Hrvatska posljednja po povlačenju sredstava i pri dnu po ishodu inovacija prema EIC-u. Zašto?

Inovatori u nastajanju.

Tako Europsko vijeće za inovacije (European Innovation Council, EIC) opisuje Hrvatsku, zemlju koja je po njihovoj tablici ishoda inovacija u EU zemljama, odnosno po European Innovation Scoreboardu, među posljednjima. Nije samo to problem, Hrvatska je na zadnjem mjestu na tablici te iste institucije po tome koliko naši startupi, spin-offovi te srednji i mali poduzetnici povlače sredstava iz EIC-ovog Accelerator fonda koji dijeli nepovratna sredstva za inovacije u kompanijama.

10 milijardi eura za inovativne EU tvrtke do 2027.

EIC možda samo naizgled djeluje kao još jedna birokratizirana institucija koja djeluje u Bruxellesu i dijeli s visoka lekcije što bi i kako trebalo, no osim toga, ta institucija ima i podeblji proračun. EU im je do 2027. godine osigurao (odnosno dodijelio iznose koje je naplatio državama članicama za vlastito funkcioniranje) čak 10 milijardi eura kojima bi EIC trebao podržati inovativne tvrtke u EU.

Cilj je, naravno, birokratski savršeno precizno, taj novac upotrijebiti za “inovacije koje su ključne za Europu kako bi se uhvatila ukoštac s izazovima kao što su klimatske promjene i energetske krize, a i kako bi Stari kontinent mogao izboriti vodeću poziciju u novim tehnologijama kao što su vodik, kvantno računalstvo i nova hrana”, stoji u objašnjenju na stranicama EIC-a. Ukratko, financirat će tvrtke koje se uklapaju sa svojim inovacijskim idejama u te kalupe, a samo je ove godine u planu uložiti u njih pola milijarde eura.

Koliko će tog novca otići u Hrvatsku iz Scoreboarda je sasvim jasno, radi se o promilima, jer je, eto, Hrvatska inovacijsko tržište u nastajanju.

I dok mi “nastajemo”, startupi iz Francuske, Njemačke i Nizozemske dobivaju na milijune eura bespovratnih sredstava za razvoj vlastitih potencijalnih inovacija, umanjene potencijalnih rizika, što im samo otvara još šira vrata i daje bolju dobrodošlicu za još veće i još unosnije investicije. Nije da u Hrvatskoj nitko nije dobio ni centa iz te institucije, prema dostupnim podacima sredstva su dobili Rimac Automobili i Agrivi, ali što je 1,15 milijuna eura koliko je preko Accelerator Fonda izdvojeno za naše kompanije naspram primjerice 447,7 milijuna koliko su dobili Francuzi ili 317,4 Nijemci?!

Hrvati nemaju mentalitet za inovacije. Ili?

Kako to promijeniti? Inovacijama. Zvuči toliko jednostavno, ali ustvari je to sveti gral poduzetničke misli otkada je svijeta. Smisliti inovativni pristup nekoj usluzi ili proizvodu, nešto što ćemo gurati i kad roditelji i dalja rodbina već dižu ruke od nas, nešto što će promijeniti i živote korisnika na ovaj ili onaj način na bolje, a pritom nešto što će donijeti novac, ne samo nama, nego i našim investitorima koji će čekati u redu da nas podrže… Lako nije, ali nije nemoguće, pa barem to vidimo po silnim milijunima razasutim po zapadnoeuropskim tvrtkama.

No, kad su inovacije u pitanju, Hrvatska nema taj mentalitet, nemamo taj inovativni gen, nemamo taj poriv da izmišljamo nešto novo, jer smo “zapeli u nekom starom sustavu vrijednosti koji nije poticao pojedinca i njegovu individualnost, pogotovo ako je graničila sa blagom zanesenošću, onda smo odmah lijepili etikete”, kaže jedan Netokracijin izvor.

