
Freelance kao životni stil: Kako samostalni dizajneri uspijevaju poslovati u Hrvatskoj?
Poslovati samostalno i ne imati šefa može biti blagoslov ili krajnje prokletstvo. Možda tako ne igrate ulogu koju vam netko drugi želi nametnuti, ali si zato sami morate postaviti prioritete i snositi odgovornost za sve promašene poteze. O tome što znači biti prepušten samome sebi i vlastitim poslovnim odlukama za Netokraciju je odlučio progovoriti samostalni dizajner Marko Pavlović, autor nagrađivanih didaktičkih igračaka ObloTM Spheres i Logiq Tower.

Jedno od najvažnijih pitanja koje vjerujem da muči svakoga tko se odluči upustiti se u samostalne vode je to kako se dokopati klijenata i projekata. Naš sugovornik Marko Pavlović imao je tu sreću da je njegov prvi projekt ObloTM Spheres dignuo dovoljno medijske prašine, a uspjeh druge didaktičke igračke Logiq Tower uspio ga je afirmirati kao samostalnog dizajnera. Za oba projekta pokušavao je pronaći investitora, no zahvaljujući medijskom odjeku u konačnici je investitor pronašao njega. Ipak, Marko kao samostalni dizajner ne radi isključivo samo na ova dva proizvoda, već i na čitavom nizu drugih projekata za domaće i strane klijente.
Razlika između honorarnog rada i samostalne djelatnosti je dramatična
Biti samostalni dizajner nije ni približno jednostavno kako se na prvi pogled čini i Marko je to posebice osjetio kada je prije dvije godine počeo djelovati u svojstvu samostalnog umjetnika.
Reći: “Bok, mama. Ja sam freelancer!” i imati samostalnu djelatnost koja posluje u sustavu PDV-a nije uopće ista stvar. Odjednom se ljestvica podignula i imaš knjigovodstvo i moraš brinuti o mnogo toga. Doduše, ja jesam član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i moja izdvajanja za zdravstveno i mirovinsko jesu pokrivena, ali to nije socijalna kategorija. Moj rad podliježe financijskim i umjetničkim revizijama i itekako moram razmišljati što ću raditi i zadovoljavam li kriterije za sljedeću reviziju. S druge strane u mojoj situaciji treba gledati mogu li zaraditi za plaću, jer ako to ne mogu, onda je vrijeme da zatvorim sve i odem raditi za nekoga drugoga.
Jedna od velikih mana je to da se primanja razlikuju iz mjeseca u mjesec. Katkad ima toliko posla da bi volio da si može priuštiti još jednog zaposlenog, ali mu, kaže, ne može garantirati da će mu tri do četiri mjeseca unaprijed moći osigurati plaću. Katkad, međutim, nema dovoljno naplativog posla i potrebno je primanja rastegnuti na više mjeseci. Marko nam je otkrio kakav je to osjećaj.
Ako si uspješan i ako si se snašao ti na razini godine imaš iznadprosječnu plaću, ali samim time što si sam sebi šef, ti si čitavo vrijeme u nekakvoj panici, kao da čuješ sat koji kuca. Kad sam radio za nekoga, onda nisam imao taj osjećaj napetosti, više je vladala napetost oko samih rokova koji se moraju poštovati, a manje je bilo to da si sam moraš osigurati osnovnu egzistenciju, platiti režije i osigurati novac i nove poslove.

