Što smo o regulativi bespilotnih letjelica u Hrvatskoj saznali na DRONEfestu?

DRONEfest, prva regionalna konferencija posvećena bespilotnim letjelicama, u organizaciji tvrtke IN2, održana je danas s ciljem prikazivanja trenutnog stanja industrije bespilotnih letjelica te kako bi se široj javnosti približile mogućnosti komercijalne upotrebe ove tehnologije. Za razliku od popularnog shvaćanja, dronovi su više od letećih igračaka za entuzijaste, a područja upotrebe kreću se od precizne poljoprivrede, prikupljanja podataka, potrage i spašavanja, dostave, nadzora granice i objekata. Budući da je riječ o relativno novom području koje se tek razvija, velika pažnja na konferenciji posvećena je upravo regulaciji.

Na samom početku, Tihomir Šašić iz IN2, okupljene je proveo kroz trenutačno stanje u SAD-u gdje je krajem 2015. uveden proces registracije svih bespilotnih letjelica. Kad je riječ o Hrvatskoj, u prvom kvartalu 2016. godine zabilježena su 133 operatera bespilotnih letjelica, što je porast od 41 posto. Istaknuo je kako su domaći korisnici trenutačno u fazi testiranja mogućih poslovnih scenarija, a za sada je najrazvijenije profesionalno snimanje iz zraka. Vezano za regulativu, zanimljivo je kako je Hrvatska jedna od 56 zemalja na svijetu koja ima pravilnik o bespilotnim letjelicama, preciznije, riječ je o Pravilniku o sustavima bespilotnih zrakoplova.

Cilj je sprječavanje mogućih nesreća

Što točno Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova zahtijeva od vlasnika dronova i koje se obveze očekuju ispričala je Marina Fekonja Dragan iz Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo. Tako postojeći pravilnik regulira letjelice do 150 kilograma težine, dok su one iznad toga u nadležnosti Europske agencije za sigurnost zračnog prometa. Izuzetak su bespilotne letjelice koje se koriste za državne aktivnosti, a ne primjenjuje se i na one koje ne mogu postići kinetičku energiju od 79 džula. Ono o čemu korisnici trebaju voditi računa je i označavanje dronova, pri čemu je za one težine do pet kilograma dovoljna i samo naljepnica.

Kad je riječ o samim pravilima letenja, bespilotna letjelica treba biti na udaljenosti od 30 metara od kuća, vozila, plovila, životinja i ljudi, 150 metara od skupine ljudi, a ne smije biti više od 500 metara udaljena od onoga koji njome upravlja, odnosno treba biti unutar vidnog polja. Područja izvođenje letenja podijeljena su u četiri klase, ovisno o području u kojem se odvija letenje i masi same letjelice. Pri tome za letačke operacije koje spadaju u A,B, C kategoriju dovoljno je dostaviti izjavu za izvođenje letačkih operacija. Za D kategoriju je potrebno ishoditi posebno odobrenje, a do sada ih je izdano šest, a jedno je u procesu.

Fekonja Dragan se dotaknula i obaveza operatera bespilotnih letjelica koje, između ostalog, uključuju i uspostavljanje sustava vođenja i čuvanja zapisa o letu, dok za operatere iz kategorije C i D uključuju i procjenu potrebe i, ako je nužno, provođenje aktivnosti upravljanja rizicima prije izvođenja letačkih operacija. Dodatno, naglasila je:

Nije nam cilj nikoga kazniti ni okriviti nego spriječiti moguće nesreće.

Marinko Keser iz Hrvatske kontrole zračne plovidbe istaknuo je kako je ljeti u zračnom prometu ima od 2500 do 2809 komercijalnih letova. Iako je za sada relativno malo povreda prostora, bilježi se trend povećanja i to u jednom segmentu korisnika.

Problem nam nisu komercijalni korisnici jer su educirani, zarađuju novac takvim radom te ne dolazi u obzir kršenje bilo kakvog zakona. Najveći problem su amateri koji nisu educirani.

Veliko zanimanje okupljenih izazvao je i dio posvećen zakonskoj i podzakonskoj regulativi vezao za dobivanje odobrenje za snimanje iz zraka. Okupljeni su između ostalog saznali kako je prva tvrtka koja je dobila to odobrenje Geomatika Smolčak i to lani, ali i to da se najčešće snimanju odlagališta otpada, groblja, kulturna dobra i arheološka nalazišta.