Je li ovaj developer otkrio golu istinu o Bellabeatu (ili tek boljke mnogih startupa)?
Mia Biberović
27. 11. 2017.
iOS developer Božidar Ševo, nekadašnji zaposlenik Bellabeata, sinoć je objavio video o tom razvikanom domaćem startupu gdje u gotovo 40 minuta prepričava razne propuste koje je ta tvrtka napravila dok je u njoj radio, što izaziva popriličnu pažnju na društvenim mrežama. No, nakon odgledanog videa, ne mogu se ne zapitati - jesu li ti propusti relativno uobičajene boljke brzorastućih startupa ili ukazuju na nešto ozbiljnije?
Nedjelja je uvečer, mentalne pripreme za ponedjeljak su u tijeku. Ima li što bolje nego kad ti upravo u to vrijeme u sandučić stigne sočni trač o jednom od najrazvikanijih domaćih startupa? “Prava istina o Bellabeatu”, ime je videa koji je objavio nekadašnji iOS developer ove tvrtke, Božidar Ševo, kao dio svog video serijala na YouTubeu Gola istina.
No, prije svega, malo pozadinske priče za one koji nisu upoznati. Već se mjesecima po kuloarima vrte priče o tome da Bellabeatu na poslovnom planu i ne ide najbolje te da je pitanje vremena kad će tvrtka staviti ključ u bravu, na što se referira i sam Božidar u svom videu. No, kako u Netokraciji sa sigurnošću do ovog trenutka nismo uspjeli tu informaciju ni potvrditi ni negirati, do sada nismo pisali o toj temi.
Ipak, ovakav video bio bi svakako zanimljiv povod za dublje istraživanje priče, a kako svi novinari vole kad im u ruke dođe nešto potencijalno sočno, nadala sam se da će mi snimka Božidara Ševe otkriti dublje i potencijalne uzroke koji bi doveli do potencijalnog pada jednog od najrazvikanijih startupa.
Tipične boljke startupa ili?
No, u 39 minuta dugoj snimci, koja se od sinoć vrti društvenim mrežama te izaziva sve veću pažnju, a za pretpostaviti je samo da je ona višestruko veća u dark socialu, onom dijelu društvenih mreža i chat aplikacija koje nisu i neće biti dostupne javnosti (osim ako ne procure kakvi screenshoti poruka :), mnoge sporne stvari koje se u njoj navode, prema mom iskustvu s domaćim i stranim startupima, mogle bi se svesti upravo na – relativno tipične boljke startupa. Neorganiziranost, administrativna šlampavost, HR problemi, hypeanje vlastite slike u medijima, na društvenim mrežama i prema ostatku javnosti, razne growth hacking metode, poput kupovanja reviewa u trgovinama aplikacijama ili kreiranja landing web stranice za proizvod koji je tek u planu, ne bi li se provjerila zainteresiranost za njega… Nešto je za čime su posegnuli mnogi startupi, ali i druge domaće i strane već etablirane tvrtke. Da se razumijemo, ne odobravam niti opravdavam većinu tih metoda, ali ne bježim od toga da jesu uobičajena praksa.
Moram priznati da mi nije bilo lako napisati ovakav tekst, a da bude u potpunosti zaokružen. S jedne strane pratim priču o Bellabeatu na Netokraciji od samih početaka, a suosnivača Sandra Mura najlakše bih opisala kao hustlera – svjesna sam da nije njegovog takvog stava i ponašanja, Bellabeat bi bio daleko manje razvikan i financiran. No, problem kod hustlanja jest taj da ono nerijetko ne ostaje usmjereno samo prema “van”, investitorima, partnerima i javnosti, nego se prenese i na neke interne procese (ili nedostatak njih), posebice kod osoba koje nisu imale pretjeranog ranijeg poslovnog iskustva.
Hustlanje, growth hacking i općenita šlampavost mogu biti sporni, ali ne i neuobičajeni
U slučaju da se potvrdi da je priča o zatvaranju Bellabeata istinita, neke od spomenutih situacija u videu doista su i mogle dovesti do toga (uz, naravno, neke poslovne odluke, tržište, sam proizvod…). Naime, i dalje stoji ona statistika da je jedan od najčešćih razloga za neuspjeh startupa sam osnovni tim, odnosno vodstvo, posebice kad se donedavno poslovno neiskusne osobe suoče s jedne strane milijunskim investicijama, a s druge s milijun problema od kojih mnogi zapravo nemaju nikakve veze s proizvodom koji razvijaju – od financijskih i pravnih preko administrativnih do onih koji se tiču čisto ljudskih odnosa, a upravo mi se ovo potonje čini kao glavni razlog zbog kojega danas pričamo o ovom videu.
