Sve što me domaća IT industrija naučila u (samo) 15 godina Netokracije

Ove godine Netokracija je napunila 15 godina dubokih analiza, ekskluzivnih sadržaja, podcasta i projekata kojima pratimo hrvatsku tehnološku industriju.

Ova će analiza, za razliku od Playbooka za IT industriju kojim smo tijekom ove godine popratili mnogo toga, od razvoja IT agencija do povijesti prvih startupa, biti mnogo osobnija.

Upozorenje: Iako je dio lekcija naučen temeljem rada u IT industriji, a dio radom u medijskoj industriji, lekcije su itekako primjenjive u IT-ju.

Ovo je sve što sam u 15 godina Netokracije naučio zahvaljujući vama:

Kad nema velikih para, dovoljna je i mala podrška

Tek sam s odmakom shvatio koliko je inicijalna podrška tadašnje tehnološke zajednice – okupljene oko Twittera, foruma mi3dot, časopisa Plan B i niza blogera koje sam poznavao – pomogla u razvoju Netokracije.

Bilo da se radilo o pisanju tada popularnih ‘guest postova’, dijeljenju na društvenim mrežama ili komentiranju – zajednica je omogućila da se Netokracija razvije u medij jedne tada male, nišne skupine ljudi koji su se ‘bavili webom’ – što god to tad značilo.

I ne mislim da je ta podrška bila bitna samo zbog povećanja prometa i posjeta (iako je i to bilo važno), već vjerojatno i zbog puno bitnije vidljive podrške za projekt koji ima svoju publiku, a time i – potencijal!

Dok Netokracija nije imala nikakvih prihoda, a kamoli pokrivala moje troškove, samo ta inicijalna podrška potaknula je sate i dane i godine rada da se mali blog pretvori u pravi medij za tehnološku zajednicu.

Takva podrška makar i najmanje grupe čitatelja, korisnika, kupaca ili barem istomišljenika entuzijasta ključna je kako bi vas potaknula da nastavite kad nemate ništa i gradite nešto. Stoga, čak i prije prihoda, pronađite svoje ‘pleme’, bilo na meetupima, WhatsApp grupama ili BlueSkyju.

Svi mi tražimo odobrenje – koje nam ne treba

Jedan od razloga zašto mi je podrška toga mog malog ‘plemena’ bila bitna, je i zato što mi je davala svojevrsno odobrenje da se i dalje bavim Netokracijom. Koliko god bili sigurni u svoju poslovnu ideju, projekt ili jednostavno smjer u kojem želimo ići, tek rijetki među nama neće tražiti neku potvrdu da taj smjer – ima smisla.

Za mene je prva potvrda bilo postojanje Techcruncha kao uzora, jer ‘valjda mogu složiti domaći Techcrunch ako je to Arrington mogao’.

Druga potvrda je bila reakcija moje publike, mog plemena. Njih nekoliko stotina koji su komentirali, retvitali i bilo pozitivnim reagiranjem ili konstruktivnom kritikom pokazali su da to što pišem(o) ima smisla.

Treća potvrda bile su prve pare koje su došle u obliku oglašivačkih kampanja. Još se sjećam prve. Radilo se o sponzoriranom praćenju tada najveće tehnološke konferencije u Europi koji je podržala Nokia kampanjom za svoje digitalne usluge ‘Ovi by Nokia’. Kampanju je odobrila Nokijina tadašnja voditeljica marketinga Iva Carić s kojom me upoznao Krešimir Dominić, tada u Komunikacijskom laboratoriju. Oboje su tada u ovom blesavom blogeru vidjeli potencijal za barem pilot neke suradnje – hvala im.

Tih prvih desetak tisuća tadašnjih kuna (ako se dobro sjećam) pokazalo je da ne samo da možda imam komercijalnu računicu, nego da – znam prodati! A prodaja je bitna…

Svaki poduzetnik treba znati prodati – odnosno ‘Founder-led’ sales

Rijetko me pitaju, ali ipak me pitaju, kako je Netokracija izrasla u važan medijski projekt unatoč tome što smo se bavili izuzetno specijaliziranom temom: Ne samo IT-jem, već startupima i poslovanjem u IT-ju.

Sa sadržajne strane je ključna bila kvaliteta sadržaja do koje ću doći, ali s poslovne strane najbitnija je bila prodaja. Nisam prirodni prodavač, dapače – odrastao sam kao izuzetni introvert, ali me želja da od Netokracije nešto stvorimo natjerala da naučim prodavati.

