili smo vrlo dobre kritike diljem svijeta, a potražnja je postala toliko visoka da je nismo mogli pratiti s našim proizvodnim metodama (3D ispis i ručna montaža, testiranje i pakiranje jedinica) pa smo morali odlučiti hoćemo li se potpuno posvetiti tome i preseliti proizvodnju u Kinu ili zadržati slatki okus postignuća i usredotočenost na naše glavne poslove. Odlučili smo se za prethodno. Bila je to teška odluka, ali gledajući unatrag, ispravna. Postigli smo ono što smo htjeli (iako nam je rečeno da je nemoguće) i imali smo nove prilike pred sobom.

S kolegom, Igor je razvio„reinterpretaciju originala Commodore Amiga 500” – Armigu, koja se prodavala širom svijeta.

Preselio sam se prije toga u Irsku kao dio plana da ispunim svoj san iz djetinjstva da radim u automobilskoj industriji. Moja je ideja bila iskoristiti znanje embedded softvera koje sam stekao kroz projekt Armiga kao ulaznicu za veću poziciju, stjecanje iskustva i ulazak u automobilski svijet kroz razvoj embedded softvera.

Upalilo je vrhunski 😀.

Nakon dvije godine rada u Irskoj na različitim projektima, od kojih je najpoznatiji razvoj funkcionalnosti za vozače na Intel IoT platformi, odlučio sam se prijaviti u dvije male tvrtke za hiperautomobile, Koeniggseg i Rimac. Što je rezultiralo mojim dolaskom u Hrvatsku da se pridružim Rimcu kao Senior Embedded Software Engineer u srpnju 2017.

Ostvaren dječački san

U Rimcu sam počeo radeći na internom razvoju, zatim sam nakratko prešao u BMS Slave razvoj za Aston Martin Valkyrie, ali sam ubrzo dobio priliku voditi softverski razvoj ECU-ova za Rimac Neveru i Pininfarinu Battistu. Međutim, ova pozicija nije dugo trajala, a ja sam preuzeo cijeli razvoj ECU-ova, koordinirajući softver, hardver, mehaničku integraciju, proizvodnju, testiranje… To bio jedan od najboljih trenutaka u mom životu! Radeći sve “unutar kuće”, s malim timovima i toliko strasti nije nešto što možete pronaći posvuda.

Kad je razvoj bio dovoljno zreo i kad smo imali automobile u pogonu, odlučio sam napraviti novi korak te sam postao System Engineering Manager, ali ovaj put u Vehicle Engineering odjelu (prije sam bio u odjelu za inženjering komponenti). Menadžerirao sam tim, unutar odjela za elektrotehniku, sve dok mi nije ponuđeno da vodim cijeli odjel, čime sam postao glavni inženjer za elektroniku i softver, što je bila moja posljednja pozicija, sve dok nisam odlučio napraviti još jedan zaokret u karijeri i pridružiti se Visage Technologiesu.

Kako bi definirao što čini seniora?

Iskustvo. Ne toliko u smislu godina, već koliko ste “boli” proživjeli. Uvijek govorim da se uči samo na vlastitim greškama i da ih morate napraviti dosta da biste bili senior 🙂. Osim toga, mislim da širenje vašeg područja rada uvelike pomaže u senioritetu jer možete kombinirati ideje i iskustva iz drugih područja i primijeniti ih na nove načine. Volio bih o seniorima također razmišljajti kao o osobama koje mogu na stol donijeti iskustva i ne-očita rješenja.

Kako se postaje senior?

Nekad treba skočiti pa reći hop!

Treba prihvaćati izazove, biti hrabar i griješiti. Iskoristio sam sve prilike koje su mi se pružile u karijeri. Skakao sam u mnoge bazene bez da sam provjerio ima li u njima vode (naravno figurativno :D) i ne žalim za tim. Zapravo, iskustva koja su me najviše potaknula da rastem bila su ona za koja sam bio najmanje pripremljen.

Netko može reći da je neodgovorno prihvaćati pozicije za koje nisi spreman, pogotovo kada to uključuje odgovornost za druge, ali – s moje točke gledišta, sve dok
ste spremni raditi onoliko koliko je potrebno da popravite svoje pogreške i postignete rezultat – nije.

