10 godina digitalnog marketinga: “Hvala svima koji nisu društvene mreže ozbiljno doživjeli!”

Ivan Kovačević (Bruketa&Žinić&Grey), Daniel Ackermann (Degordian) i Nikola Vrdoljak (404) su se, pod moderacijom Netokracijinog Ivana Brezaka Brkana, prisjetili ranih dana digitalnog marketinga i okolnosti koje su im pomogle da izgrade svoje agencije i vlastite brendove.

Iako smo različite digitalne alate i mogućnosti da ih iskoristimo u marketingu imali i mnogo ranije, dva su bitna faktora doprinijela strelovitom razvoju digitalnog marketinga:

Recesija i razvoj društvenih mreža

Nikola Vrdoljak, suosnivač i direktor agencije 404, u to je vrijeme sa svojim šefom i mentorom, Vladimirom Smolecom, krenuo širiti Digitel po regiji. U tom ih je planu, među ostalim, omela i nadolazeća kriza pa su planove za širenje ostavili za bolje dane (koje Digitel nije dočekao) i kao alternativu osnovali agenciju Gingernet u Zagrebu.

U tom periodu, kad su društvene mreže tek uzimale maha, malo je koja agencija ušla u digitalni marketing digitalnog marketinga radi. Sam Gingernet krenuo je aktivnostima zakupa medija, objasnio je Vrdoljak :

Krenuli smo od media buyinga kao niše, jer je u tom trenutku na tržištu postojao samo monopolist koji je uzimao velike marže. Društvene mreže smo dodali kasnije te smo surađivali s Drapom i McCannom. Svatko od nas je ušao u posao društvenih mreža iz nekog drugog ugla, McCann i mi iz media buyinga, Drap iz kreative. 

Dok su veće (ili barem etabliranije) agencije pivotirale prema digitalu, Ackermannov Degordian je upravo u društvenim mrežama našao odskočište:

S digitalne strane, klijenti su tada plaćali razvoj web stranica. Ali to je nešto što platiš jednom i onda ponovo za nekoliko godina. Shvatili smo da je marketing na društvenim mrežama nešto što si mogao prodati klijentu svaki mjesec.

Jedan od prvih brendova koji je iskoristio potencijal društvenih mreža bio je Agrokor, u kojem se Ivan Kovačević zalagao za isprobavanje novih digitalnih kanala:

Nitko nije htio biti na društvenim mrežama da ih netko ne prozove – komunikacija na njima nije se mogla kontrolirati pa je zato bila i nepoželjna. S iStudiom smo postavili Agrokorovu digitalnu priču na noge, a krenuli u all-out attack mode, komunikaciju, oglašavanje, testiranje kroz društvene mreže i aplikacije. Neke od njih bile su revolucionarne za to vrijeme, a jedva ih se sjećamo danas.

Za neke od tih revolucionarnih aplikacija Ackermann kaže da ga je sram uopće ih spominjati, ali nepobitno je da su ostvarile rezultate koji su tada bili gotovo nepojmljivi:

Jedna od tih aplikacija bila je “Koji si kečap?” i stotine tisuća ljudi ju je igralo i dijelilo da su ljuti kečap. Aplikacija Smart drinks temeljila se na skupljanju bočica i prvo je imala 5 korisnika, pa onda 15 koliko nas je bilo u uredu, a onda je preko noći taj broj narastao na desetak tisuća – viral bez kune oglašavanja. U aplikaciji Blagdanski stol više od 70 tisuća ljudi razmjenjivalo je virtualne artikle za blagdansku večeru.

Nikola kao jedan od boljih projekata ističe lansiranje Bonbona na društvenim mrežama, što je prvi primjer korisničke podrške kroz ovaj kanal – i to u vrijeme kada se nije koristio CRM, nadovezao se Ivan, nego ste korisničke upite preuzimali podizanjem ruke.

