Je li vrijeme za sindikat IT-jevaca i kolektivne ugovore?

“Dosta je bilo – vrijeme je da IT radnici u Hrvatskoj konačno ustanu i zauzmu se za sebe. Predugo gledamo kako menadžeri voze Porschee, dok većina developera, dizajnera i sistemaca jedva preživljava na plaćama koje su sramotno niske u odnosu na zaradu koju firmama donose.”

Ovaj proglas koji poziva na “najveći IT štrajk u povijesti Hrvatske” nedavno objavljen na CroIT subredditu jest djelo trola koji provocira, ali nije baš ni daleko od sentimenta koji se – polako, ali sigurno, već neko vrijeme osjeća u domaćoj IT industriji.

I keramičarima je bolje!

Kako smo od maženih, paženih i razmaženih developera koje tvrtke pitaju koje sve benefite žele – jer fensi uredi, iznadprosječne plaće i besplatni ručak nisu ‘pravi’ benefiti, došli do izrabljivanih radnika koji razmišljaju o tome da se prekvalificiraju u keramičare?! Do toga da je goruća tema industrije činjenica da vlasnik firme vozi skupi auto?

Štrajk je možda nerealan, ali onaj sindikat iz naslova ne zvuči tako daleko! Pitali smo domaću IT zajednicu na LinkedInu, evo što su odgovorili:

Dobra stara vremena

Kad sam prije četiri godine pisala o modelu plaća i kolektivnom ugovoru te sindikatu u domaćem gejmerskom studiju Gamechuk komentari su uglavnom bili – zgražanje. Tad su u tech industriji bila neka druga vremena – industrija je rasla nošena pandemijskim valom digitalizacije, domaćim IT tvrtkama išlo je bolje nego ikada, a praktički svaki tjedan objavljivali smo vijesti iz tvrtki i startupa kako rastu, šire poslovanje, zapošljavaju 100, 200 programera.

Kolektivni ugovor, minimalna satnica, ugovor na neodređeno, sigurnost posla? IT-jevci su si mogli dopustiti da ih ništa od toga ne zanima. Ako ti negdje nije dobro, nađi drugi posao, kakva radnička prava!

Ali, kao što su tad ponavljali iz Gamechucka, kolektivi ugovor je kao predbračni; sastavlja se u dobrim vremenima da bi se uredili odnosi i kad prestanu cvjetati ruže. A one u IT industriji u posljednje vrijeme – globalnoj, pa onda i hrvatskoj, svakako manje bujno cvatu, a i nešto slabije mirišu.

Kolo sreće se okreće: Tko bi gori…

S privilegiranih i odlično plaćenih visina prvi su se, prije neke dvije godine, na zemlju počeli spuštati zaposlenici prestižnih big tech kompanija. Po 10, 12 ili 20 tisuća njih samo bi preko noći shvatili da više nemaju pristup svojim poslovnim aplikacijama ili ne mogu ući u ured i naglo su osvijestili kako je to biti u nesigurnoj poziciji na tržištu rada koje nije briga za prava zaposlenika.

Nerazmišljanje o radničkim pravima na naplatu je došlo i nekim hrvatskim IT-jevcima koji su dobivali otkaze kad se kriza počela prelijevati kod nas – iz anonimnih upisa po grupama na društvenim mrežama ili na Redditu saznavali smo kako su neki potpisivali sporazumne otkaze ugovora o radu ili nisu znali imaju li pravo na otpremninu i koliku.

Eh, da su bar imali kolektivni ugovor kojemu su se u tim istim grupama samo koju godinu prije rugali kao ostatku socijalizma!

Sindikat, zašto ne?

Premotajmo do danas i eto nam govora o sindikatu, skupom autu koji vozi gazda i štrajku. OK, izrabljivanje je vjerojatno preteška riječ, ali IT-jevci su se sad našli na tržištu. Istom onom tržištu rada u koje su se donedavno zaklinjali, samo im sad nije više tako naklonjeno. Iako smo se donekle oporavili od krize, svi su se na njoj itekako opekli i nema više zapošljavanja po 100 ili 200 programera.

Novo normalno za developere, kaže i autor najčitanijeg developerskog bloga Gergely Orosz, znači više posla u manjim timovima te manje povišica i napredovanja. A tu su još i AI alati koji prilično dobro programiraju i rade to “brže, više, jače” od onih ljudskih. Da, pitanje je koliko bolje i rasprava o tome koliko vibe kodiranje ili AI agenti doista “oduzimaju posao” programerima vodi se na svim frontovima i još nije došla do zaključka, ali činjenica jest da se odjednom puno toga može napraviti i s manje programera.

Ne pišem ovo kako bih se naslađivala nad mukom koja je stigla IT-jevce (meni će možda prvoj AI promijeniti opisa posla!), ali drago mi je da i do njih dolazi svijest da regulirana prava nisu nužno ostavština nekih prošlih vremena.

Teško da ćemo vidjeti masovni štrajk IT-jevaca ili sindikat koji nabavlja svinjske polovice, ali nije nužno loše da zaposlenici imaju svoj glas u industriji.