Cijelu svoju digitalnu karijeru dugujem(o) igrama poput Warcrafta 3

Ovih me dana preplavila nostalgija za dobom kad sam, poput mnogih dječaka svoje generacije, vrijeme provodio igrajući računalne igre koje smo tada bez previše razmišljanja zaista zvali samo – igricama.

Internet je bio spor, a igraonice popularne. Iako sam bio PC master race igrač kao dio tinejdžerske pobune protiv Macova mojih roditelja, volio sam na HRT-u gledati popularnu emisiju posvećenu igrama, Modul 8. Na taj su me period podsjetili ne samo Ivanovi članci o prvoj hrvatskoj gaming ligi, za koju nisam ni znao, te utjecaj GTA-ovog radija na naš glazbeni ukus, nego i epizoda Good Game Showa u kojoj se pojavio legendarni Kristijan, voditelj nekoć omiljene emisije:

Upravo sam, zahvaljujući gamingu i zajednici koja se oko njega stvorila na tadašnjem forumu Gamer.hr, počeo učiti o internetskim zajednicama, trolovima, community menadžmentu, pisanju za web, ali i izradi web stranica. Najbitniji dio tog iskustva učenja činio je prije 16 godina predstavljen – Warcraft 3, čija je osvježena verzija Reforged najavljena na nedavnom Blizzconu.

Treći nastavak legendarnog Blizzardovog RTS-a bio je prva i zadnja igra koju sam probao igrati u klanu – amaterskom esport timu, o čemu sam prvi puta pisao u svojoj najavi za kviz o digitalnim vještinama u sklopu Digitalne karijere. Nisam bio jedini. Pričajući s kolegama Marijom Frančeševićem, osnivačem uspješne digitalne agencije Seek and Hit, te Goranom Peucom, Principal dizajnerom korisničkih sučelja u SAP-u, potvrdio sam ono što vjerujem da većina gamera shvati kad se osvrne na svoje dane fragova i failova.

Učili smo igrajući, hakirajući i podržavajući svoje najdraže igre

Prvu što sam shvatio ušavši u klan je bilo da sam – casual. Volio sam igre, ali ne toliko da sam htio biti bolji u njima. Niti sam bio u tome dovoljno kompetitivan da me barem želja za pobjedom gura da “treniram” poput Luke “Perkza” Perkovića, uvjerljivo najboljeg hrvatskog esport igrača, inače člana G2 Esporta.

Unatoč tome, svidjela mi se ideja da “budem u klanu” i, kako je svatko našao neko svoje mjesto, mene je snašlo webmastersko. Istraživanje toga kako napraviti web stranicu, prvo kroz HTML, a potom te prve sustave za upravljanje sadržajem, poput phpNukea, došlo mi je vrlo prirodno. Metodom pokušaja i pogreške učio sam kako koristiti editor, instalirati module, rušiti vlastite MySQL baze i kasnije paničariti da to nitko ne skuži.

Slično iskustvo dijeli Peuc koji je negdje na prelasku tisućljeća, dok je Blizzard još radio na Warcraftu 3, krenuo u svoju digitalnu karijeru:

Da biste uopće mogli igrati betu Warcrafta 3, morali ste žestoko uhakirati cijelu igru kako bi radila na piratskim beta serverima. Ti su serveri bili jako nestabilni i obično su već u startu zaostajali barem za jedan “patch”, jer im je trebalo vremena da sustignu Blizzardove službene patcheve. Upravo me taj tehnički dio da natjeram betu da radi zainteresirao za tehnikaliju u pozadini “digitalnih stvari”, a ne samo ono što vidimo u “izlogu”. Kako Twitch još nije postojao, koristili smo Shoutcastove kojima je komentator već tada prenosio kako teče “tekma”, slušajući ih putem Winampa.

3 konkretne stvari koje me naučio Warcraft 3 (a nemaju veze s mitologijom Horde):

I dok je Peuc s frendovima i kolegama noći provodio kopajući po hardveru, antenama i ISP-ovima kako bi dobio bolji ping, ja sam se učio moderiranju internetskih zajednica:

1. Slaganje klanske strane u iskustvo s WordPressom

Upravo sam na Gameru po prvi put naučio kako se dizajniraju web stranice, zahvaljujući pixel perfect dizajnu Gamer.hr web stranice koju je tada stvorio legendarni Emti (Emptyhead), zapravo Marko Kršul, danas osnivač i dizajner igara u Infinunovom gaming studiju Ventilator Shark. Kao klinac sam se pitao kako je uspio složiti sve te male grafike u HTML da se tako dobro slažu, tek kasnije shvativši da je prvo napravio cijeli layout “kao sliku”, a potom ga rezao, učeći tako i osnove frontenda.