Sporno itekako može biti i kako jedan startup pokušava rasti ne bi li ispunio očekivanja investitora i kupaca, a tu često nastupa marketinška metoda zvana growth hacking – kao i bilo koji hacking, i growth hacking može imati onu svoju mračnu i svijetlu stranu. Svijetli primjeri su oni koje koristi, primjerice, Airbnb pa i domaći Photomath, koji Božidar spominje kao primjer uređene tvrtke iz perspektive zaposlenika. Neke mračnije metode uključuju, primjerice, korištenje dark patterna u UX-u ili kupovinu fanova, followera ili, u ovom slučaju, recenzija aplikacija, što se često pokaže kao loša metoda.
Je li u slučaju Bellabeata, za koji Božidar tvrdi da je kupovao recenzije aplikacija, riječ samo o lošim marketinškim savjetima koje je startup dobio, što se može naslutiti iz videa, ili je to bio redoviti modus operandi, teško je reći, ali iako ne preferiram takve metode, smatram ih moralno i zakonski dvojbenima, jer se mogu svesti pod lažno oglašavanje, to, opet, doista nije tolika rijetkost, samo se o tome ne priča pretjerano javno.
Fake it till you make it, hustlanje ili jednostavno laganje – nazovite to kako hoćete, ali riječ je o praksi koja je u Silicijskoj dolini nešto uobičajeno, nerijetko poželjno i očekivano (dok ne prijeđe granice). I ne samo tamo – nikada neću zaboraviti nekoliko godina star slučaj startupa koji je pokušao pitchati priču kod nas tvrdeći da imaju najbrže rastući projekt za dijeljenje prijevoza na ovim područjima, pokazujući aplikaciju u kojoj je doista bilo mnoštvo oglasa za pronalazak suputnika ili vozača, mnogo više no što je u to vrijeme imao jedan BlaBlaCar. Srećom, uočili smo brzo da je riječ o scrapeanju postova iz Facebook grupa gdje su se korisnici doista objavljivali takve oglase. Aplikacija je služila kao generator takvih objava, iako zapravo nije imala mnogo korisnika (ako ih je uopće imala). Suočen s istinom, startuper koji je pitchao samo je rekao – heh, growth hacking.
Heh, doista. Ipak, čini se da taj smijeh može biti gorak ili sladak, ovisno samo o krajnjem ishodu – je li takav odabir puta na kraju doveo do uspjeha ili je bio samo jedna stepenica koja je vodila prema neuspjehu.
Ako ste preskočili ostalo, evo vodič kroz video
https://www.youtube.com/watch?v=zUpJtTaYNVc&feature=youtu.be
No, vratimo se na video – najveća zamjerka koju imam na njega je dužina, stoga izdvajam neke dijelove koji bi mogli biti najviše sporni (ostatak je u dobrom dijelu zapravo usmjeren na neke osobne odnose, razmirice i viđenja).
Nakon uvoda koji govori o odnosu prije samog zaposljenja u Bellabeatu, jer se Božidar i Sandro poznaju dulje vremena te je ponudu za posao dobio i prije diplome, oko 10. minute možete pogledati dio gdje Božidar priča o zapošljavanju preko studentskog ugovora i isplati prve plaće, a kasnije i dijelova plaće “na ruke”, za što tvrdi da je kasnije ukinuto te se plaća isplaćivala u cijelosti na račun. Oko 13. minute čut ćete više o činjenici da su on i nekoliko zaposlenika morali sami platiti nešto materijala za štand na sajmu CES u Las Vegasu, a novce za to su dobili natrag zadnji dan puta Oko 16. minute slijedi priča o hypeanju podataka o proizvodima u medijima, oko 19. o navodnom kupovanju recenzija aplikacija, a potom u 23. minuti slijedi dio o spomenutom growth hackingu.
Do kraja ćete naići na dio i o odlasku tima na Kanare, gdje se spornim pokazalo to što su zaposlenici morali sami platiti avionske karte, ali i o dodjeli dionica tvrtke zaposlenicima, što nije neuobičajeno kod startupa – iako autor videa smatra spornim to što su zaposlenici angažirali odvjetnike ne bi li se posavjetovali s njima oko tog dijela, mislim da je tu zapravo riječ o itekako mudroj odluci.
Sandro Mur: “Neistine i subjektivna mišljenja ne želim komentirati”
Sandro Mur, suosnivač Bellabeata, upitan za komentar na video, dao je izjavu koju prenosim u cijelosti:
Neistine i subjektivna mišljenja koje su izrečene u videu ne želim komentirati, čovjek je očito ogorčen i svojim je nastupom povrijedio i lažno optužio velik broj svojih bivših kolega. Ako vi želite objaviti neutemeljene izjave jednog čovjeka, iz YouTube videa, to govori o vama kao mediju, ali stvari koje su izrečene imaju osnove za tužbe.