Jedni ih nisu doživjeli, drugi su ih iskoristili za rast

Lako je shvatiti zašto velike marketinške agencije, kojima se većina posla i pozamašnih budžeta vrtjela oko kreative za TV spotove, nisu ozbiljno shvatile kvizove o kečapu, neovisno o rezultatima koje su iznjedrili. Na tom im agencije poput 404 i Degordiana, kaže Nikola, mogu reći samo – hvala!

Imali smo sreće i dugujemo svoj uspjeh djelomično agencijama koje nisu ozbiljno shvatile društvene mreže i hvala im na tome. To je omogućilo drugim firmama da se razviju i uče. Danas smo mi to što su velike agencije bile prije – konsolidirano tržište, ali mislim da smo i dalje u nezreloj fazi. Da pitamo ljude “Što je digital?”, dobili bismo različite odgovore.

S tim se slaže i Daniel, koji ističe kako se tržište uvelike u zadnjih nekoliko godina ustabililo:

Tada su agencije koje su nam bile konkurencija imale po deset zaposlenih. Što je deset zaposlenih? To dosegneš bez problema! Tržište se brzo mijenjalo i konkurencija, koja nam je u nekom trenutku bila glavna, za 2 godine više nije postojala. Zadnjih nekoliko godina gledam iste kolege u industriji. Danas su to sve velike integrirane agencije sa stotinama ljudi i novim igračima se teže probiti. 

Daniel je dodao i kako su oni u Degordianu, kao i većina kolega iz digitalnog svijeta, zajahali val i razvijali se kako su se razvijale i društvene mreže. Danas možda nemamo neku društvenu mrežu koja uzima toliko maha (možda TikTok?) na čiji bi se uspjeh marketinška industrija mogla “zakačiti”, ali Nikola ističe da zato postoje druge industrije i klijenti o kojima nam svima uvelike ovisi napredak:

Mi smo servisna, prateća industrija. Bitno je naći klijente koji su spremni raditi iskorake, pratiti industrije koje se razvijaju. Većina velikih agencija nalazi se u Londonu i SAD-u jer su tamo i klijenti koje su mogli pratiti u napretku.

To je malo teže na regionalnom tržištu, koje je s jedne strane rascjepkano, a s druge strane po strukturi stanovništva prilično staro i konzervativno, slažu se panelisti.

Što dalje? Mišljenja su oprečna.

Jednom kad smo utvrdili kako je to bilo u dobrim starim danima digitalnog marketinga i gdje smo sada, bilo je vrijeme da se panelisti pozabave budućnošću. Kamo sada, kad nema više “šlepanja” na popularnosti društvenih mreža? Daniel Ackermann smatra da sve agencije – one starije, koje su krenule kao kreativne agencije, i nove, koje su se odmah fokusirale na digital – sada streme istom cilju:

Tradicionalna agencija ide prema digitalnoj, digitalna prema tradicionalnoj, svi teže prema istoj točki da ispune sve potrebe klijenta. Pitanje je koja će priča biti bolja.

Ivan Kovačević, koji je s klijentske strane u međuvremenu prešao na agencijsku, budućnost vidi u upravo suprotnom trendu – specijalizaciji agencija i suradnji među njima:

Mislim da je bitno da svatko ima neku nišu koja je jaka. Za nas [Bruketa&Žinić &Grey] je to kreativni moment, ali bitno je da iskoristimo potencijal te kreative i upakiramo ga u konkretan proizvod. A1 Lappsus je takav proizvod, recimo. Plasiranje takvih proizvoda koji su proizvod kampanje je nešto čemu bismo trebali težiti – “advertising by doing”. Mičemo se od agencija koje isporučuju kampanje do agencija koje isporučuju proizvode. Mislim da nije dobro da imamo previše full service agencija, nego više specijaliziranih agencija koje surađuju međusobno.”

Koji će model prevladati? Saznat ćemo u nekoj novoj retrospektivi za pet ili deset godina, možda baš na WMF-u.