I pod prodajom ne mislim na jeftine fore viđene u američkim filmovima poput Always Be Selling i Prodaj mi tu olovku, već na slušanje potreba kupaca i stvaranje proizvoda koji imaju smisla za kupca, ali i za nas.

Naime, tada – a i danas, prodaju oglašavanja u medijima diktirale su medijske agencije koje i dan danas prodaju oglašavanje ‘na kile’, bez previše kriterija za kvalitetu sadržaja i ciljanu publiku (posebno specijaliziranu poput IT-ja).

Tržište IT oglašavanja u cjelokupnom oglašivačkom kolaču bilo (i dalje je realno) izuzetno malo, i medijskim agencijama se – kako mi je objasnio prijatelj koji je radio u medijskoj agenciji – ne da se bakčati tri sata s kvalitetnim native člankom koji daje vrijednost čitatelju, ako u 30 minuta mogu zakupiti 100 kila hrvatskih portala. Jednostavno nema računice.

Kako smo na Netokraciji od početaka inzistirali na kvaliteti – jer realno, kao tehnološka publika izuzetno ste zahtjevna publika (i hvala vam na tome!), morali smo preskočiti agencije i prodavati izravno klijentima.

Bilo da ste IT agencija ili imate proizvod, ako su vaši kupci u B2B-ju, morate znate prodati svoj proizvod izravno klijentu, bez posrednika. Nikakva partnerstva, self-service i slično vam ne mogu pomoći ako kao prodavač ne znate prodati.

Srećom, klijenti poput tadašnjeg Vipneta (A1), Nokije, Zagrebačke banke i Raiffeisen banke prepoznali su da se trebaju istaknuti kvalitetnim sadržajem, ne samo klikovima. Slušali smo njihove potrebe i smislili projekte koji imaju smisla, bilo da se radilo o sadržaju ili konferencijama.

Neka je publika sretna – i oglašivači na broju

Za razliku od mnogih industrija, medijska (tu možemo uključiti i ‘influencere’ koji žive od oglašavanja) nema samo jednog kupca, već dva: S jedne strane imate oglašivače, ali s druge imate publiku.

Na žalost, većina medija i velik dio influencera spreman je prodati svojoj publici bilo što, ako to znači da im na račun sjednu pare.

• Objaviti točno što želi oglašivač kao neoznačen, sponzoriran članak? Može!
• Dati oglašivaču 3-4 stranice u IT magazinu, bez naznake da je plaćeno! Nema problema, koga briga – ionako ću brzo u mirovinu.
• Objaviti LinkedIn status za koji su me očito platili, a istovremeno pljuvati po oglašavanju? Ionako nemam kriterija.

 

Dobri mediji, a tu računam i Netokraciju za bilo kakvo oglašavanje gledati dva, ako ne i tri interesa:

• Ima li ovaj (sponzoriran) sadržaj smisla za publiku? Hoće li ih nešto naučiti, nasmijati ili jednostavno biti zanimljiv?
• Ima li ova kampanja smisla oglašivaču? Hoće li im dati vrijednost i postignuti njihove strateške ciljeve, a ne samo poslati kile i kile lošeg prometa?
• Želimo li mi kao redakcija – i autor sadržaja – raditi takav sadržaj? Ako ne želimo imenom i prezimenom stati iza njega – čemu?

Radi se o Venn dijagramu koji na kraju garantira kvalitetan sadržaj uz održiv poslovni model:

 

Popularnost nema veze s poštovanjem, a kamoli s profitabilnoću

Sve to zvuči super, ali prilično idealistički, zar ne? U nekoliko razgovora s drugim medijskim poduzetnicima pa i ‘influncerima’ koje zanima prodavati oglašavanje – uvijek bismo došli do jednog te istog pitanja: Kakve brojke trebamo imati da bi zadovoljili oglašivače?

Da budem jasniji: Koliko popularni moramo biti?!

Po meni se radi o jednom vrlo lakom izboru koji pred sobom imaju mediji, ali i tko god stvara sadržaj na društvenim mrežama ili YouTubeu. Možete raditi ‘popularan’ sadržaj za široku ciljanu publiku (iako je i to danas teško s količinom sadržaja objavljenom samo na YouTubeu) poput MrBeasta, Johnnyja Harrisa meni omiljenog Good Mythical Morning – ili možete biti autoritet za točno određenu ciljanu skupinu poput Sorted Food, TLDR News ili – Netokracije.

U potonjem će vam brojke biti manje, ali će vaš sadržaj bolje rezonirati s točno određenom publikom – bit će učinkovitiji. Znat ćete njihov ‘jezik’, njima bitne teme i jednostavno će vas biti više briga za njih i njih za vas.