(Gola) istina ili ne – ovaj slučaj pokazuje važnost interne komunikacije
Za kraj, Božidarov video ukazuje na nekoliko stvari koje smatram osobito bitnima, u ovom slučaju iz perspektive poslodavca. Interna komunikacija itekako je važna – i od strane vodstva prema ostatku tima, kojim će objasniti neke od svojih postupaka koje netko može smatrati spornima, i od tima prema vodstvu, kojim će pokazati smatra li neke od odluka koje dolaze “odozgo” spornima, zbog čega, što se može napraviti bolje i drugačije te na koji način.
Bez takve komunikacije, nažalost, riskirate da vaš “prljavi veš” netko iznese na društvenim mrežama i u medijima – bilo to istinito, neistinito ili negdje između, u doba kad se i vijesti i lažne vijesti šire munjevitom brzinom, mnogima će nakon objave biti manje bitno kamo prava priča doista naginje. A još kada to dođe u trenutku kada su govorkanja o zatvaranju tvrtke kao što je Bellabeat sve glasnija, zanimanje javnosti za sadržaj, kao što je video jednog nezadovoljnog bivšeg zaposlenika, bit će poprilično veliko – čak će u doba kad je naša pažnja na internetu itekako kratka, strpljivo gledati video od 40 minuta ne bi li secirali nakon toga njegove sporne dijelove (kao što sam i sama to noćas radila).
Sad kad sam i ja razdužila priču, vrijeme je da je zaključim pitanjem za kraj: Da imate samo jedan proizvod koji razvijate, kome biste ga dali – Taylor Swift ili developeru? 😉
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Mirko
27. 11. 2017. u 10:06 am
Pa to bilo jasno da će propasti, kao što su propali ili će propasti svi hrvatski startupi dosad (osim Nanobita koji ima zdrav rast, ali kojega vidi čuda nema u medijima). Iskusnima je bilo jasno da je sve to hype, da nema konkretnih brojki povećanja prodaje inače bi ih bili puni mediji. Domaćih startupa je više u medijima nego na radnom mjestu.
Domaći mediji i srtartupi sami sebi rade medvjeđu uslugu. Hypaju i onda propadaju a opći dojam ostaje sve lošiji. Nikako da nauče svijet nije Balkan i tamo treba konkretna pamet i rad za uspjeh, a ne samo veza u mediju (čak i ovom).
Treba znanja za napraviti posao. Pravilo kaže da je potreban kontinuirani rast u postocima da bi investitori vdijeli da startup raste i ima potencijala. Ako ta brojka stagnira ništa od startupa. To je obično period od 2-3 godine, ako do tada nisu napravili ništa piši kući propalo.
Ylodi
27. 11. 2017. u 12:08 pm
Nanobita nema u medijima? Koliko ja vidim oni su dosta prisutni u medijma (uključujući i različite medije glavne struje).
Mia hvala na trudu i na tome što si većini ljudi uštedjela 40 min života. 🙂
Mia Biberović
27. 11. 2017. u 12:10 pm
Uvijek na usluzi. 🙂
Neven
27. 11. 2017. u 12:36 pm
Mia, za ovakve duge videe je stvoren Vibby, još jedan hrvatski startup. 🙂
Mia Biberović
27. 11. 2017. u 1:12 pm
Haha, znam, znam! 🙂 Svaka čast na pitchu. 😉
goran
27. 11. 2017. u 11:47 am
Američki startup, pa radi na europskom pa češ vidjeti nešto drugo, sve je to dio život iskustva devolopera.
Eto Farmeron je imao američki pristup, Agrivi, nije, eto ispalo da europski se pogodio.
Što ja tu mogu za reči osim, postoji različiti načini rada, no preferiram Europljane.
Oni idu do kraja:) Ameri do računa isplativosti.
Mario
27. 11. 2017. u 12:07 pm
Ovaj Ševo je budalaš
Nisam pazio
27. 11. 2017. u 2:57 pm
Pavlovicu jesi to ti?
Ljubav ste
28. 11. 2017. u 12:27 am
<3
Lex
27. 11. 2017. u 12:13 pm
Just as a person who met and interacted with both Božidar Ševo and Sandro Mur I will say something that everyone in Croatia’s startup ecosystem knows really well. Not to support Bellabeat but just for the objectivity of it all. I was there in the events and presentations when Bozidar Sevo was trying to get investors for his startup BackWay, also there when he failed and thought it was a good idea to wear a full body spandex zentai suit (Yes that really happened) and present again, over the years fail after fail I see him always using attention to get his way so… Sadly, this is no surprise. I would love to see a full expose on the inner workings of a Startup, but this is simply the toxicity of someone who didn’t make it, against someone who did, maybe Bellabeat could do better, maybe not. I really can’t sit here and argue about the opinion of a lonely lad on youtube assaulting someone from his startup community, just because he did the mistake of making it and then offering him a job.
