Digitalna mreža: Trebaju li nišni portali i blogovi zajedno nastupati na tržištu?

Digitalna mreža početno je zamišljena kao medijska mreža tematskih portala u vlasništvu Informativke. Međutim, u posljednjih godinu i pol mreža se proširila, pa su uz portale dodani i blogovi, od kojih su neki u djelomičnom vlasništvu agencije, a s nekima postoji partnerski dogovor.

Najstariji portal poslovni-software.com pokrenut je još 2003., dok je najnoviji portal zdravikutak.com pokrenut u lipnju prošle godine. Portali sami za sebe imaju više od 1,000.000 posjetitelja mjesečno, a na njima stalno rade samo četiri osobe – dvije pišu sadržaj, jedna kreira video i piše sadržaj, a jedna odrađuje tehnikalije i organizira ljude. Osim stalno zaposlenih, za portale piše još desetak vanjskih suradnika. Ne biste vjerovali koliko je zapravo lako optimizirati redakciju ako je sve unaprijed definirano.

Što se blogova tiče, oni su većinom pokrenuti tek sredinom 2014. godine. Najstariji blog je Ženski svijet koji je pokrenut u ožujku prošle godine, a najnoviji je Ženska vibra, pokrenut početkom 2015. Upravo su dvije blogerice koje stoje iza spomenutih projekata napravile i najveću količinu video sadržaja.

Kao netko tko revno prati domaće lifestyle, beauty i modne blogere, primijetila sam neke razlike među njima i onima koji su pod Filipovom paskom. Moram priznati da su mi blogovi izgledali pomalo sterilno – tu su zanimljive, ali ponešto općenite teme, čak su i imena bloga relativno općenita (gdje su Zwyezdanini noktichee?!), dizajn je čišći… Međutim, Filip je nedavno na svom blogu podijelio i iskustvo s okupljanjem blogera – od njih 50, u mrežu je ušlo tek desetak, a tu je i stavio neke od savjeta za uspješne blogere. Među njima je i odabir pamtljivog imena, vlastita domena, naglasak na kvalitetu fotografija i svakodnevno pisanje. A tu je i pokušavanje izbjegavanja spominjanja konkretnih brendova i proizvoda, kako ne bi bilo besplatnog reklamiranja.

Donekle se s Filipom slažem, ali nadam se da će blogeri uključeni u mrežu ponuditi više osobnog iskustva, jer je upravo to ono po što dolazimo na blogove i u čemu leži njihova najveća vrijednost.

Neki su portali uspjeli, a drugi…

Što se tiče portala, dok neki od njih izgledaju poput ‘content’ projekata, Filip ih radije naziva specijaliziranim servisima. To su, primjerice, sanjarica.hr ili lektire.hr, koje su nedavno dobile srpsku i slovensku inačicu, a koje su postale i Informativkin najozbiljniji regionalni projekt.

Sanjarica je zapravo počela kao ideja što se sve može napraviti ako imaš fora ideju, uspiješ nabaviti fora domenu i odradiš projekt tehnički kako spada – jedinstveni sadržaj, pristojan dizajn, onpage SEO… Nakon četiri godine dobili smo projekt koji je 2. na Googleu za izrazito konkurentnu ključnu riječ “sanjarica” i najpotpunija sanjarica na webu s više od 4000 tumačenja snova. Trenutno ima oko 150.000 jedinstvenih posjetitelja mjesečno.

Tijekom godina neki su projekti odumirali, a neki nisu ni zaživjeli. Kao primjer Filip navodi projekt putokosvijeta.com koji su željeli regionalizirati. Razvijen je zaseban projekt u Srbiji, a i još četiri portala u Hrvatskoj –  Moja Hrvatska, Moja Dalmacija, Moja Istra i Moj Kvarner. Srpska se inačica s vremenom ugasila, a ostala tri portala spojena su u jedan – Moja Hrvatska. Naime, Filip i njegov tim shvatili su da se Hrvati zapravo malo interesiraju o putovanjima – dok sanjarimo o egzotici, za vrijeme godišnjeg odmora najčešće “zbrišemo” na Jadran.

Koji sadržaj je trenutno ‘in’? Pa video! Ali ne na YouTubeu

Na upit o kriterijima kvalitete i relevantnosti sadržaja, Filip kaže:

Nemamo onih nekvalitetnih članaka od 400-500 znakova koje radi većina one-man-band projekata. Svi članci su dužine barem jedne kartice teksta (oko 350 riječi), što je i više nego dovoljno kako bi se obradila većina jednostavnih tema koje se provlače na našim (pogotovo ženskim) portalima. Za razliku od ostalih projekata, lektire znaju imati i preko 5000 riječi. Što je najvažnije, svi članci su jedinstveni, u potpunosti smo protiv copy/paste politike koju danas većina upražnjava.