To je možda najteži dio za juniore. Suočavanje s mogućnošću da učinite nešto za što se osjećate nepripremljeni isprva je vrlo zastrašujuće i potrebno je dosta hrabrosti za izlazak iz vaše zone udobnosti, ali to je ono što vas tjera da rastete. Ja sam taj strah prevladao misleći “ako to može netko drugi, mogu i ja”.

Koliku ulogu u tome ima tvrtka, projekti, a koliko kolege, mentori?

Svi su ključni. Dobar mentor trebao bi biti netko tko vam pokazuje put, ali vam dopušta da njime hodate, a ne da vas vodi za ruku. Mentor bi trebao biti sigurnosna mreža, koja će vam dopustiti da napravite vlastite pogreške, učite iz njih i nastavite svojim putem, pomalo, svaki put jači. Međutim, potrebno je mjeriti rizike, kao i posljedice greške. Dobar mentor također mora biti tu da vas povuče za ruku kada su ulozi preveliki.

Kad su kolege u pitanju, to je trostruka tema. Ako imate kolege koji imaju više iskustva od vas, od njih možete dobiti mnogo znanja i proširiti svoj pogled. Ako imate kolege koji su više-manje na vašoj razini, s njima možete razgovarati o idejama i rasti zajedno. Konačno, imate kolege s manje iskustva, njima možete prenijeti svoje znanje. Mislim da su ove 3 aktivnosti vrlo važne, omogućuju vam da usvojite nova znanja i osvježite postojeća.

I na kraju tvrtka. Tvrtka je mjesto gdje možete i trebate pronaći prilike za rast i izazove, ali tvrtka ih mora omogućiti i dopustiti. Tvrtka sa zdravom kulturom rasta je ključna za razvoj seniora.

Uloga kolega u vašem razvoju ovisi o njihovom i vašem iskustvu, ali bez obzira na razinu, u svakom slučaju usvojit ćete nova ili obogatiti postojeća znanja, smatra Igor.

Što za tebe znači napredovanje u karijeri – vođenje timova ili tehnička izvrsnost?

Osobno smatram oboje. Imam tu tehničko-menadžersku dvojnost i volim oba svijeta. Razumijem i poštujem ljude koji žele ostati u developmentu i tamo rasti kao i ljude koji se žele usredotočiti i rasti u upravljanju. Stalno se okrećem između ta dva svijeta jer mi razumijevanje kako se stvari rade na tehničkoj razini i tehničkih izazova, omogućuje da kasnije budem bolje usklađen s timom koji ću potencijalno voditi kao i da utječem na odluke s obje strane medalje.

U širem smislu, općenito je vrlo korisno baciti pogled na drugu stranu, čak i ako nemate namjeru otići iz svog područja (bilo tehničkog bilo menadžerskog).

Nikad mi se nije sviđala teorija crnih kutija i u svom sam dugogodišnjem iskustvu vidio kako menadžeri s 0 tehničkog znanja ozbiljno kompromitiraju projekte tupastim odlukama, isto kao što tehnički timovi kompromitiraju proizvod nerazumijevanjem
razloga zašto se proizvod razvija. Kada su tehnički timovi iz prve ruke izloženi menadžerskim odlukama, pogotovo kada su u kontaktu s kupcem, mnogo je lakše zadržati usklađenost. Isto tako, kada menadžer može opravdati odluku jakim tehničkim argumentima, to je posebno poticajno.

Je li se bolje specijalizirati za određenu nišu/tehnologiju ili biti generalist?

Jedna od stvari koje ti iskustvo daje (ili barem meni :D) je sposobnost da
shvatite kako obično ne postoji samo jedan način ili pravi odgovor. Ukratko, za svakoga je bolje ono što će ga ispuniti i učiniti sretnijim dugoročno. Neki ljudi su strastveni oko jedne teme i posvećuju joj svu svoju energiju, postanu stručnjaci i, u mnogim slučajevima, napreduju u tom specifičnom području. Međutim, neki drugi ljudi imaju šire interese i radije ih istražuju samo do određene dubine kako bi dobili horizontalniji pogled. Na kraju, obje su uloge jednako važne.