I don’t know if comments are curated and if this will make it through so here is a personal note for Netokracija: I love your work, I’m forced to translate your content every time to keep up with startup news in Croatia because I split my work in two countries. If the statements are backed up, and you think the material is real, go for objective journalism, this here is just an assault, and the guy you are backing up? Oh dear lord…
Mia Biberović
27. 11. 2017. u 12:24 pm
Thank you for your comment, Lex. I don’t know if something was misinterpreted due to bad translation or something else, but there is no assault here (I’m also not sure who do you think we’re backing up here, but the answer is – no one).
Luka Kladaric
27. 11. 2017. u 1:58 pm
Wow Lex, that’s a very nice ad hominem attack. Every single thing you wrote does not change the accusations that Bozidar laid out and that could *easily* be refuted if they weren’t true.
Also, there’s a good deal lost in the translation.
Also (2), he stood behind his video with his name, bare minimum you could do when defending the company and people he stood up against is do him the same courtesy. I will sign mine with my full name. I already look forward to the ad hominem from you <3 :*
Toni Aničić
27. 11. 2017. u 2:54 pm
Sudeci prema nekim komentarima, Lex je vjerojatno ova osoba: https://angel.co/aabulelas
Kruno
28. 11. 2017. u 5:59 am
🙂
Mecena
27. 11. 2017. u 2:23 pm
Moje iskustvo je u skladu sa ovim slučajem. Domaći startup osnivači i programeri zaslužuju jedni druge. Iako ima korektnih, sa obje strane značajno je više nekorektnih. Možda je vrijeme da balon pukne i svi kojima tu nije mjesto se povuku. Previše su svi skupa uprljali ovaj posao pogonjen entuzijazmom. Novac nije sve gospodo sa IT fakultetima
goran
01. 12. 2017. u 10:18 pm
Što se tiče osnivača iz hrvatske, postoji previše formalnosti, recimo za rad na svom prvom ozbiljnom startup uvijet mi je bio, pošalji mi OS kod.
Imao intervju sa jednim njemačkim svijetskim startupom, traži refactoring koda ….. i 5 Developera pod gazdom, flat struktura. Neznam gdje me našao, engleski mi nije jača strana, niti ne radim u tehonlogiji koju zahtjeva, ali eto 10 minuta u rokovniku. Na kraju mi čak i javio da nisam primljen:) Zamisli ti to. CEO više milijunskog njemačkog globalnog startupa ima vremena da popriča sa developerom.
Hrvatski startup meštri nemaju vremena, njihovo više milijunsko ulaganja ovisi o HR.
Ante
27. 11. 2017. u 2:40 pm
Ako je istina ovo da su radnici morali sami plaćati karte do Bahama, a onda shareati okolo da im je dobri gazda platio pare za put, to je nečuveno! To je čisti primjer ucjene radnika od strane gazde. To me podsjeća na ono kad je vlasnik trgovine prisiljavao svoje radnike da od svoje niske plaće kupuju stvari upravo u njegovom dućanu. Ako je ovo istina (naglašavam AKO), onda je taj gazda teški izopačeni gad koji zaslužuju da ga se pribije na stup srama. Nadam se da će ostali radnici (bivši, sadašnji ne smiju) progovoriti i ovu priču potvrditi ili demantirati.
Igor Grčman
27. 11. 2017. u 11:40 pm
Poslodavac u Hrvatskoj ne može radniku platiti putnu kartu ako se ne radi o poslovnom trošku. Porezna služba će tako plaćenu kartu smatrati dohotkom u naravi, na što se plaća porez, prirezi i svi drugi zakonom propisani izdaci. Smještaj je vrlo vjerojatno plaćen preko američke korporacije, dok su si karte radnici hrvatske firme morali sami kupovati jer bi u drugom slučaju prošli daleko skuplje.
Ante
28. 11. 2017. u 9:04 am
Ma nemoj! Naravno da može pisati putni nalog i dodatno isplaćivati dnevnice koje su neoporezive, samo treba imati obrazloženje u koje svrhe su radnici putovali, tj. mora biti poslovni razlog, a ne ljetovanje. To nije problem obrazložiti ukoliko su doista tamo radili.
Ako i plati porez i doprinose na iznos karata, pa što? I na plaće radnika isto mora platiti poreze i doprinose, ti primitci nisu neoporezivi. Može napraviti isplatu dobiti, platiti porez na dobit, porez na dividendu i prirez poreza na dividendu pa ono što ostaje je “suva lova” s kojom gazda može kupiti što hoće, makar i avionske karte.
Igor Grcman
28. 11. 2017. u 9:27 pm
Jasno. Kad ti tako kazes. A ti to radis, pa iz iskustva djelis savjete?