Zamka prve grupe je što mnogi misle da s popularnošću dolaze i pare, što jednostavno nije istina. YouTube je realno jedina platforma koja vas ‘pasivno’ plaća za objavu sadržaja, ali neovisno o platformi – morat ćete prodavati, a konkurencija će vam biti veća.

Čak i ako zaradite, počinjete razmišljati kako jednostavno morate imati sve veće i veće brojke kako biste bili profitabilniji. Slična se situacija dogodila u domaćim medijima gdje su medijske agencije i oglašivači – nemojmo se lagati – kampanje dijelili samo top 5-10 najčitanijih portala po Gemiusu. Kako se dizala čitanost na tom popisu? Ne kvalitetnim sadržajem već sisama, guzicama, forumima i horoskopom… Sve za sve!

U IT-ju pak mnoge agencije žele biti ‘full service’ za sve klijente, iako su se najveće – Infinum i Five – razvile na temelju specijalizacije za mobilne aplikacije, a popularne domaće product tvrtke nisu društvene mreže za sve, već specijalizirani proizvodi za hotelijere, sportske fanove ili conversational marketing.

Kad si tržište i proizvod tak’ pašu, to je bolje od seksa

Nemojmo se lagati, jedini razlog zašto smo na Netokraciji mogli biti high and mighty i inzistirati na malo višim standardima oglašavanja i sadržaja, je što smo odabrali odlično medijsko tržište: IT.

IT medijsko tržište je značilo da:

• Publika ima visoke kriterije i traži kvalitetan sadržaj;
• Postojao je interes za tehnološkim temama među IT
• Tradicionalni oglašivači (banke i telekomi) se žele oglašavati toj publici;
• Novi oglašivači (same IT tvrtke) su rasle

Budimo iskreni: mediji su jako teška industrija i mogli smo odabrati neku bolju, lakšu, zahvalniju – i upravo je zato odabir tržišta izuzetno bitan. Možete goniti trendove poput web3 jučer i AI danas, ali ako nemate temelj dobrog tržišta i ciljane publike koju želite služiti, što vam ti trendovi znače?

Čak i ako odaberete teško tržište – poput medijskog – ako je ono tržište za koje baš imate smisla, možete od govna napraviti pitu. Osim Netokracije u IT-ju, primjeri odličnih specijaliziranih medija u Hrvatskoj su svakako Agroklub, Srednja.hr i HRturizam.hr koji je nedavno rasprodao svoje prvo tiskano izdanje.

Bilo da danas u IT-ju stvarate uslužnu tvrtku ili proizvod, pazite koje tržište odabirete. Odabir tržišta će često biti značajniji faktor u vašem uspjehu nego vaša sposobnost!

Nekad smo bili industrija startup osnivača, sad smo – IT industrija!

Koje god tržište odabrali, ono nije statično – razvija se. Ako ne želite da vam tržište pobjegne, morate ga pratiti i prilagoditi se. U tehnološkoj industriji često govorimo o tehnološkim ciklusima koje opisuje Gartnerov hype cycle. Morate znati u kojoj je fazi ciklusa vaše tržište, kako biste ga znali iskoristiti.

U slučaju IT tržišta, Netokracije je svoj temelj našla u sferi tehnološke industrije koju drugi (tehnološki) mediji nisu pratili – startupima.

U vrijeme kad su drugi pisali o hardveru i (desktop) softveru, Netokracija je poput Techcruncha prva počela pratiti nove internetske tehnologije, poput društvenih mreža i web 2.0. Dapače, napisao sam prve velike članke o društvenim mrežama i web 2.0 poduzetništvu za hrvatske tiskane medije.

Bile su rane 2010-e kad startupi nisu bili popularna karijerna opcija pa je Netokracija postala medij startupera – osnivača, njihovih malih timova i inicijalnih investitora koji su bodrili jedni druge. Što je Techcrunch bio Silicijskoj dolini, Netokracija je bila hrvatskoj i regionalnoj startup sceni (uostalom, zato nas je i Techcrunch prozvao njihovim malim bratom s Balkana kad smo organizirali Techcrunch Meetups Balkans).

Kako je interes za startupima i IT-jem rastao, tako smo i mi s njima – s vama – rasli. Rasla je industrija, rastao je interes za njom, rasla je i Netokracija koja je pratila što se događa i informirala da sve to ima smisla. I tako u krug. Bili smo na samom vrhu krivulje Gartnerovog ciklusa…

A potom je pukla ljubav, odnosno mnoštvo startupa koji su dobili inicijalne investicije nisu uspjeli. Bellabeat nije postao prvi jednorog, a domaći inkubatori i investitori nisu prepoznali sljedeće velike svjetske uspjehe. Mnogi su se razočarali, od šire zajednice i medija do samih osnivača… ‘Startup’ je postalo ružna riječ.