Kad bi svi bili vrlo specijalizirani, nikad ne bismo imali interdisciplinarne projekte, isto to vrijedi i obratno, da su svi generalisti, ne bismo pomicali granice toga što je moguće.

Ja sam osobno više generalist. Imam puno iskustva u softveru, u mnogim
različitim područjima, ali i u hardveru, u inženjerstvu sustava, razvoju proizvoda,
strojarstvu… No, imam iskustva i u netehničkim područjima, npr. upravljanje projektima, pregovaranje, upravljanje ljudima itd. Volim ulaziti duboko u teme koje volim, ali ne postoji niti jedna tema koja bi preuzela svu moju energiju. Možda je to razlog zašto umjesto doktorata imam 2 bakalara, 1 magisterij, 4 diplome poslijediplomskog studija i 2 dodatne nesveučilišne diplome 😀.

Nastavno na to, jedan problem specijalizacije je prefokusiran pogled (tunnel vision). Doživio sam ovo u poduzećima u kojima se različiti tehnički odjeli moraju oslanjati jedni na druge, ali oni ne razumiju posao i izazove jedni drugih. U tim je slučajevima vrlo lako pasti u zamku pretjeranog pojednostavljivanja tuđeg rada. Čak i ako ste vrlo vertikalno fokusirani, moj savjet je da pokušate razumjeti što drugi rade.

Konačno, primijetio sam kako uloga generalista godinama nije bila baš cijenjena, ali sve više i više poduzeća shvaćaju važnost toga da ljudi govore jezikom različitih timova i koriste širok raspon sposobnosti ovisno o okolnostima.

Kako držiš korak s novim tehnologijama, alatima i praksama koje niču svaki dan?

Prije čitajući časopise, a kasnije dodatno studirajući na Sveučilištu, ali, općenito, za tehnološki i poslovni svijet, koristim agregatore vijesti već dugi niz godina. Svaki dan provodim neko vrijeme čitajući naslove što se događa u tehnološkom i poslovnom svijetu, zalazeći dublje u neke članke. Tu je odnedavno i YouTube, na kojem trošim značajnu količinu vremena gledajući tehničke videozapise o različitim konceptima, tehnologijama i razvoju u različitim područjima.

Što se posebno tiče softvera, to je područje s kojim sam se uvijek mučio. Dosta sam rano u svojoj karijeri shvatio da će razvojna tehnologija koju odaberete za projekt diktirati koliko će vremena trebati dok ne budete morali ponovo projektirati svoje rješenje, prilagoditi ga novijim trendovima i standardima, dodajući 0 vrijednosti. Najgore dio je taj, kao sa mnogo stvari, što vam se nudi širok raspon opcija za vaš projekt, ali ne znate unaprijed koji će vam put dati najduži rok prije nego što dođete do tehnološke zastarjelosti. To mi je bilo prilično frustrirajuće.

Također, već neko vrijeme softver development projekti zahtijevaju mnoštvo
alata
– svaki od drugog poslužitelja, kako bi napisali kod, analizirali ga, testirali, implementirali, integrirali s drugim dijelovima, automatizirali dijelove… Mnogo puta mi to izgleda kao kuća karata koje se bolje kloniti 😀.

Stanje IT industrije i prilike za karijeru danas – u odnosu na početak tvoje karijere?

Molimo da prihvatite sve kolačiće kako biste mogli vidjeti ovaj sadržaj

Karijeru sam započeo prije 22 godine!; svijet je i dalje bio crno bijeli 😀.

Mislim da trenutno postoji puno više prilika, ali također mislim da je uloga softverskih inženjera vrlo obezvrijeđena. Ljudi ne govore o softverskim inženjerima, već o programerima, što nije ista stvar. Ljudima koji se ne bave softverom stvarno je teško razumjeti potreban inženjering koji je potreban za razvoj softvera. U većim sredinama često možete čuti “to je samo softver”, za to su krive velike tvrtke. Dugi niz godina promoviraju učenje programiranja na svim obrazovnim razinama i daje se dojam da je to nešto jednostavno, što se može naučiti u školi, ali zapravo je nešto slično uspoređivanju tehničkog crtanja u srednjoj školi sa zvanjem arhitekta.

