Burning Man: Zašto taj čarobni pustinjski svijet neobično privlači tehnološku zajednicu?

Iako je teško u potpunosti dočarati nešto vidljivo tek iza riječi i slike, pokušat ću prenijeti “na papir” bar dašak te čarobne pustinjske priče.

Za one koji do sada nisu čuli za Burning Man, a takvih je, vjerujem, u današnje doba društvenih mreža vrlo malo, pričamo o festivalu koji se prvi put održao na Baker plaži u San Franciscu davne 1986., a potom službeno preselio na današnju lokaciju 1991. nakon što je njegova zajednica prerasla okvire javnih gradskih prostora.

Burning Man festival i njegova zajednica temelje se na 10 načela, od kojih se najviše ističu “radikalno slobodno izražavanje”, “radikalno uključivanje u zajednicu”, darivanje i osnovni moto leave no trace, što znači da sudionici ne smiju za sobom ostaviti nikakav trag svog boravka, te Playa, kako burneri popularno nazivaju taj dio pustinje, treba izgledati kao da se u tih tjedan dana ništa nije dogodilo.

Dok traje festival, Black Rock City funkcionira gotovo kao svaki drugi grad u vanjskom svijetu. Ima svoje ulice, poštu, hitne službe, informacijske usluge, radio postaju, zračnu luku, BRC rendžere, ali i prave policajce koji provode jednake zakone kao i u ostatku države Nevade.

Burning Man može biti što god posjetitelji požele

Što je zapravo taj Burning Man i zašto ga svake godine toliko (ove godine blizu 70.000) ljudi nestrpljivo iščekuje i pohodi? Festival je nekako najbliža riječ koja bi se mogla iskoristiti za definiciju, iako bi se ovaj neuobičajeni događaj teško dao svrstati u kategoriju tradicionalnih festivala. Prvo i osnovno, tu nema jedne glavne pozornice na kojoj se održava unaprijed isplanirani program, kreiran od strane organizatora. Zapravo ništa osim nekih osnovnih infrastrukturnih komponenti nije pruženo od strane glavne organizacije. Sudionici sami kreiraju sadržaj, a samim time i svoje cjelokupno iskustvo. Upravo zbog toga Burning Man može biti što god sudionici požele da bude i svatko ga doživljava na jedan potpuno drugačiji i jedinstven način. Može se reći da je to festival slobode, kreativnosti, neopisive inspiracije i ostvarenja najluđih snova.

Ova privremena šarena naseobina prostire se u obliku sunčanog sata, a podijeljena je po naseljima i kampovima. Svaki kamp pridonosi cjelokupnom događaju organizacijom različitih događanja, radionica, koncerata i umjetničkih performansi, gdje svatko može pronaći nešto za sebe. Tako se, primjerice, nude neke više uobičajene stvari kao što su besplatni satovi joge, plesa, meditacije, body painting i tattoo radionice, manikure, frizure, vjenčanja u Elvisovoj kapelici, disko rolanje, ali i neke malo manje uobičajene kao što je Human Car Wash koji nudi rijetku priliku za tuširanje, no samo ako ste za varijantu grupnog pjenušanja, 3 sata non-stop Whitney Houston hitova začinjenih Bobbyjevim punchem, cuddle puddle kampovi, trkački maraton u svitanje zore i mnoštvo drugih aktivnosti koje prelaze granice ljudske mašte (i da, Orgy Dome uistinu postoji, za svakog ponešto).

Kultura darivanja

Bitno je spomenuti kako na Burning Manu nema novčane razmjene ni reklamiranja brendova, sve je besplatno i potiče se kultura darivanja, bez da se išta očekuje zauzvrat. Tako su besplatni i svi koncerti, partiji i već spomenuta događanja, ali i sva hrana i piće. Jedine dvije stvari koje se mogu kupiti su led i kava u centralnom kafiću.

Glazba je sveprisutna, kako prostorno, tako i vremenski. Pojam vremena tamo zapravo baš i ne postoji, jer se gotovo uvijek negdje nešto događa. To je jedan veliki lunapark koji se ne gasi sve dok i posljednji burner ne napusti Playu. Dogode se večeri kada te umor svlada već oko 20 sati pa odrijemaš do 1 ujutro i nastaviš partijati duboko u noć. Neki od najboljih partyja su zapravo počinjali u svitanje zore, kad bi grupe ljudi hodočastile do otvorenog prostranstva zvanog Deep Playa pozdraviti sunce i uz ritmove glazbe dočekati novi dan. Glazba trešti iz kampova, s pozornica i pokretnih art instalacija, mogu se pronaći svi žanrovi, no ipak najviše prevladava elektronska muzika. Tamo se brišu granice između “zvijezda” i no name izvođača, pa se nerijetko dogodi da slučajno prođeš pokraj pozornice na kojoj sviraju neki od trenutno najpoznatijih svjetskih DJ-eva.

