Kome još treba pišljivi humanist u tehnološkom svijetu?!

Kome još treba pišljivi humanist u tehnološkom svijetu?!

Tehnologija i humanistika se baš i ne vole, nije to nikakva tajna. Oni koji se bave prvom najčešće frkću nosom na potonje, a potonji pak žive kao vječni skeptici prihvaćajući nove tehnologije i mogućnosti koje iz njih proizlaze sporo i kao nužno zlo. Dok se u svijetu stvari polako mijenjaju, a interdisciplinarnost postaje glavni pokretač i akcelerator inovacija i znanstvenog napretka, na domaćem terenu i dalje volimo svoje nepomične granice te discipline uredno podijeljene u zasebne kutije. Po mogućnosti uz dozu animoziteta između njih, kako ne bi slučajno došlo do suradnje

Ispunjavanja predrasuda radi, reći ću da se digitalci i humanisti ne bi trebali ponašati kao Capuleti i Montagueovi i priložiti sliku ljubavnika iz Valdara, popularno nazvanih Romeo i Julija
Klišeja radi, reći ću da se digitalci i humanisti ne bi trebali ponašati kao Capuleti i Montagueovi i priložiti sliku ljubavnika iz Valdara, popularno nazvanih Romeo i Julija. Eto, ispunila sam svetu humanističku dužnost.

Posljednjih nekoliko godina trend je pljuvati po humanistima i društvenjacima, uz izuzetak pokoje struke u tim domenama, te se vrlo glasno zalagati za smanjenje kvota za sve te “nepotrebne” studije. Ruku na srce, ti glasni propagandisti su upravo ljudi koji ne znaju što zapravo jest potrebno i kako sustav obrazovanja funkcionira. To su oni ljudi koji vide samo trenutačan površinski trend ili se drže nekih zastarjelih ideja pa savjetuju svojoj djeci da idu na pravo jer “na burzi nikad nema pravnika” ili na strojarstvo, jer se u njihovo vrijeme strojare zapošljavalo odmah s faksa. Ta-dam, iznenađenje.

Afiniteti i kompetencije nisu jedno te isto

Za početak, fakulteti nisu i ne bi trebali biti strukovne škole (realno, jedan će se dimnjačar brže zaposliti u struci od antropologa, pa eto prve razlike). Na visoko se obrazovanje ne odlučujete kako biste se priučili jednom zanatu i usko specijalizirali za jedan posao – po mogućnosti, nakon 5 godina školovanja trebali biste izaći iz svoje institucije s različitim kompetencijama u svojoj domeni, koje se mogu primijeniti na različite načine.

Da, uistinu nam na tržištu rada ne treba toliko sociologa (filozofa, politologa, antropologa, lingvista, psihologa) koji se bave samo i isključivo sociologijom (filozofijom, politologijom, antropologijom, lingvistikom, psihologijom), ali sposobnosti koje su dotični razvili u tim disciplinama trebaju, među ostalim, i digitalcima.

Prema istraživanju koje su provela sveučilišta Duke i Harvard na 562 osobe na visokim pozicijama u tech tvrtkama, samo ih je 37 posto imalo diplomu s područja tehnologija i računalnih znanosti, dok se ostatak tijekom visokog obrazovanja usmjerio na ekonomiju, poslovanje, zdravstvo te ono što je najrelevantnije za ovu kolumnu – društvene znanosti i humanistike.

Popularna je priča da se inženjeri, developeri i ostali ljudi koji obavljaju “prave poslove”, bave i pitanjima ” što” i “kako” (što nam treba i kako ćemo to napraviti), a humanisti pitanjem “zašto”. I dok je to vrlo romantična ideja o vječnim tragačima za višom svrhom i razlogom, netočna je, ograničavajuća, i već je pomalo naporna. Humanisti se, šoka li i nevjerice, mogu baviti vrlo praktičnim stvarima. Da ne duljim u teoriji, bacimo se na digitalni primjer.

Što uopće znači “pametno”?