‘Hype’ je pao, ali nismo odustali.

Trebalo je još nekoliko godina – i niz ‘uspjeha preko noći’ u obliku Nanobitove prodaje i Rimčeve investicije, Googleove akvizicije Photomatha, Infobipova investicija nakon 14 godina bootstrappinga, Infinumova akvizicija američke agencija, Fiveova akvizicija i Sofascoreov izlazak iz sjene – da bi se potvrdilo da tehnološka industrija ipak ima smisla. Da bismo potvrdili kako zapravo tehnološke tvrtke u ovom dijelu svijeta uspijevaju: Imamo smisla za B2B više nego B2C, da ćemo rasti temeljem reinvestiranja prihoda, a ne investicija, itd.

Današnja Netokracijina publika nisu samo osnivači startupa, već većinom svi mi koji radimo u tehnološkoj industriji:

• Osnivači tehnoloških tvrtki, ali i tvrtki koje su dio ekosistema poput specijaliziranih medija i agencija;
• Freelanceri koji kao vrhunski stručnjaci danas nude svoje usluge na globalnoj razini;
• Programeri koji su bili i ostali temelj tehnološke industrije;
• Dizajneri koji nisu više ‘pixel pusheri’ nego imaju jasnu ulogu;
• Product profesionalci koji razvijaju sljedeću generaciju IT proizvoda;
• Marketingaši koji su od kampanja za domaće oglašivače prešli na ‘growth’ za globalna tržišta;
• … i još mnogi drugi!

A na žalost, nekad su ti drugi… zločesti.

Svi znamo tko su ‘bad actors’ iako ne pričamo o njima javno

Jedan od problema kad ste medij koji prati malu industriju je da postanete njezin ‘navijač’. U doba kad su javnost i drugi mediji s nerazumijevanjem pljuvali i podcjenjivali male hrvatske tehnološke startupe, Netokracija je bila mali medij koji ih je pokušavao razumjeti, bodriti – i braniti.

Imali smo razumijevanja, često opravdano, ali nekad – i previše. Kako je rasla industrija, tako su u nju dolazili i mnogi prljavi igrači. Radi se o ljudima koji će svoj put do profita izgraditi ne temeljem kvalitetnih tehnoloških rješenja, nego preko leđa drugih u IT-ju. To je ekipa koja bi, da može, uspjela maltretirati AI, samo kad bi od tog mogli izvući neku lovu.

I ne mislim samo na neke poduzetnike, već i ljude koji rade u industriji, na mnoge koji su i danas aktivni, a svi znamo i čuli smo priče. U Netokraciji smo – i nastavit ćemo – takve prakse ispitivati, ali na žalost često se o njima jednostavno neće pričati. Nećemo moći dobiti komentar, a kamoli dokaze.

Neke će biti temeljene na neiskustvu, ali mnoge će isto tako biti čista zloba. Na kraju će se sve doznati – neovisno o Netokraciji, ali trebamo biti svjesni da ni u IT-ju nije idealno.

Sve su to priče (na Redditu), a znamo koliko IT tvrtke posebno vole svoje priče…

Sve IT tvrtke misle da su Bogom dane… sve dok ne postanu dosadne

Svaka IT tvrtka ima svoj ‘pitch’, i ne govorim o onom koji serviraju investitorima. Govorim o priči koju serviraju medijima i javnosti. Osnivači često ne znaju upakirati svoju priču (iako uče), a PR agencije (uz dužne iznimke) jedino znaju dobru priču razvodniti da je razumljiva mainstream medijima…

Dapače, većina IT tvrtki ne želi ‘u medije’, ali potreba za zapošljavanjem ih tjera na to. Da bi zaposlili, ipak moraju biti poznati barem u tom malom krugu naše IT industrije. Jučer ste stealth startup, ali danas ste ipak ekskluziva.

Ali što se događa kad vam priča prođe, kad IT tvrtka uspijeva i kad ste u svim medijima? Osnivači onda ‘popuše’ vlastitu priču i mjesecima, čak i godinama dok su popularni – u medijima, u zajednici, itd. – smatraju da su Bogom dani. Tad najčešće postanu aktivniji na društvenim mrežama, konferencijama i bez filtera dijele svoje mišljenje. Popularni su – stoga, u pravu su!