U želji da složim taj phpNuke igrao sam se u Notepadu i Photoshopu, s vremenom shvaćajući da nemam ni strpljenja ni interesa postati ni programer. Kongi s tadašnjeg foruma Webmajstori.net sjetit će se kako sam zaspao na njegovoj PHP edukaciji cijelo desetljeće prije nego što smo u Hrvatskoj pokrenuli SmartNinja edukacije za – programiranje. Trebat će mi još nekoliko godina i fulanih piksela pak da prestanem glumiti web dizajnera.

2. Od moderiranja foruma do community menadžmenta

Gledajući s odmakom, moje gamersko iskustvo bilo je manje usredotočeno na igranje igara koliko gamersku zajednicu kroz sudjelovanje u klanu, ali i spomenutom forumu Gamer.hr. Kako sam tada počeo pisati za Bug i Mrežu, logičan je bio slijed da preuzmem moderiranje kategorije Hardver, što mi je povjerio Gand, glavni Gamerov urednik.

Nije bilo zahtjevno u vidu rješavanja “upita”, ali sam naučio kako postaviti pravila i pomoći drugim članovima foruma, što će mi kasnije olakšati shvaćanje uloge community managementa za novu generaciju društvenih mreža te održavanje edukacija za Twitter Tweetokracije s Pedjom Pušeljom Blogowskim.

Iz tih silnih rasprava na Gamerovom ego:tripu proizaći će i moja ljubav prema trolanju trolova u Netokracijinim komentarima, posebno onih infantilnih, neargumentiranih, anonimnih. Nažalost, neki u ovih 10 godina očito još od doba foruma nisu naučili komunicirati na internetu kao ljudi, a ne djeca.

3. Kvalitetno praćenje drugima banalnih tema

Uz web dizajn i internetsko trolanje, sudjelovanje u gaming zajednici potaknulo je brušenje talenta koji će uputiti moju karijeru: pisanje. Naime, u doba kad sam odrastao, nije još bilo primjera uspješnih hrvatskih gaming studija Croteam i Nanobit, niti A1 Adria lige da okupi timove. Unatoč globalnim uspjesima, o igrama su u Hrvatskoj prvenstveno pisali zaljubljenici poput Hackera, PC Playja i Gamera – mahom recenzije.

Kao dijete volio sam i dobro pisao školske radove uz stil koji je uvijek bio bliži kolumnističkom, nego recenzentskom. Upravo su mi toga kolumne Gamerovog urednika Zorana Žmirića “Ganda”, spajajući osobni stav s meni tada dragim gamingom, pokazale kako sadržaj o mnogima banalnoj, ali meni bitnoj tada temi može biti kvalitetan, stručan – i osoban.

Gandov primjer potaknut će me da počnem pisati rad na temu utjecaja igara na mentalno i fizičko zdravlje, a maturalni rad posvetim Appleovom poslovnom razvoju.

Gamer u duši, digitalac u praksi

Sve će to se nastaviti pisanjem o tehnologiji, a potom tada novim podcijenjenim temama; društvenim mrežama i startupima za Bug, Mrežu i Plan B. Peucov i moj put će se, uz piskaranje na forumu za web profesionalce mi3dot, opet susresti upravo u community menadžmentu. Naime, moj prvi klijent za CM bit će tada začetnik trenda grupne kupovine, za to vrijeme revolucionalni ecommerce projekt Kolektiva, za čije vođenje društvenih mreža će me temeljem mog tvitanja preporučiti upravo Peuc, koji se dobro sjeća kako je gaming doveo do mnogih prijateljstava i poznanstava:

S nekim ljudima iz tog doba sam i dan danas dobar frend i sjećamo se kad smo dugo u noć u prostorijama tvrtke Code16 igrali Warcraft 3, iščekivajući novi beta patch koji bi popravio bug zbog kojeg je prokleti Undead trenutno OP, a Orc herojima ne radi jedan spell… Hrpa tih ljudi se odmah javila kad je Blizzard najavio Warcraft Reforged. Ovaj će put biti puno manje “hacky”, ali vjerujem jednako zabavno. Ajmo, gdje ste Night Elf playeri, da vam srušim bazu?

Što se tiče moje digitalne karijere pak, u određenom trenutku će moje želje za pisanjem o startupima, društvenim mrežama, digitalnom marketingu i poslovanjem prerasti hrvatske medije – i u ljeto 2009. nastat će jedan blog.

Zanimljivo: Taj blog nikad ne bi nastao da kao klinac nisam naučio instalirati skripte za klan, ali ipak su to bile samo igrice. Jesam li siguran da uopće želim naručiti Reforged unaprijed?