Mik
28. 11. 2017. u 9:25 am
Ako su potrosili 350 000 eura na tu nagradu, što je platiti davanja na 50tak avionskih karata?
Andrej
27. 11. 2017. u 4:33 pm
Ne ulazeći u analizu onoga što je u videu rečeno, mogu samo reći da je jako teško izvući zaključke bez da se čuje i druga strana. Ovako imamo samo jednu stranu priče, a to u pravilu nije dovoljno za donošenje relevantnog mišljenja. Isto tako smo u pravilu skloni donositi mišljenje i osude bez dovoljno informacija, argumenata i dokaza, samo na bazi nečijeg (subjektivnog) razmišljanja. Nisam ni na čijoj stranim osobno ne poznajem niti jednu stranu iz ove priče, samo osobno nemam dovoljno informacija o konkretnom slučaju. Ovdje gore čitam hrpu generalziranja i neargumentiranih komentara.
Hrvoje Mihajlic
27. 11. 2017. u 6:37 pm
U videu me ne smeta dužina; ako pratite stranu YouTube scenu, primjerice gaming scenu, vidjet ćete da ovakvih rantova ima na dnevnoj bazi, a dužina je uvijek tu negdje. Ne smetaju me toliko ni poštapalice: imam ih ponekad nažalost i sam, pogotovo u javnim nastupima. Ne smeta me ni generalna izvedba, primjerice što mu se boja naočala stapa s greenscreenom. Ali smeta me spaljivanje mostova. Ševo dobar dečko i nije ovime htio napraviti ništa loše. Zapravo i sam kaže da ako jednu osobu “spasi” u ovom naumu, uspio je, ali ovime je u mojim očima nažalost samo bacio ljagu na sebe.
Radio sam u Konzumu nešto malo preko 2 godine i dao otkaz. O mom iskustvu mogao bih snimiti smislenih 39 sati materijala, ali ne želim, naprosto jer je moje iskustvo kao i moje mišljenje – potpuno irelevantno. Blatiti cijelu kompaniju, ma kakva ona bila, je u prvom redu neprofesionalno, a nakon toga egocentrično, a u konačnici vrlo često i licemjerno, baš kao kad vama netko trača treću osobu, a 5 minuta nakon s drugom osobom trača vas. Svako iskustvo je dragocjeno, a vrlo često su baš ona najlošija, najdragocjenija.
Vanai
27. 11. 2017. u 7:05 pm
Točno!
Najviše se nauči iz loših iskustava.
Dusko Pavlovic
27. 11. 2017. u 10:27 pm
Evo baš sam se pitao hoće li urednik Netokracije se osjetiti prozvanim i objaviti nešto na ovu temu. Zbog onog screenshota. I objave neprovjerenih informacija.
BTW sadržaj uključuje (implicira) bar nekoliko optužbi za krivično djelo. Kakvo opravdanje i ublažavanje krivice može ikome pasti na pamet. Rad na crno, laganje investitorima …
Mia Biberović
28. 11. 2017. u 8:07 am
Ako tu misliš na vijest o Sliceu, mi smo objavili informacije s kojima smo tada raspolagali – da Bellabeat priprema novi proizvod: http://www.netokracija.com/bellabeat-slice-prehrana-112904 I, koliko sam upoznata, na njemu se tada i radilo, a potom i odustalo, pretpostavljam zbog nedovoljne isplativosti ili (ne)zainteresiranosti potencijalnih kupaca.
Ole
28. 11. 2017. u 12:40 am
Startup – tvrtka koja je na početku poslovanja sigurno neorganizirana, koju vode mladi ljudi bez velikog iskustva i čije poslovanje je rizično. S malim brojem ljudi moraju “pobijediti” velike korporacije koje su im konkurencija i jedino oružje su im strastveni zaposlenici. Ne znam što je mladi kolega mislio kada se tamo zapošljavao, ali je očekivano da je radno mjesto mnogo kaotičnije od rada u klasičnim tvrtkama.
Njegovi komentari ukazuju da startup vode mladi ljudi koji su napravili neke početničke greške, ali i da su napredovali i promijenili neke svoje odluke (isplata cijele plaće, davanje otkaza osobi koja je pumpala lažne reviewove itd).
Sigurno nisu bez mana, sigurno su pretjerivali u marketingu i samopromociji, ali za razliku od većine koji svoj posao “samo odrađuju” od 9-5 bez dodatne energije uložene u zajednicu, oni su ipak nešto napravili, stekli iskustvo i nekoliko godina zapošljavali mnogo ljudi s dobrim plaćama u Hrvatskoj.
Ante
28. 11. 2017. u 9:36 am
Istina je da rad u startupu izgleda drugačije. Tu treba entuzijazma, ponekad treba raditi van radnog vremena, treba stalno nositi laptop sa sobom 0-24, 7/365. Ako netko nema entuzijazma, nego radi samo za plaću, onda neka ide u korporaciju.
Onaj tko radi u startupu mora biti spreman da će nekad plaća kasniti ili da će se smanjiti. Neće sigurno biti isto kao da radi u Zagrebačkoj banci. Ali će zato imati puno ljepše radne dane, puno bolju komunikaciju i zanimljiviji posao nego da radi s neki smrknutim direktorima u banci koji misle da su uhvatili vraga za rogove.
Ali meni je nepojmljivo da se radnike prisiljava da plaćaju karte do Bahama i nazad, da moraju otplaćivati rate, da ih gazda tjera u dug. WTF?! Neke granice mora biti. Što bi slovenci rekli: “Kaj je preveč, peveč!”.
MrAnonymous
30. 11. 2017. u 1:06 am
Uopce ne zelim diskutirat ovako glupe stvari ko one sto su izrecenw u videu i neznam ko uzme za rijece nekog isfrustriranog bivseg zaposlenika ali ok. Ko osoba koja je isla na Kanare (blaga razlika sa Bahamama) prvo zelim spomenut da niko nije bio PRISILJEN ic tamo. Mogo si slobodno ostat u vrucem zagrebu i krepavat. Ako si htio ic (ponavljam : izbor) onda si kartu do tamo platio. Sa time da ove kredite koje lik spominje u videu su krediti koje je firma dala, znaci oni su kupili kartu za tebe i ti su mogo otplatit kad god si mogo makar od svake place nesto im das i bok, niko te ne kamatari i nije niko u dugovima zbog tog. Tako da molim te prestani filozofirat o tim Bahamama, oprosti, Kanarima, jer stvarno neznam ko bi ikad ljude prisljavao na tak nesto o cemu ti pises.
Ante
30. 11. 2017. u 9:18 am
Ako se dobro sjećam, bila je objavljena priča da firma plaća zaposlencima put na Santa Cruz de Tenerife jer će tamo RADITI. Dakle, ne odmarati se, nego idu raditi tamo. Firma se hvali okolo s tim potezom, a ustvari radnici plaćaju put? Čemu to hvaljenje?
Gazda je izjavio ovako: “Odlučili smo preseliti cijeli tim na Kanarsko otočje.”. Ovo je samo jedan od citata, mogao bi ih navesti još iz kojih se da iščitati da je to bio plan firme da se, kako gazda kaže, CIJELI TIM prebaci na Tenerife. Svakako, nešto tu smrdi. Ne kažem da je ovaj programer youtube star u pravu i da je sve istina što on govori. Možda on beljezga, ali zato je dobro da raspravljamo pa da vidimo tko je loš poslodavac ili loš radnik, da ljudi znaju koga treba zaobilaziti.
MAybe
28. 11. 2017. u 9:33 am
Ne kužim, je li on tamo došao kodirati ili voditi firmu? Mislim, lijepo je to, svi sudjelujemo u radu yay, ali zna se ko je šef i njegova je zadnja, ako paše super, ako ne daš otkaz, ako ti se o tome kakav ti je šef cvili, odeš mami, a ne na internet to predstaviti kao golu istinu.. Čija gola istina? Tvoja, subjektivna.. Svoju firmu sad vodi kako želiš i to je to..
Ante
28. 11. 2017. u 10:21 am
Ne bi htio ispasti neki socijalista, komunista, Leh Wałęsa, ali se ipak ne slažem u potpunosti s tobom.
Da, gazda vodi firmu i određuje pravila. Ali gazda treba računati da su radnici ti koji nose teret njegovog posla na svojim leđima. Možebitnu dobit će dobiti gazda, a ne radnici.
To implicira da gazda, iako je glavni u firmi, ipak mora imati neke granice. U protivnom me to podsjeća na balkanski kapitalizam s početka 90tih kad su neki krkani prodali komad zemlje i otvorili firmu, a potom su radnike tretirali kao robove, stoku, ovce… Uspjeh posla ovisi o šefu, ali i o radnicima s kojima treba imati zdrav odnos i međusobno poštovanje. Osobito ako se radi o intelektualnom poslu, ktome još i startupu gdje je sigurnost posla manja nego u korporacijama. Tada radnike osobito treba poštovati i uvažavati njihov rizik i entuzijazam kojim doprnose razvoju projekta, a ne ih ucjenjivati i prisilno tjerati u kredit.
Nenad
29. 11. 2017. u 10:25 am
Ako pogledamo nivo komunikacije Sandra u screenshotovima odmah je jasno da je to ‘svjetski’ starttup Balkanski smjer. Još kada pročitamo da se hvali kako će sa nekakvim kineskim privjeskom zaraditi milijardu dolara odmah je jasno da je tosve osuđeno na neuspjeh.
Pametni i sposobni startupi se drugačije ponašaju. Ne mogu zamisliti da su Larry Page i Sergey Brin ovako primitivno komunicirali, ko na ulici
EvoNemrem
30. 11. 2017. u 1:17 am
Da, totalno. Mislim on je ful bio vec u profi odnosu i radio za firmu u vremenu tih screenshotova. Nije opce ko da je lik sa njim pricao opusteno jer su se znali kao kolege. I ful ima screenshota od razgovora nakon kaj je dobio posao! Opce nije zacudujuce da nema niti jednog screenshota iceg nakon kaj je dobio posao, to je ful normalno. Jer je dobio kredibilitet sa ovim screenshotovima od prije nego je radio za firmu. Haha, fakat ste hejteski sheeple, razvite si mozak ekipa.
Pedja
29. 11. 2017. u 7:51 pm
Ovo je toliko gadno za gledati i slušati, da mi se smučilo! Ovaj je lik pokušavajući da izvuče najgore stvari o bivšem poslodavcu, najviše toga o sebi rekao. Ružnog.
To je toliko jadno kao kad npr. pričaš o bivšoj curi najgore stvari svojoj sadašnjoj curi. Ona ukoliko je normalna brzo shvati, da ćeš isto tako “lijepo” pričati o njoj nekoj drugoj, jer si takav lik, pa onda izvišiš. Zato da sam na mjestu ljudi iz Photomatha bi ti dao otkaz u roku od ODMAH.
Nadmen si druže u obraćanju, imaš izražen, iritantan nastup sa pozicije nekoga ko je “važna faca” i superstar, a u stvari si kao takav potpuno nepoželjan za ozbiljnog poslodavca.
Ante
30. 11. 2017. u 9:27 am
Pedja, s jedne strane je to loše da netko tako pljuje po poslodavcu ukoliko se radi o nekim sitnim razmimoilaženjima. Istina je da će on sada teže pronalaziti posao, mnoge firme će ga odbacivati u startu, gledat će na njega kao na crnog vraga koji im može uništiti biznis.
Znači dvije su varijante:
1. Gazda je teški gad i onda je radnik žrtvovao sebe s ovim istupom. Teže će mu ići zapošljavanje nakon ovog videa, imat će instant-odbijenicu u mnogim firmama, ali on se ipak odlučio na tu žrtvu za opće dobro svih potlacenih radnika. Pomolio se svetom Pankraciju zaštitniku potlačenih i hrabro krenuo u ovaj potez.
2. Druga varijanta bi bila da se radi o jednom razmaženku, umišljenku, cmizdravcu kojem je nemoguće ugoditi, sve mu meta, sve mu ide na k… i onda taj cmizdronja sramoti svog bivšeg šefa, želi mu uništiti ugled, poslovanje i čitavi život!
Bilo kako bilo, Hrvatska javnost sada sudi o ovom slučaju. Vidjet će se s vremenom tko će ispasti viktor.
Lujo Maglica
30. 11. 2017. u 12:08 pm
Što je sa navodnom diplomom PMF-a? Zašto se to uporno preskače?
Pedja
30. 11. 2017. u 2:17 pm
Da li je gazda “teški gad” to ne znamo, ali zato “Hrvatska javnost” jasno vidi obraćanje jednog iritantnog “razmaženka, umišljenka i cmizdravca”. Nagledao sam se ovakvih “važnih faca” i “stručnjaka” i to je uvijek ovako jadno i gadno za gledanje. Čista obrana povrijeđenog ega, koji se liječi služeći se najpodlijim ogovaranjima naknadne pameti.
Ante
30. 11. 2017. u 4:20 pm
Ok, da ne bi mi sad raspravljali o youtube-programeru, mene zanima slijedeće: Da li je istina da je apostrofirana firma u takvo stagnaciji, da su s onolikog tima koji je bio na Tenerifima pali na 5 ljudi. Da li je tome tako?
Lujo Maglica
30. 11. 2017. u 8:24 pm
Ne znamo da li je gazda teški gad a ipak:
– gazda laže o svojoj diplomi (ali to rade i drugi pa nije strašno)
– gazda falsificira komentare na mrežama (ali to rade i drugi pa nije strašno),
– gazda isplaćuje preko studentskog ugovora (ali to rade i drugi pa nije strašno),
– gazda isplaćuje dio plaće na crno (ali to rade i drugi pa nije strašno),
– gazda tjera zaposlenike da sami plate put do Kanara a onda ih tjera da shareaju da im je gazda platio pare za put (ovo je ipak originalno).
Nemojmo se sad vaditi da treba čuti i gazdu jer gazdu smo čuli, i nije ništa demantirao, jer bi inače trebao pokazati plaćene karte i diplomu. Zato je samo skrenuo s teme na psihološki opis zviždača (to rade svi izviždani).
