Jakna od 9,000.000 dolara: Zašto ovakve crowdfunding kampanje nema u Hrvata?

Ove godine imali smo priliku vidjeti čitavu plejadu uspješnih, ali i ponekih neuspješnih crowdfunding kampanja u Hrvatskoj. Od tužnog neuspjeha simpatične aplikacije Mash.me, preko uspjeha društvene igre Vaults i računalne igre Nephils Fall, pa sve do po količini prikupljenih sredstava najjače ovogodišnje kampanje za Baggizmo, torbu za muškarce koji svoje elektroničke igračke vole držati uz tijelo. Nažalost, jedini festival dokumentarne fotografije u regiji, Organ Vida također nije uspio prikupiti traženi iznos.   

Nagla popularizacija grupnog financiranja u Hrvatskoj

Čini se da je osim niza zanimljiv kampanja, ove godine puno učinjeno za popularizaciju grupnog financiranja u javnosti. To prije svega možemo zahvaliti medijskoj pažnji koju je prikupio edukacijski projekt Crowdfunding Academy. Isto tako, trenutno je vrlo aktualna kampanja Lighten the Load za donaciju nosiljki za djecu izbjeglim majkama iza koje stoje društveno poduzeće Brodoto i udruga RODA. Ova kampanja je zahvaljujući odličnom trenutku u kojem je krenula već u prvih dva sata uspjela prikupiti ciljani iznos, a do trenutka pisanja ovog članka i višestruko premašiti.

Najveći ovogodišnji uspjeh, po mom mišljenju, ipak je crowdinvesting kampanja za Trillenium, projekt iza kojeg stoji Hrvoje Prpić, čija kampanja je na platformi za grupno investiranje Seedrs uspjela prikupiti čak 2 milijuna kuna investicija, a u koju je uložio i škotski tenisač Andy Murray. Zapravo, ne intrigira me toliko visina investicije, iako je i ona za naše prilike impresivna, već činjenica da se netko u Hrvatskoj konačno pokrenuo (treba napomenuti da je uz Trillenium, crowdinvesting kampanju imao i Zagrebački inkubator poduzetništva) te uspješno priveo kraju jednu vrlo ozbiljnu crowdinvesting kampanju.

Kako ocijeniti stvarno stanje crowdfundinga u Hrvata?

Pomalo je žalosno da manje-više sve uspješne kampanje grupnog financiranja u Hrvata ili upadaju u kategoriju knjiga, društvenih i računalnih igara ili se pak radi o društvenim inicijativama koje se oslanjaju na poslovičnu solidarnost i domaću sklonost pomaganju. Za razliku od nas, Slovenci su svoju svijetlu točku na crowdfunding karti Europe zaslužili zahvaljujući kreativnim centrima poput ljubljanskog Poligona koji vrlo uspješno plasiraju dizajnerske proizvode na Kickstarter.

Zanimljivo je i pitanje zašto se ove godine nijedna druga kampanja nije uspjela ni približiti iznosu od 140 tisuća dolara kojeg je na Kickstarteru postigla Machina Arcana ili 190 tisuća dolara koliko je na Indiegogou prikupio Vitastiq?

Istina je da se kod Machine Arcane radi o društvenoj igri koja je zahvaljujući specifičnostima tog segmenta grupnog financiranja bila prisiljena orijentirati se i dobro pripremiti za nastup prema međunarodnom tržištu, no to ne može i ne smije biti opravdanje. Mislim da se odgovor krije u nezrelosti crowdfunding scene u Hrvatskoj gdje se akteri još uvijek oslanjaju na domaću prihvaćenost i tapšanje po ramenima bez stvarnog učinka u globalnim razmjerima, dok su naši susjedi već odavno probili psihološku granicu globalnog tržišta i gdje najuspješnije kampanje uspijevaju prikupiti 700 tisuća dolara.

Gdje je Hrvatska na globalnoj crowdfunding karti?

