Ukratko, došlo je do promjene vodstva. Tijekom prvih godinu i pol do dvije, bio sam hvaljen i cijenjen. Tim je postizao izvrsne rezultate, uvodili smo nove analize i pružali kvalitetnu podršku ostalim odjelima. A onda...
Potrošačka elektronika. To je bila moja nova djelatnost prije nekoliko godina. Izuzetno sam joj se veselio, jednako kao i visokoj poziciji koju sam preuzeo. Donosila je više obveza, ali i benefite.
Osoba koja je radila na toj poziciji prije mene trajala je samo nekoliko mjeseci, a ni one prije nje nisu se duže zadržavale. To je uobičajeno, rekli su mi po dolasku u firmu. Odmah je, dakle, bilo naznaka da bi u pozadini mogao biti neki mračni scenarij, ali nisam se previše obazirao.
Long story short, prvih godinu i pol do dvije bio sam hvaljen i cijenjen. Tim je davao odlične rezultate, uvodili smo nove analize i pružili kvalitetnu podršku ostalim odjelima. Posao je bio iznimno iscrpljujuć zbog rada i putovanja, ali imao sam osjećaj da pridonosim i da se moj rad cijeni.
A onda je došlo do promjene najvišeg menadžmenta i stvari su se drastično promijenile.
Psihološka drama
Ne mogu izdvojiti neki posebnu situaciju ili priču koja bi te ostavila spuštene vilice. To je više bila dugometražna psihološka drama.
Napomena: ovu priču pričam nekoliko godina nakon što se dogodila jer tek sada mogu biti objektivan. Kada si u tome, slijep si, ne vidiš ništa… Odnosno, to je tvoje „novo normalno“.
Svakodnevni sastanci po šest sati s ciljem mikromenadžeriranja koji ne ostavljaju vremena za rad, a očekivalo se da sve bude odrađeno.
Suludi rokovi na koje bi, ako bi reagirao, dobio povratnu informaciju da si jednostavno nesposoban. Ili još bolje, komentar „kako to misliš ne može?“ s podsmijehom.
Sve negativne interakcije odvijale su se uvijek pred minimalno 6 do 10 osoba i tek sada vidim da je to bilo ciljano javno ponižavanje.
Deranje po hodnicima, omalovažavanje i sustavno ubijanje u pojam na finjaka, tako je to radio menadžment. Ljudi koji više to nisu htjeli trpiti, odlazili su.
Korporativna kultura postala je ovakva: tko više maltretira, više ga se cijeni.
Maraton uvjeravanja da loše radim
Sada sam već i ja postao frustriran i nisam želio pristati na to te sam vrlo brzo postao crna ovca. Počeo sam dobivati prigovore na moj tim, posao, projekte… ma zapravo na sve. Komentari su bili vrlo nekonstruktivni u smislu to nije dobro, moraš promijeniti “nešto” i slično.
Ovaj horor trajao je oko šest mjeseci, ali moram napomenuti da su se psihološke igrice pojačavale postepeno. Javno prozivanje, podsmjehivanje, nepozivanje na ključne sastanke, nedavanje važnih informacija, uvjeravanje ostalih kako moj odjel ne valja… Čak su me u nekom trenutku uspjeli uvjeriti da stvarno ne radim dobro (ovo je bio opaki maraton, mora im se priznati).
Nisam imao s kime o tome razgovarati jer sam znao da sve dolazi od “vrha”. Najjasniji, naravno, neslužbeni feedback koji sam dobio od nadređenog bio je: “Ne sviđaš im se.”
Na kraju sam napustio posao.
Zamijenili su me juniorom, smanjili dužnosti pozicije za 70%, tako su mi barem prenijele kolege, i dobili nekoga tko će raditi “kako se kaže”. Ovih dana i njemu prijete da će ga, kao i njegove kolege, zamijeniti umjetna inteligencija. No, zasad su jedine promjene što dobivaju sve više posla, a od AI-ja ni traga.
Pregorio, ali i pobijedio
Tri mjeseca sam spavao i blejao u prazno da dođem sebi. Tek tada sam shvatio da sam imao burnout.
Preispitivao sam se što dalje, ali odlučio sam se za sličnu industriju i krenuo dalje.
Da mogu ovu priču danas ispričati ovako, bez preispitivanja sebe ili svojih sposobnosti, trebalo mi je dvije godine. Danas sam vrlo zadovoljan sa svojim poslom: mogu raditi kako mislim da je ispravno i reći što mislim. Moje mišljenje i znanje se uvažavaju i cijenjeni su.
Poruka za vas
Da mogu sve ponovo, da li bih nešto promijenio? Ne.
Moja drama izgradila me u osobu kakva sam danas.
Stavit ću ovdje kao podsjetnik:
Psihološko ili emocionalno zlostavljanje je prisilna socijalna izolacija poput zabrane kontaktiranja s drugim osobama, onemogućavanje nekome da izražava svoje mišljenje i potrebe, nepoštivanje prava i privatnosti druge osobe, prijetnje, ponižavanje, verbalno napadanje, zlostavljanje…
Nemojte to trpjeti.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.