Hardverskim proizvodima sve je teže

Drugi nisu tako kritični, vidi se pomak, ali posla pred nama ima napretek. Ivan Mrvoš, osnivač Includea i proizvođač prve hrvatske pametne klupe, kaže:

Prošlo je vrijeme Nikole Tesle. Danas da bi neka inovativna ideja nekog poduzetnika ili startupera došla do tržišta i monetizacije, treba proći toliko kompleksan i surov put da nije ni čudo da tijekom tog puta ljudi odustaju. Na tom putu prvenstveno treba kapitala, koji jest danas dostupniji, ali nije da se novac dijeli na cesti, a drugo, iza takvih hardverskih projekata treba stajati cijeli jedan multidisciplinaran tim ljudi koji su stručnjaci i koji znaju što rade, a takvi “stručnjaci” nerijetko ne žele “stati” iza startupa koji se tek trebaju dokazati.

No, drugačije je za one koji se bave softverom, dodaje:

Jedan malo bolji laptop i nebo je granica.

Dokazuje to i EIC. Ta hrvatska poduzeća koja imaju inovacijsku snagu u nastajanju su mahom, ističe se, tvrtke u informacijskim tehnologijama. Industrije odnosno hardvera tamo gotovo da i nema, osim Nevere.

Sabol: “Rentijerstvo nas ograničava”

Damir Sabol, osnivač Photomatha koji je upravo u procesu exita i čiju inovativnu ideju preuzima ni više ni manje nego Google (jučer odobreno!), kaže da Hrvatska nikada nije bila plodno tlo za inovativne poduzetničke ni startuperske ideje jer ovdje vlada mišljenje da se rizik ne isplati. Je li to od prošlog sustava ili neki hrvatski gen, Sabol ne špekulira, ali ističe kako se na prste jedne ruke mogu nabrojati oni čija je ideja uspjela, a da su imali kakvu takvu podršku bliže i dalje okoline, a pogotovo institucija.

Prije nije bilo dostupnih inovacija, nije bilo rizika, naprosto takav mindset nije bio raširen. Razlog? Pa mislim da je problem u rentijerstvu. Ono nas ograničava jer pruža lagodan život bez puno truda, a takav stil i način života sprječava inovacije.

Sabol smatra da se Hrvatska po tom pitanju jako sporo mijenja i da će trebati jako puno vremena truda i infrastrukture da se inovativni mindset promijeni.

Mijenjamo se, to je činjenica, ali to su dugogodišnji procesi koji će tek trebati uroditi plodom.

Nove generacije, novi mentalitet

Josipa Majić Predin, suosnivačica i CEO fintecha Revuto, nešto je ipak optimističnija. Ona ističe da već nekoliko godina predaje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu kao izvanredna profesorica te primjećuje da nove generacije studenata – oni koji tek ulaze što na tržište rada, što u svijet poduzetništva – više nemaju taj mentalitet koji guši inovaciju i ideju prije nego što je i nastala. I premda po njoj mjesta za napredak naravno ima, i to napretek, sigurna je i optimistična da ćemo sa svakom sljedećom godinom i generacijom imati sve više startupa i poduzetničkih priča koje će nas raspametiti. I inovacijom i ambicijom.

Mentalitet se promijenio. Današnje mlade generacije su neustrašive, ne boje se ni neuspjeha, a kamoli da imaju strah od autoriteta ili onog što će drugi reći.

Možda nismo London, ali nismo ni tako loši.

Nastavlja da današnja generacija najuspješnijih poduzetnika, pogotovo onih koji su inovatori, nije imala nikakvu podršku, nerijetko ni kod kuće, a kamoli na fakultetima. I to se, dodaje, promijenilo. Podrška uspješnih ljudi, koji su pomicali “planine”, pomicali “granice”, izgradili neke svoje inovativne poduzetničke priče, polučili globalni interes, dobili kapital, danas postoji i to je ono što tim mladim ljudima daje vjetar u leđa, ali i nekakvu sigurnost da se isplati “kockati” sa idejama koje su out-of-the-box.

Današnjoj generaciji realiziranih startupera, poput osnivača Infobipa, Rimca ili Photomatha, nitko nije bio šaptač, nitko za njih nije navijao, nitko im nije ni držao leđa. Danas oni to čine drugim mladim ljudima i mislim da nas to može samo bolje pozicionirati na tim scoreboardovima u budućnosti. Pa mi sad imamo pravu minipoduzetničku renesansu!

Moramo priznati da nam nikada na ovim prostorima nije bilo tako dobro i da prognoze nisu bile tako optimistične, kao danas. Nikada nismo imali više startupa, nikad više exita. Možda nismo London, ali nismo ni tako loši.

Još samo da se to prikaže i po tablicama jednog EIC-a.