Činjenica je da budućnost crowdfundinga u Hrvatskoj ne možemo temeljiti na  donacijskim kampanjama, igrama i knjigama jer dovoljno je uzeti za primjer najuspješniju ovogodišnju hrvatsku kampanju na Kickstarteru koja je prikupila četrdeset tisuća i staviti je u globalne razmjere gdje svaka malo uspješnija kampanja tog tipa bez problema barem pedeset ako ne i stotinu tisuća dolara. Dovoljno je samo osvrnuti se na činjenicu da kvalitetni projekti poput iBackPack ruksaka privuku više stotina tisuća dolara, a da su najuspješnije torbe i jakne na Kickstarteru ove godine izvukle višemilijunske dolarske iznose.

Moramo biti svjesni da u današnje vrijeme nije dovoljno samo uspješno završiti kampanju i prikupiti iznos tek nešto veći od traženog. U globalnim razmjerima to nije nikakva novost, tu se već priča o višemilijunskim iznosima, no domaći mediji još uvijek s veseljem prenose gotovo svaku takvu vijest. Prilikom pokretanja kampanje, stoga, postavite si pitanje koje su vaše ambicije:  želite li svoj proizvod uspješno plasirati na globalno tržište ili samo dokazati da ste glavni “baja” u svom selu?

Što bi Hrvati trebali naučiti o grupnom financiranju?

Iako je direktorica Indiegogoa za Europu u nedavnom intervjuu za Netokraciju istaknula da je ono što je vidjela prilikom posjeta Hrvatskoj obećavajuće, nakon višemjesečnog intenzivnog praćenja startup i crowdfunding scene u Hrvata i rada s timovima koji su sudjelovali na Crowdfunding Academyju, ne mogu se oteti dojmu da ljudi koji pokušavaju lansirati kampanje u Hrvatskoj trebaju još puno toga naučiti. Jedna od stvari koja me poprilično fascinira jest precjenjivanje vlastitih mogućnosti i kvalitete vlastitih proizvoda i podcjenjivanje količine truda koju je potrebno uložiti u pripremu i pokretanje kampanje. Isto tako, za uspjeh crowdfunding kampanje u svjetskim razmjerima u 2015. godini treba imati doista vrhunski dizajniran i privlačan proizvod kojeg prati suludo dobra prezentacija na crowdfunding platformi i odlično pripremljen nastup u medijima i na društvenim mrežama. Kaska li ijedan dio ove priče, možete biti sigurni da postoje velike šanse da će vaš proizvod završiti na smetlištu zaboravljenih proizvoda ili čak neuspješnih kampanja.

Neobično je važno da ni u jednom trenutku ne zaboravite da kampanja za vaš proizvod cilja globalno tržište, pa se prema tome nemojte zanositi objavama u domaćim medijima, iako su one dobre za prvi boost i poticanje lokalne zajednice za podupiranje projekta. Nevjerojatno je koliko sam puta posljednjih mjeseci vidio likovanja zbog objava u domaćim mainstream ili čak lokalnim medijima koje doista nije teško dobiti, dok su istovremeno neke kampanje kiksale upravo zato što nisu bile dovoljno kvalitetno zastupljene u stranim medijima.

Koju psihološku granicu trebamo probiti?

Želimo li vidjeti uspješnu Kickstarter kampanju iz Hrvatske koja će probiti psihološku granicu od 200 tisuća dolara i označiti prekretnicu, potrebno je, po meni, primijeniti slovenski recept. To znači da trebamo stvoriti zajednicu koja će okupiti ekipu s crowdfunding iskustvom iza sebe i koja će nesebično dijeliti svoja iskustva i ekspertizu. Pri tome ne mislim na idealističku nesebičnu pomoć pod svaku cijenu, nego stvaranje formalnog ili neformalnog kružoka kojem se netko s itekako suvislom idejom može obratiti za pomoć i podršku tijekom čitavog procesa pripreme i tijeka kampanje. Jednodnevna događanja, radionice i tečajevi možda čine čuda kad je u pitanju promocija grupnog financiranja, ali ne kvalificiraju polaznike za samostalno vođenje kampanja.