Osim toga, mislim da je u mnogim slučajevima radni angažman površniji. Kada možete birati između toliko opcija i novih tehnologija svake godine, vaša
predanost poduzeću u nekim slučajevima može biti manja. Naišao sam na ljude
koji su bili gotovo plaćenici i ljudi koji su bili duboko predani onom što rade, ali moj instinkt mi kaže da biste prije mnogo godina mogli naći više potonjih.

Što bi savjetovao juniorima?

Budite hrabri, težite znanju i nemojte brzati. Vaša prednost nad drugima je da znate više od njih, a to dolazi s radom, greškama i otvorenosti, slušanjem drugih, bez obzira mislite li da su u krivu. Zadnji dio mog savjeta proizlazi iz činjenice da sam vidio vrlo ambiciozne ljude željne prebrzog rasta i preskakanja koraka, gradeći svoju karijeru na nedovoljno jakim temeljima.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

eUsluge

Grad Zagreb omogućio potpun uvid u proračun kroz aplikaciju iTransparentnost

Nova aplikacija omogućuje svakom građaninu da detaljno prouči gradski porarčun po različitim parametrima.

Startupi

Što je to R&D potencijal – i kakve veze ima s razvojem startupa?

Je li startup nacija u kojoj su nastali tech giganti kao Skype, Wise, Bolt i Pipedrive to postala slučajno, otkrijte sa mnom na putu u Estoniju.

Nesortirano

Što je Akt o čipovima – i kako će doprinjeti tehnološkom razvitku Hrvatske

Jačanje konkurentnosti Europske unije u industriji poluvodiča prilika je i za Hrvatsku koja u sklopu 43 milijarde eura vrijedne incijative priprema otvaranje edukacijskih centara.

Što ste propustili

Panel

Hrvatski game developeri o stvaranju “ozbiljnih” videoigara

S predstavnicima game dev studija, ali i drugih privatnih tvrtki i dobrotvornih organizacija, raspravljamo o razvoju videoigara kojima svrha nije samo zabava, već i edukacija.

Startupi

Ivan Mrvoš: “Include više nije samo ‘onaj mali s pametnim klupama'”

Include, solinski startup poznat po pametnim klupama Steora, okrenuo se razvoju i proizvodnji novih proizvoda. Mrvoš, koji još nema ni 30 godina, a već je iskusni poduzetnik s respektabilnom karijerom, za Netokraciju je ispričao kako se i koliko ta tvrtka promijenila. Nedavno smo mogli pročitati da bi mogli promijeniti i vlasnika...

Esport

Peta sezona SET-a zaključena u Infobipu: Od 22 fakulteta pobjednički je varaždinski FOI

Student Esports Tournament, jedan od najpoznatijih studentskih esport događaja u Hrvatskoj, petu sezonu završio je u spektakularnoj LAN završnici koja se održala u prostorima Infobipa u Zagrebu.

Novost

Goran Bosankić u Field39 stiže na poziciju Chief Revenue Officera

Nakon više od 6 godina u Assecu SEE, a potom isto toliko u ABC Tech grupi, Goran Bosankić dolazi u Field39 kao Chief Revenue Officer i član Upravnog odbora.

Digitalni marketing

Super Bowl fenomen iliti “Vrijeme je da se vratite pred TV. Počinju reklame.”

Dok sam bio u Americi netom prije Super Bowla jedno mi je postalo jasno. Američki nogomet tamo je religija, a SuperBowl kao Božić. Samo što se za ovaj Božić svi okupe oko TV-a gledati reklame!

Novost

Teo Širola iz Muzeja iluzija proglašen najboljim mladim menadžerom 2023. godine

Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika (HUM) CROMA dodijelilo je predsjedniku tvrtke Metamorfoza, koja upravlja globalnom mrežom Muzeja iluzija, nagradu za mladog menadžera 2023. godine.