Informatizacija visokog obrazovanja – neodgovoreni e-mailovi i nepostojeći blogovi
Marija Matešić
22. 03. 2010.
Prije desetak godina nije se očekivalo od obrazovne institucije u Hrvatskoj da posjeduje web stranicu ili e-mail ili da nastavnik možda piše svoj osobni blog. Informacije su se dijelile na oglasnim pločama ili na satovima razredne nastave. Informativka je bila glavni medij na koji su se zapisivale informacije. Jedno je sigurno, informacije se nisu slale u obliku paketića mrežom. Što se promijenilo informatizacijom?
Prije desetak godina nije se očekivalo od obrazovne institucije u Hrvatskoj da posjeduje web stranicu ili e-mail ili da nastavnik možda piše svoj osobni blog. Informacije su se dijelile na oglasnim pločama ili na satovima razredne nastave. Informativka je bila glavni medij na koji su se zapisivale informacije. Jedno je sigurno, informacije se nisu slale u obliku paketića mrežom. Gdje smo danas?
U Hrvatskoj prema popisu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa imamo 942 osnovne škole, 424 srednje škole i 67 fakulteta. Sve 1433 obrazovne ustanove posjeduju službene e-mail adrese. Službeno posjedovati ipak ne znači da ih svi korisnici koriste. Pošaljete li upit na bilo koju od tih e-mail adresa hoću li dobiti kakav odgovor? Dobra praksa kaže da bih trebala, a koliko ih se toga pridržava, ne znam.
Na raspolaganju i… ništa više
Fakulteti kao najviša karika u lancu našega obrazovanja mogu se pohvaliti –sve do jednoga – službenim web stranicama. Međutim, koliko god se sadržaji stranica često ažurirali i bili informativni, info-centri fakulteta i dalje su preplavljeni upitima krajnjih korisnika. Zašto je to tako? Krajnji korisnici ponekad jednostavno odbijaju odvojiti ponešto vremena i pročitati informaciju koja im je dostupna na web stranici, a nudi im rješenje njihova problema.
Umjesto toga, lakše je uzeti informativku i olovku i odšetati se do najbližega info-centra i zapisati ono što je dostupno na stranicama. Pitam se čemu onda toliki trud oko informatizacije?
Ima li informatizacija smisla?
Prošle godine provela sam anketu koja pokušava dati odgovor na pitanje mogu li se društveni mediji koristiti kao pomoćni alati u nastavi. U anketi je postavljeno pitanje nastavnicima posjeduju li svoj blog. 31,31 posto nastavnika je odgovorilo potvrdno. 68,69 posto ispitanika kaže da ne posjeduje svoj blog.
Vidljivo je da većina nastavnika ne smatra blog relevantnim kanalom za komunikaciju i dijeljenje informacija. Ili im jednostavno nedostaje vremena za takve poduhvate. Ili motivacije. I da postoji više edukativnih blogova, pitanje je koliki bi bio interes krajnjega korisnika – studenta – da provjeri ili komentira ono o čemu se na blogu piše. Opet se postavlja pitanje – ima li smisla?
Osim web stranica, e-mail adresa i blogova, visokoobrazovne institucije ponudile su svojim studentima i sustave za učenje na daljinu, službene forume i raspravišne grupe. Pojavili su se i službeni i neslužbeni računi institucija na Twitteru i Facebooku. To je uistinu zavidan broj komunikacijskih kanala i kanala za dijeljenje informacija. Međutim, zašto se i dalje čini da su dobra stara informativka i olovka još uvijek vrlo, vrlo moderne?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Mile
22. 03. 2010. u 11:15 am
Lijepa Mare, lijep članak.
picek
22. 03. 2010. u 9:41 pm
Hmm, ne znam. Ja sve informacije dobivam preko Studomata, weba ili foruma i mislim da su oglasne ploče stvar prošlosti. Uglavnom ih gledam kad čekam da predmet počne ili čekam nekoga. Mislim da su i ostali/e studenti/ice na mom faksu (FPZG) slični po tom pitanju. Jedino nemamo e – learning, onaj Merlin sustav koji drugi koriste. Uvelike ovisi o fakultetu koliko će provesti informatizaciju. Mi smo vrlo brzo dobili forum i stvorili neku ekipu (neki ga faksovi uopće nisu imali do Daj5). Osim toga, profesori sve informacije o ispitima i obavijestima, prijavama na rokove stavljaju obavezno na web ili Studomat tako da nam je to prva referenca. Što se tiče mailova, tu se profesori razlikuju, ali ipak nam daju da gnjavimo asistente ako ništa drugo. :p
Marinshe
22. 03. 2010. u 9:58 pm
Bravo Marija! Odličan članak 😀
Neven Lovreković
22. 03. 2010. u 10:09 pm
Neznam kako je na ostalim faksevima, ali što se tiče FSB-a mogao bih reći da je dosta dobro informatiziran. Prije svega, sve što je povezano sa ispitima ide preko Studomata (od same prijave ispita pa sve do rezultata) Čak i upise u više semestre vršimo preko Studomata a nakon toga referada nam služi samo za predaju indexa za upis predmeta u njega 🙂 Koliko sam ja do sada imao iskustva gotovo svaki asistent i profesor odgovorio mi je na poslani e-mail, tako da i to funkcionira bez problema. Vezano za forum, eh to bih rekao da nam je možda i najslabija točka informatizacije jel jedini forum koji ima naš faks je onaj preko http://www.forum.hr , ali dobro zato mi studenti imamo http://www.fsb-centar.com gdje stavljamo razne skripte ili bilo što drugo pa djelimo sa kolegama 🙂 Rekao bih još da svaka katedra na faksu ima svoju e-oglasnu ploču i http://e-ucenje.fsb.hr/ gdje profesori i asistenti stavljaju raspored i materijale za vježbe i predavanja, razne novosti i tome sl. Eto to bi bilo više manje sve o mojim iskustvima sa informatizacijom na fakultetima, kako je na drugim fakultetima?
P.S. Svaka čast, odličan članak!