Druženje tehnološke zajednice

Osim poznatih lica iz svijeta glazbe, posljednjih godina pažnju sve više privlače i poznati iz svijeta tehnologije. Burning Man je postao nezaobilazan networking event unutar globalne startup zajednice i tehnološke industrije općenito. Iako ni pod razno ne bi smio biti osnovni motiv ovoj avanturi, ako zbog ničeg drugog vrlo je teško raditi ciljani networking u okruženju oslobođenom rasporeda, gdje se svi kriju iza plemenskih imena i čudnovatih kostima, ovaj aspekt se definitivno ne bi trebao podcijeniti. Poznanstva sklopljena u neformalnim i ekstremnim uvjetima kakve pustinja pruža bez dileme obaraju klasične poslovne konferencije na koje smo navikli u Europi i SAD-u.

Mnogo se pitanja vrti oko toga što točno privlači i najveće tech magnate Silicijske doline ali i ostatka svijeta ovakvom događaju, ako su im alternativa za godišnji odmor neka od najluksuznijih mjesta na svijetu. Promatrajući iz vanjske perspektive, nema baš nekog smisla, no nakon proživljenog iskustva, kada malo zagrebete ispod površine, shvatite kako su Burning Man i tehnološka scena u mnogočemu slični. Neke od najistaknutijih karakteristika ovog festivala jednake su osobinama koje krase većinu ljudi poduzetničkog duha – kreativnost, inovativnost i konstantni nagon za stvaranjem novih stvari iz ničega. Tehnološka scena posjeduje tu energiju i osjećaj da je sve moguće, da se apsolutno sve može napraviti i ne postaje nikakva pravila ni ograničenja – a upravo se cijela filozofija Burning Mana vrti oko istih ideja.

Umjetnost, s druge strane, predstavlja vjerojatno najznačajniji aspekt ovog festivala. Gigantske art instalacije koje oduzimaju dah svojom jedinstvenošću, ljepotom i bajkovitošću, tu su ne samo da zaintrigiraju maštu i predstavljaju objekt ljepote u očima promatrača, već potiču aktivnu interakciju i otvaraju pitanja na koja će svatko pak imati različit odgovor. Jedina stvar koja je impresivnija od samih instalacija jest činjenica da se tijekom tjedna jedna po jedna zapale i iza sebe ostave ništa doli prah i pepeo. Sve završava velikim finalom kada se u subotu navečer zapali i središnja instalacija, The Man, te u nedjelju Temple koji mnogima predstavlja mjesto duhovnog pročišćavanja i otpuštanja svih uspomena iz prošlosti koje ih koče u potpunom prepuštanju sadašnjem trenutku. Ovaj tradicionalni ritual spaljivanja svega što se donese na Playu nemilosrdno podsjeća na to kako je ljepota ovog svijeta, sadašnjost i općenito naše postojanje tako krhko i prolazno, a sve, pa i ono naizgled stabilno i snažno, ima svoj rok trajanja.

Nadnaravna pozitivnost

Ono što je mene najviše oduševilo u cijelom ovom iskustvu jest nadnaravna pozitivna atmosfera koja se širi poput kakve epidemije i okruženje koje podržava i potiče da budeš ono što stvarno jesi ili pak što god želiš biti. U tjedan dana nisam čula jednu jedinu ružnu riječ, a prisustvovala sam predivnim prizorima u kojima su se ljudi, do tada potpuni stranci, brinuli jedni o drugima kao o vlastitoj obitelji. To samo pokazuje kako je ljudsko ponašanje u suštini zrcalni odraz vlastitog okruženja pa, kada se nađemo na mjestu gdje su ljubav, dobrota i miroljubivost društvena norma, i sami dorastamo tim standardima.

Izuzevši nekontrolirano konzumiranje droge, koje je zapravo i najlošiji segment festivala, Burning Man u mnogim aspektima predstavlja svijet kakav bi trebao biti i van granica Black Rock Cityja. Radost druženja, suradnje i posvećenost sadašnjem trenutku neke su od vrijednosti koje su se najviše izgubile u ovom vrtoglavom rastu tehnološkog napretka posljednjih desetak godina, a tamo se vrate pa čak i ako je to samo na tjedan dana.

Živjeti bez pritiska normi vanjskog svijeta i primati samo toplinu, osmijehe i pomoć od stranaca u tako posebnim i zahtjevnim uvjetima, natjera te da se osvrneš i razmisliš o tome kako provodiš svoje vrijeme u vanjskom svijetu. Količina inspiracije koja preplavljuje gdje god da se okreneš otvara neke nove horizonte, pomiče osobne granice i odjednom ti se apsolutno sve čini moguće!

Burning Man je za mene otvorio mnoga pitanja, no dao je jedan siguran odgovor – ovo definitivno nije bio once in a lifetime experience kojeg mogu prekrižiti s bucket liste, već samo prvi korak u neki novi svijet koji se proteže i van granica Playe, a dio kojeg će me uvijek pratiti, ma koliko god pustinjska prostranstva daleko bila.