Ali onda, nakon nekoliko mjeseci – ili ako imaju sreće – nekoliko godina, se počne događati nešto čudno. Ne zovu ih više na panele, ne pozivaju da komentiraju članke, čak i ako dobivaju nove investicije – nikog nije briga. Dapače, još ih se usuđuju kritizirati.

Ovo je hype cycle koji smo identificirali prateći domaću tehnološku scenu. Tko bi gori, sad je doli – i uspješnim IT tvrtkama treba vremena da se nauče da nisu više vruća roba u gradu. Neki je novi hype cycle, neki je novi vrući startup! To ne znači da i dalje ne poslujete odlično, nego samo da niste više tako zanimljiviji… Pa morate ipak Netokraciji dati eksluzivu, platiti sponzorstvo na nekoj konferenciji, itd.

Poštivanje publike garantira kvalitetnu priču – i ekskluzive!

Bez lažne skromnosti – Netokracija i nakon 15 godina postojanja najbolje prati domaću tehnološku industriju. Bilo da se radi o bitnim temama koje propitkujemo na Netokracija Podcastu ili desecima ekskluziva koje objavljujemo svake godine, Netokracijin sadržaj je kvalitetan.

Ako moram biti iskren, u jednom trenutku su hrvatske IT tvrtke postale toliko popularne da nisam znao hoćemo li i dalje moći osigurati ekskluzive.

Srećom, moje sumnje su bile neosnovane. Dan danas, kad dogovorimo ekskluzivu ili embargo s nekom IT tvrtkom, oni vide da su najkvalietniji, kvalitetno kritičan i autorski sadržaj dobili – od Netokracije.

 

Zašto?

• Poštovat ćemo rokove, bilo da se radi o embargu ili ekskluzivi;
• Pitanja će biti stručna, temeljena na poznavanju industrije i dobrom istraživačkom novinarstvu;
• Poštovat ćemo vašu stranu priče, ali to ne znači da nećemo biti kritični;
• Priča će biti autorska, originalna i kvalitetno napisana te uređena.
• Nećemo copy/pasteati vašu objavu za medije – zadržite je!

Drugi će objaviti reda radi, copy-pasteati PR ili zakasniti s objavom, ali Netokracija će ispoštovati sugovornike – i publiku!

Osobito sam ponosan što imamo tim i u Hrvatskoj i u Srbiji koji tako kvalitetno radi…

Netokracija je naša najbolje napisana priča

Lako je govoriti o tom famoznom ‘founder’ modu kao što smo ljetos na Shiftu – kao da su jedino osnivači bitni. Nismo, bitan je ako ne i bitniji ‘osnivački tim’ – ljudi koji možda nisu osnivači, ali s vama su od početka. Ok, možda ne od samog početka, ali nađete se putem i… nešto klikne. To su ljudi koji bi u nekom IT startupu vjerojatno bili tzv. ‘Founding inženjeri’.

Neki dan sam prijatelju objašnjavao što su sve moji poslovni partneri, moj ‘founding tim’ – Mia Biberović, Tena Šojer Keser, Marko Mudrinić i Marko Tadić, koji su počeli kao zaposlenici, dali za Netokraciju: Krv, znoj i suze. Rekao mi je kako sad ima cijelu novu razinu poštovanja prema njima. I treba imati, jer nisu svi spremni preuzeti tu razinu odgovornosti.

A znate kad vam je netko više od zaposlenika, pravi partner u poslu? Kad se poput mene i Marka nakon više od 10 godina zajedničkog rada i dalje pošteno posvađate, ali kao gospoda, jer ste si dovoljno puta sve rekli, sve prošli i znate da obojica želite najbolje i vašoj priči i jedan drugome.

Takvi ljudi, ljudi koji s vama grade od početka, i prežive s vama sve – vama su sve. Čak i ako nisu formalni poslovni partneri, oni su vaši partneri. Oni su ‘popušili’ vašu priču, ne vašu kao osnivača, nego vašu kao grupe koja je stvorila to što ste stvorili.

U našem slučaju, zajedno s ostatkom tima koji je s nama godinama i vama kao publikom, uspjeli smo u dubokim rovovima tehnološkog novinarstva (i medijskog poduzetništva) napisati jednu lijepu priču.

Priču o Netokraciji, malom mediju koji prati sve veću, i sve uspješniju domaću tehnološku scenu. I da, to nije ekskluziva. To je obećanje.

Hvala svim Netokracijim partnerima, sugovornicima, autorima i članovima tima, kao i Infobipu koji se pokazao kao vrhunski partner.