Danas kada je sve pametno, od telefona pa do čarapa i četkica za zube, iznimno je bitno razumjeti što “pametno” zapravo znači. Na koji način razmišljamo, pretražujemo, procesuiramo i pohranjujemo informacije, na koji to način možemo prenijeti u digitalne sustave? Sve su to pitanja kojima se već dugo bave humanisti.

U svijetu interaktivnih medija i naprednih sustava humanističke će sposobnosti biti sve bitnije, jer digitalne sustave ipak uvijek stvaramo po uzoru na sebe. Kognitivne znanosti i proučavanje kognitivnih sustava igraju veliku ulogu u razvoju istih, a pogodite koliko je humanistika među šest disciplina koje se objedinjuje pod nazivom kognitivne znanosti? Četiri. Plus jedna biološka. Plus jedna tehnološka.

Ako već ne vjerujete meni na riječ da će humanistika biti nužna za daljnji razvoj tehnologije, možda ćete povjerovati googleašu Damonu Horowitzu koji je zaključio da svoje inženjerske sposobnosti i rad na sustavima umjetne inteligencije može podići na višu razinu jedino doktoratom iz filozofije.

Što je diplomirao suosnivač PayPala? Računalne znanosti? Ne. Filozofiju.
Što je diplomirao suosnivač PayPala? Računalne znanosti? Ne. Filozofiju. (slika: relitypod.com)

Kad smo već kod filozofije, pogodite što je diplomirao PayPalov Peter Thiel? Filozofiju. Bivši IBM-ov CEO  Sam Palmisano? Povijest. CEO Xeroxa bila je Anne Mulcahy, diplomirana anglistica i novinarka, a na mjestu CEO-a HP-a je sjedila Carly Fiorina, koja je diplomirala srednjovjekovnu umjetnost i filozofiju. Sprintov CEO Dan Hesse završio je međunarodne odnose.

Tehnologija se radi za ljude

Humanistika i društvene znanosti etiketiraju se kao meke znanosti (soft sciences), kao suprotnost teškim ili čvrstim prirodnim znanostima, onima koje se baziraju na čvrstim podacima i dokazima, i u odnosu na njih često se etiketiraju kao “lake”. No nema ništa lako u mekim znanostima – hvatanje bezbrojnih konaca koje čine neopipljive, a opet nepobitno stvarne fenomena vezane uz ljude sve je samo ne jednostavno.

Osim što se novi sustavi i svi pokušaji umjetne inteligencije stvaraju po uzoru na ljude, nove se tehnologije također rade i za ljude. Prevrtljive, nelogične ljude čije se želje i naklonosti mijenjaju iz minute u minutu, priklanjajući se jednom ili drugom trendu ovisno o tome kako vjetar puhne.

Zna to svaki startupaš s propalim startupom koji ne može dokučiti zašto je njegov fantastičan, dobro dizajniran, funkcionalan i nadasve svrhovit proizvod na tržištu neslavno propao. Svatko tko ne zna kako pridobiti prevrtljivo tržište, koje čine prevrtljivi ljudi koji su još jučer od svojih gadgeta tražili najbolje specifikacije, a danas traže “najbolje iskustvo” i slične sulude karakteristike koje se ni na koji način ne mogu kvantificirati. Želite li da netko u vas uloži, opet imate posla s ljudima, koji su do jučer htjeli vidjeti dobre brojke, profitabilnost i razrađene poslovne planove, a danas uz to žele i društvenu korisnost, i dobru priču i “social impact”.

Prodavanje magle. U tome smo fantastični.

Tu dolazimo do onoga po čemu su humanisti notorno dobri i što se pogrdno smatra njihovom glavnom djelatnosti, a to je prodavanje magle. To jest priče. Htjela sam reći priče. Netko tko može pričati o motivu smrti u Shakespeareu i prodati to kao novi i krajnji inovativni uvid u tekst koji je u posljednjih nekoliko stoljeća prožvakan i probavljen bezbroj puta, može iz apsolutno svega satkati kvalitetnu priču i sve predstaviti kao jedinstveno, neponovljivo i vrijedno pažnje.