Ključ uspjeha u pronalasku posla je u vidljivosti i prisutnosti
Jedan dio odgovora krije se u činjenici da jedan odrađen posao otvara vrata drugog posla, ali vrlo je važno to održavati i biti vidljiv i prisutan.
Ključ uspjeha je u vidljivosti osobne stranice i portfelja projekata na mojoj osobnoj stranici i kreativnim mrežama. Od svih njih posebno želim istaknuti Behance preko kojeg dobivam najviše upita od domaćih i stranih klijenata. Rekao bih da tamo djeluju dvije vrste ljudi. S jedne strane to su kreativci poput mene, ali s druge su strane tamo prisutni i agenti koji izgrađuju vlastite portfelje projekata i po potrebi angažiraju samostalne kreativce za određene poslove.
Pitao sam Marka koristi li neki od organizacijskih alata za neovisne kreativce, ali njegovi najdraži alati su i dalje bilježnica i olovka. Na pitanje je li ikad razmišljao o radu u nekom od coworking prostora zaključio je da mu više odgovara raditi u vlastitom studiju jer na taj način štedi i vrijeme i novac i za razliku od takozvanih “kreativnih” prostora u njemu ima svoj mir. Ali opet, volio bi jednog dana imati manji tim ljudi s kojima bi mogao pružiti potpunu uslugu brendinga i razvoja proizvoda. Pa zašto onda ne oformi takav tim suradnika?
Kad sam krenuo, bio sam sam jer sam neke stvari realizirao kao jedini autor i nekako su se stvari odvijale da sam na glavnim projektima uvijek radio sam. U ovom bih trenutku mogao uključiti nekoga samo na novom projektu jer tvoje autorstvo na tekućim projektima je toliko da mora postojati neki dobar razlog zašto se netko želi priključiti ili jednostavno morate zaista kliknuti.

Znači li to da uskoro možemo očekivati nove proizvode?
Trenutno radim na dva nova proizvoda iz linije Logiq Tower od kojih će jedan biti za mlađi uzrast, a drugi varijacija na temu što se tiče materijala i boja. To znači da će u konačnici tako biti tri proizvoda pod istim zajedničkim imenom, a dva nova Logiq Towera trebala bi se na tržištu pojaviti tijekom ove godine. Imam ideje i za neke nove igračke, ali još je prerano o tome govoriti.
Razmišljanja o dizajnerskoj sceni i odlasku iz Hrvatske
Prema Markovu mišljenju glavni problem u Hrvatskoj je kriva percepcija dizajna kao struke u javnosti. Nekako se nametnulo da se dizajn percipira isključivo kroz izgled proizvoda, ali on zapravo obuhvaća i primijenjenu dimenziju, odnosno kako nešto funkcionira i kakva je komunikacija te interakcija. Mnogi klijenti u Hrvatskoj ne razumiju da, kada tvrtka promijeni svoj vizualni identitet, to nije samo promjena korporativnih boja, znaka i logotipa, već i promjena načina na koji komunicira svoje vrijednosti. Osim toga, klijenti često ne razumiju da dizajneri ne rade na način da sjednu i kažu: “Sada ću u dva sata napraviti nešto!”, već da je dizajn kreativni proces koji doista traje. Je li ga takva količina nerazumijevanja obeshrabrila? Razmišlja li o odlasku?
Na način na koji sada funkcioniram, mnogi su dizajneri također prisiljeni raditi i sami sebe zaposliti kako ne bi završili na cesti. U uvjetima proizvodno orijentiranih ekonomija dizajneri funkcioniraju kao dio kolektiva ili razvojnog odjela neke firme, ali Hrvatska je uništila svoju industriju. U takvom okruženju ostaje ti osmišljavati nove proizvode i pružiti gotovo intelektualnu uslugu nekoj firmi koja ih je spremna licencirati i proizvoditi. Tu ne vidim neki razlog za paniku jer se ionako moramo prilagoditi da bismo preživjeli.
Mene često pitaju zašto ne odem van, ali ja sam se ovdje već afirmirao tu gdje jesam, no to ne znači da ću prestati raditi ili da mi fali motivacije. Smatram da sam u ovom trenutku prepoznatljiviji na domaćoj sceni nego što bih to bio da odem van. Vjerujem da svojim radom u trenutnom okruženju mogu pridonijeti puno više, nego negdje gdje sustavi i proizvodi koje mi tek moramo izgraditi već postoje. Poznavanje lokalnog konteksta je važno u stvaranju novih proizvoda i usluga.
Općenito smatram da je predodžba o tome da se drugdje živi bolje netočna i da je ona uvjetovana brojnim točnim, ali i netočnim informacijama. Točnije bi bilo reći da se drugdje živi drugačije.
Budući da i sami razmišljamo poput Marka, drago nam je čuti da postoji još netko tko nije spreman samo tako bezglavo dignuti sidro i otići iz Hrvatske samo da bi pristao na nešto još gore nego što može imati ovdje – koliko god se trava u Irskoj katkad činila zelenijom.
Digitalne nomade i freelancere podržava i Vipnet, koji nudi poslovnu ponudu za što lakše komuniciranje dok ste izvan ureda, kod kuće ili na putu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari