Što organizacije misle da rade dobro, a što o tom misle zaposlenici?

U trenutku kada tržište rada ulazi u novu fazu nestabilnosti, promjena i tehnoloških pritisaka, pitanja zadovoljstva zaposlenika, zadržavanja ljudi, fleksibilnosti rada i povjerenja u organizacije ponovno dolaze u fokus. No unatoč velikom broju istraživanja, rijetko se istovremeno i sustavno sagledavaju dvije ključne perspektive: pogled onih koji oblikuju politike rada i pogled onih koji te politike svakodnevno žive.

Upravo iz tog razloga pokrenuto je paralelno istraživanje tržišta rada koje se provodi kroz dvije usklađene ankete, jednu namijenjenu HR profesionalcima, a drugu općoj zaposlenoj populaciji. Istraživanje se provodi istovremeno u dvije zemlje: u Srbiji ga provodi strukovna People & Culture udruga O.U.R. HR, dok se u Hrvatskoj provodi u organizaciji People & Culture HUB.

Cilj nije uspoređivanje država, već razumijevanje zajedničkih obrazaca tržišta rada u regiji i otkrivanje mjesta na kojima se percepcije organizacija i zaposlenika razilaze.

Jedno tržište, dva pogleda

HR anketa obuhvaća teme poput zapošljavanja, fluktuacije, motivacije, fleksibilnih modela rada, korištenja umjetne inteligencije u HR procesima, upravljanja promjenama, organizacijske kulture i povjerenja. Paralelno, anketa među zaposlenicima istražuje njihove stvarne motive, očekivanja, razloge promjene posla, percepciju menadžmenta, HR-a, pravednosti sustava nagrađivanja te osjećaj sigurnosti i pripadnosti.

Zajedno, ove dvije ankete omogućuju rijedak uvid u razliku između organizacijske namjere i zaposleničkog iskustva. Drugim riječima, pokazuju ne samo što organizacije žele postići, već i kako se te odluke reflektiraju u svakodnevnom radu ljudi.

Što se zapravo saznaje iz ovakvog istraživanja?

Prvo i najvažnije saznanje odnosi se na jaz između onoga što organizacije misle da nude i onoga što zaposlenici doživljavaju. U mnogim područjima, od motivacije i razvoja do fleksibilnosti i kulture pojavljuju se isti pojmovi, ali s različitim značenjima. Dok HR često govori o strategijama, programima i inicijativama, zaposlenici govore o osjećaju pravednosti, dosljednosti i povjerenja.

Drugo važno saznanje tiče se zadržavanja zaposlenika. Ankete omogućuju razlikovanje deklarativnih „retention alata“ od stvarnih razloga zbog kojih ljudi ostaju ili odlaze. Posebno se jasno vidi uloga neposrednog menadžera, realnih karijernih mogućnosti i transparentnosti, koji često imaju veći utjecaj od formalnih benefita.

Treće područje odnosi se na organizacijsku kulturu. Vrijednosti, otvorenost, odnos prema greškama i povjerenje u menadžment mjere se s obje strane. Time se dobiva odgovor na pitanje koliko su vrijednosti zaista dio svakodnevnog ponašanja, a koliko ostaju na razini komunikacijskih materijala.

Promjene, fleksibilnost i osjećaj sigurnosti

Poseban naglasak istraživanja stavljen je na upravljanje promjenama. Dok HR profesionalci procjenjuju procese, strukture i podršku menadžmenta, zaposlenici govore o neizvjesnosti, opterećenju i razumijevanju razloga promjena. Upravo na tom presjeku često se vidi zašto promjene koje su „tehnički dobro provedene“ ostavljaju dugoročne psihološke posljedice.

Slično vrijedi i za fleksibilne modele rada. Istraživanje pokazuje da fleksibilnost više nije logističko pitanje, nego signal odnosa moći, povjerenja i autonomije. Povratak u ured ili ograničavanje rada na daljinu zaposlenici često ne doživljavaju kao operativnu odluku, već kao poruku o kontroli i nepovjerenju.

AI u radu: između optimizacije i pritiska

Obje ankete dotiču se i uloge umjetne inteligencije u svijetu rada. Dok HR govori o učinkovitosti, automatizaciji i kvaliteti podataka, zaposlenici govore o stvarnoj upotrebi, razini osposobljenosti i osobnom doživljaju AI alata. Time se dobiva realna slika adopcije, ne samo postoji li tehnologija, već kako se ona doista koristi i doživljava.

Zašto je ovo istraživanje važno

Vrijednost ovog istraživanja nije u pojedinačnim postocima, već u usporedbi perspektiva. Ono ne daje jednostavne odgovore, ali jasno pokazuje gdje su očekivanja usklađena, a gdje nastaje problem. Upravo ta mjesta predstavljaju najveći rizik, ali i najveći potencijal za promjenu.

Rezultati istraživanja bit će objedinjeni u analitičkim izvještajima i predstavljeni javnosti, struci i poslovnoj zajednici. Njihova svrha nije prozivanje, nego razumijevanje stvarnog stanja tržišta rada i stvaranje temelja za kvalitetnije odluke u narednom razdoblju.

U vremenu u kojem se tržište rada mijenja brže nego ikada, ovakvi uvidi postaju nužni ne samo za HR, već za sve koji donose odluke o ljudima, radu i organizacijama.

Za sudjelovanje u istraživanju, kliknite na ovu poveznicu.