Tim koji kreira sadržaj bacio se i na video, opet u suradnji s blogerima. Sadržaj je, kako kaže Filip, u potpunosti amaterski i to većinom zato što se gledatelji mogu bolje poistovjetiti s autorima. To je ‘win-win-win’ situacija i za čitatelje/gledatelje, koji dobivaju kvalitetan sadržaj u formatu koji im odgovara, ali i za blogere, koje se ističu od konkurencije. A tu je na dobiti i sama mreža:

Na taj način blogerice imaju kvalitetan sadržaj – kvalitetniji od onih koje nude samo slike i tekst – koji onda dijele s nama na portalu Savršena.hr – od čega mi imamo koristi. Mi im zauzvrat pomažemo u obradi i hostanju videa te im postavljamo video player – što im smanjuje troškove i daje više vremena da se posvete sadržaju. Znam što će svi reći – pa zašto ne koristiti YouTube, on nam sve daje besplatno. Trudimo se ne koristiti YouTube jer nam on u ovom slučaju ipak nije prijatelj, prvenstveno zbog oglašivača koji onda ne moraju plaćati oglašavanje kod nas s obzirom na to da bi oglašavanje na tim videima mogli zakupiti direktno od Googlea.

Trenutno se u mreži nalazi više od 600 videa posvećenih šminkanju, ljepoti, zdravlju, fitnessu i prehrani, što bi mogla biti i jedna od najvećih baza videa ženske tematike na ovom tržištu.

Google vs. Facebook kao izvor prometa

Zanimljiva je priča i o izvorima prometa. Iako i dalje Google najveći izvor prometa, u jednom je trenutku to bio Facebook – no to se promijenilo. Filip analizira izvore prometa u posljednjih nekoliko godina i tako donekle oslikava trendove za ovakve projekte:

Na početku je najviše prometa bilo s Googlea. Kada se Facebook tek počeo ozbiljnije koristiti u Hrvatskoj, odjednom je 50% prometa dolazilo baš s te društvene mreže, no to se s vremenom rastopilo. Dosta smo uložili u Facebook stranice, no to je na kraju ispao kratkotrajni brending efekt. Facebook nažalost nije dobar partner medijima. Kod brendova je to druga priča.

Twitter i Google+ su u Hrvatskoj zanemarivi, a Savjetnica.com, kao najveći projekt, ima i značajan udio direktnih posjetitelja, što je za Filipa znak da je počeo poprimati konture brenda. Priča i o algoritmima najvećih donositelja prometa, Facebooku i Twitteru, i svim glavoboljama koje oni znaju donijeti.

U jednom trenutku smo dodatno uložili i razvili mrežu Facebook stranica s ukupno više od 1,000.000 fanova. To se pokazalo kao greška zbog stalnog smanjenja dosega kojem Facebook pribjegava. Sada je on izvor svega 10% posjetitelja, osim na projektu Put oko svijeta gdje je više od 50%, no on je anomalija jer ipak ima oko 475.000 fanova. S Googleom nikad nismo imali problema jer sve radimo prema njihovim pravilima. 🙂

A oglašivači?

Naravno, jedan od najvažnijih sastojaka ove cijele mješavine su i oglašivači. Dio toga čini PR mreža, oglašivačka mreža temeljena na sponzoriranim člancima koji se potom plasiraju na portalima i blogovima koji su dio mreže. Tu, naravno, zagovara nišno oglašavanje, spram masovnog, a kao argument daje jednostavno pitanje – je li važnije dobiti 1000 klikova bez posjetitelja, odnosno konverzija ili 100 klikova s 10 konverzija? Ističe i glavne argumente za oglašivače – nišni portali koji su dio mreže nisu zagušeni reklamama kao neki top portali.

Imamo samo šest oglasnih zona, dok neki top portali imaju čak 20. Možeš li sebe zamisliti da klikneš na svih 20 oglasa? Također, portale posjećuje određena ciljana skupina. Užasno smo jaki što se tiče ženske populacije. Savršena.hr, Zanosna.com, Savjetnica.com i Sanjarica.hr imaju gotovo 700.000 posjetitelja, od čega je gotovo 75% žena.

Naravno, tu su i niže cijene oglašavanja spram top portala te fleksibilnost po pitanju kreiranja oglasnih pozicija i proizvoda. Upravo je i zbog oglašivača došlo do okrupnjivanja portala i blogova u jednu mrežu – umjesto da se održava mnoštvo sastanaka s oglašivačkim agencijama i brendovima, lakše je i efikasnije predstaviti jedinstven proizvod.

Mreža je i dalje otvorena za nove sadržajne projekte, a za blogove i portale nudi se ‘know-how’ od zajednice koja je uključena u razvoj Digitalne mreže te međusobna promocija.

Osim toga, puno je lakše pronaći oglašivača na deset blogova, nego na jednom.

Slažete li se s Filipovom logikom?