Biti drukčiji, pa makar u priči i konceptualno, i znati dobro komunicirati je ono što vam može pomoći da se, primjerice, izdvojite iz mase startupa i privučete investicije, barem ako je vjerovati Maxu Gruvitsu, i apsolutno je nužno za plasiranje bilo kojeg proizvoda široj masi današnjice.

Čime se u studentskim danima bavio Sprintov CEO Dan Hesse? Politologijom i međunarodnim odnosima. (slika:androidtalks.com)
Čime se u studentskim danima bavio Sprintov CEO Dan Hesse? Politologijom i međunarodnim odnosima. (slika:androidtalks.com)

Priče, priče, priče, iz jednog ili drugog razloga, danas se sve svodi na priče, na content marketing, na promoviranje proizvoda ili usluge bez spominjanja istih i igranje na emocije, želje i aspiracije nekakvih nepoznatih ljudi na društvenim mrežama te na promišljenu i ciljanu komunikaciju s istima. Mislite da se bolje znate igrati osjećajima od psihologa, analizirati društvene mreže bolje od društvenjaka ili se bolje snalazite u komunikaciji od jezičara i komunikologa? Jeste li sigurni?

I dok ne želim ni na koji način implicirati da su oni koji se ne bave ili nemaju formalno obrazovanje u društvenim znanostima i humanistikama na ovom području nekompetentni (skidam kapu svima koji danas još uspijevaju biti renesansni ljudi), mislim da ipak ljude i ljudske potrebe, želje i motivacije najviše razumiju oni koji su ih godinama promatrali i proučavali kao laboratorijske kuniće.

Hajde da se volimo

Htjela sam napisati ponešto o tome i zašto su nove tehnologije i digitalci bitni za humaniste (osim zato da ih zaposle i omoguće im plaćanje računa), no mislim da se nikome ne da čitati još nekoliko tisuća riječi pa ću to ostaviti za neki drugi tekst. Ili neku drugu (tvrdoglaviju?) publiku.

U svakom slučaju, bilo bi vrijeme da se ostavimo starih navika, retorika, antagonizama i okrenemo suradnji, čisto eksperimenta radi, da vidimo što sve iz toga može proizaći. S jedne strane, to bi značilo da je vrijeme da se humaniste prestane gledati kao automatone za citiranje mrtvih pjesnika, a s druge strane da je vrijeme da se humanisti prestanu ponašati kao intelektualna elita čiji je jedini cilj kritika svakog pomaka i napretka, umjesto sudjelovanja i pridonošenja istome.

Tu ulazi i tretiranje svake nove tehnologije kao prolaznog trenda. Tehnologija kao takva je u jednom ili drugom obliku esencijalni dio ljudskog postojanja već otprilike dva i pol milijuna godina, pa zbilja mislim da taj “prolazni trend” ne ide nikamo. Ali možemo pričekati još nekoliko milijuna godina pa vidjeti.

Shodno tome, vrijeme je i da promijenimo način razmišljanja i počnemo preskakati stare zamišljene granice – to je nešto to sam i sama morala naučiti. Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću svoju ulogu naći u digitalnom svijetu, pa makar i kao piskaralo, slatko bih se nasmijala i nastavila  tražiti znakove sifilisa na nekoj lubanji, spolne nejednakosti u konceptualnim metaforama ili  kojom sam se već krajnje ne-digitalnom aktivnosti vezanom uz svoje krajnje ne-digitalne studije bavila u dano vrijeme. No evo me, na blogu. Koji se bavi digitalnom scenom i novim tehnologijama.

Nađi Netokrata koji nije humanist ili društvenjak. (Trik pitanje. Nema ga)
Nađi na slici Netokrata koji nije humanist ili društvenjak. (Trik pitanje. Nema ga.)

I za kraj bih htjela spomenuti da je taj blog, koji svi čitamo i volimo, pun humanista, koji se prilično dobro nose s temama na njemu i još bolje “prodaju maglu”.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Matija Culjak

    Matija Culjak

    09. 01. 2014. u 6:38 pm Odgovori

    Spot on! Danas se od proizvoda traži ne samo da ispuni očekivanja korisnika u tehnološkom pogledu, nego da i pruži dobro, odlično korisničko iskustvo. Tko bolje zna što ljudi žele, ako ne oni koji su se formalno (a i neformalno) obrazovali i potrošili zavidno vrijeme promatrajući ljudske navike i interakcije. Recept za uspjeh je spoj humanista i tehnologa, jer u ovo doba jedno bez drugog ne ide.