I uvlakačima je najvažnije raditi psihološki opis zviždača. Možda je zviždač serijski ubojica i ratni zločinac istovremeno, ali to nije tema, tema je gazda i njegov karakter. Uvlakači se nadaju ugodnom prijemu kod gazde, mentalni sklop im je tako usmjeren, uvući se u gazdinu guzu napadajući gazdine protivnike.
Pedja
01. 12. 2017. u 10:27 pm
@Lujo Maglica “Uvući se u gazdinu guzu napadajući gazdine protivnike” Znači ovaj Božidar Ševa, koji radi sad u Photomathu, pokušava da se uvuče novom gazdi, tako što će da popljuje Bellabeat. To je čak još jadnije od mog početnog zaključka da je samo riječ o jednom umišljenom, iritantnom razmaženku, wannabe zviždaču, koji je za malo, ali za malo postao intern u Appleu.
@Ante Ako je Bellabeat spao na svega 5 ljudi, onda im je kraj blizu i žao mi je da je tako. To samo čini još jadnijim postupak ovoga wannabe zviždača, koji naknadnom pameću i sa bijednim argumentima, blati ljude sad kad im je najteže. Vjerojatno bi to isto uradio i u slučaju Photomatha, za koje samo čekamo da postanu dio njegove Gole istine.
Denis
01. 12. 2017. u 12:51 am
Ako je ovo sa Kanarima i štandom istina nije nemoguće da je firma uzela i kredit a za jamce stavila zaposlenike 🙂
Inače kakvo je to odgovorno poslovno ponašanje, dobiješ lovu od investitora i umjesto u razvoj ti udri sa ekipom na Tenerife. Ima se (tuđe) love. Pametni investitori zaobilaze ovo područje.
Mate Matic
14. 12. 2017. u 3:52 pm
Pola clanka je kao da si “spikamo na kavi”. Doza knjizevnog jezika ne bi skodila.
Mirko Ponorac
06. 01. 2018. u 5:24 pm
@Mia Biberovic Nema tog video vise na YouTube. Kako to? Jel mozda sve bila laz i kleveta?
Matija
15. 02. 2018. u 2:33 pm
Mogli bismo se sada priklanjati jednoj ili drugoj strani, ali bojim se da nam to nikome ne doprinosi…
Jedino što je pogrešno u cijeloj ovoj priči je pristup i upiranje prstom. Start up tvrtki je previše da bismo se fokusirali ovdje na samo jednu, a iznešena problematika je nešto čemu bismo trebali pristupiti objektivno i na razini poduzetništva i start up tvrtki općenito. I to ne u negativnom kontekstu, već dapače, u smjeru nekakve promjene i kolektivnog poboljšanja.
Osobno imam iskustvo rada u start up-u, i poznajem dosta ljudi koji vode vlastite start up tvrtke. Uistinu, situacija je tu dosta mutna, ali iskreno, ne bih ovdje nužno okrivljavala poslodavca. On snosi tek dio odgovornosti. Činjenica je da ne postoji dovoljno kvalitetan pristup na globalnoj razini prema menadžmentu i HR-u, te se mnoge takve tvrtke ne uputi dovoljno kvalitetno u upravo taj dio priče nego ih se samo katapultira na tržište. Isto tako, ljudi kada ulaze u ne samo ovakve, već i općenite poduzetničke pothvate, nisu dovoljno informirani o tome koga sve mogu kontaktirati ukoliko dođe do problema i kako tome onda adekvatno pristupiti. Sve se to kod negoga dogodi u hodu, kod nekoga nikada. A trebalo bi se baratati i tim izvorom informacija već u samom početku. U Hrvatskoj imamo nekoliko agencija koje se bave upravo tim problematikama, no vidim, o njima se ne priča u medijima?
U konačnici, država je ta koja snosi dio odgovornosti. Umjesto da postoje jasno definirane regulative u zakonu, koje slijede etički kodeks i trebale bi se primjeniti u poslovanjima općenito, iste te – ne postoje. Ne znam kako očekuje itko da netko bude svjestan posljedica nekih od svojih postupaka, ako sam sustav vrijednosti društva ne nameće okvir etične poduzetničke klime?
Mislim da bi ovo mogao samo biti alarm da se nešto događa i da bismo tome trebali zajednički pristupiti na način da se teži osnivanju čvrstih, osvještenih i novih HR kadrova, kasnije i cijelih tvrtki. Umjesto da blatimo, da možda nađemo način kako da svi skupa pristupimo takvim problematikama i da iskoristimo start up scenu kao svojevrsni otpor lošem, prljavom, šlampavom i neetičnom poduzetništvu?
Ako nam naš jal to dopusti, dakako….