  2. Marko Mikloš

    Marko Mikloš

    10. 01. 2014. u 2:49 am Odgovori

    “Tu dolazimo do onoga po čemu su humanisti notorno dobri i što se pogrdno smatra njihovom glavnom djelatnosti, a to je prodavanje magle. To jest priče.”

    “Shodno tome, vrijeme je i da promijenimo način razmišljanja i počnemo preskakati stare zamišljene granice ”

    odličan tekst 🙂

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Veliki intervjui

Big Tech zarađuje skoro 200 milijuna eura od oglašavanja u Hrvatskoj, a ne plaća porez

Uvođenje oporezivanja internetskog oglašavanja moglo bi značajno pomoći domaćim medijima, ali kada će ući u Zakon o medijima?

Umjetna inteligencija

Najvažniji dio Rimčevog Vernea nije robotaksi, već iskustvo?

Ovaj tjedan rebrendirana u Verne, Project 3 Mobility, tvrtka koju su 2019. godine osnovali Mate Rimac, Adriano Mudri te Marko Pejković, danas napokon ima prvo “opipljivo” predstavljanje onog što su razvijali. No, je li robotaksi usluga zbilja najvažnije što mogu ponuditi?

Veliki intervjui

Postaj, Trebam.hr i Meštar.hr – što očekivati od platformi za pronalazak majstora

Usprkos tome što nam nedostaje majstora na raznim područjima, barem imamo dovoljno platformi koje će nas povezati s onima najboljima, ili se barem tome nadamo.

Što ste propustili

Novost

Boiler: U podbrend Degordiana dolaze Tomislav Presečki i Saša Ivan

Degordian osniva novi pobrend za online i offline komunikacijske aktivnosti!

Veliki intervjui

Stjepan Groš, FER: Ulaganje u cyber sigurnost je nužno iako ne donosi političke bodove

Što hrvatsko zdravstvo može napraviti po pitanju cybersigurnosti kada nemamo dovoljno novaca ni za lijekove i zapošljavanje kadra kojeg uvelike nedostaje? U razgovoru s FER-ovim stručnjakom pokušavamo razjasniti nedavni hakerski napad koji je otvorio puno pitanja.

Netokracijin Playbook IT industrije

Prve hrvatske startupe spašavali su bugarski fondovi i ulazak u EU – što smo naučili od tada?

Nekada se posuđivalo od baka, ujčeva i prijatelja, pokušavalo doći do profitabilnosti kakve-takve pa se guralo sa sićom dalje. Do kud smo došli kad je u pitanju financiranje startupa...

Startupi

Program InnoStars Awards traži startupe – nagradni fond iznosi 25 tisuća eura

Program InnoStars Awards podržava startup poduzetnike u ostvarivanju tržišnog uspjeha edukacijom, prilikama za umrežavanje s investitorima te nagradnim fondom do 25 tisuća eura. Rok za prijavu je 5. kolovoza.

Obrazovanje

Digitalni inovacijski inkubator odabrao najbolje mlade inovatore među 1800 učenika i studenata

Početkom ožujka programu Digitalnog inovacijskog inkubatora pridružilo se više od 900 učenika iz preko 70 različitih škola i više od 900 studenata koji pohađaju više od 120 fakulteta iz preko 20 država širom Europe. Oni najuspješniji predstavili su svoje projekte u velikom finalu prošli tjedan.

Tvrtke i poslovanje

Hrvatski IT u 2023: Bilo je otkaza, ali je otvoreno i 2000 novih radnih mjesta!

Novi izvještaj CISExa, krovne udruge hrvatskih izvoznika softvera, otkriva kako 2023. i nije bila toliko kritična. Teška i izazovna da, ali daleko od toga da je "podbacila"...