Zašto bi Ured za dobrodošlicu mogao privući hrvatskog Billa Gatesa, kad bi htio?

Dobro da dan-dva nisam gledao vijesti na putu pa sam propustio osnivanje prijeko potrebnog hrvatskog Ureda za dobrodošlicu, koji će omogućiti hrvatskoj tehnološkoj industriji da se poveže s mnogobrojnom dijasporom koja je već godinama prisutna u Silicijskoj dolini, kako u vodstvu tako i investitorskim krugovima.  Nadajmo se.

Apsurdnost dodatnog povećanja državnog aparata već su kritizirali brojni hrvatski mediji, a laički bi vam moglo pasti na pamet da se radi o potezu kojem se Vlada želi umiliti dijaspori koja generalno nije nikad bila naklonjena lijevoj opciji.

S druge strane, nitko, pa ni Vlada, nije objasnio potencijalne praktične prednosti Ureda za dobrodošlicu, stoga zašto ne bismo budućem voditelju Ureda bacili bubu u uho u korist hrvatske tehnološke industrije?

Vanjska (tehnološko-poslovna) politika

U nedostatku prave državne vanjske politike koja bi podržala IT sektor, udruga hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera s pravom je pokrenula program CISEx ambasadora. Radi se o Hrvatima koji žive i rade u inozemstvu, a mogu biti od itekakve koristi hrvatskim izvoznicima softvera u njihovom uspjehu na stranim tržištima koja ipak treba donekle poznavati. Ne možete baš sve guglati.

Ma koji hrvatski investitori, Ivane?!

Ne šalim se, ali ni ne govorim o lokalnim fondovima koji većinom ne znaju što bi s tehnološkim tvrtkama. Iznenadili bi se koliko zaista ima Hrvata te osoba hrvatskog podrijetla, koji ga cijene, u Silicijskoj dolini ili pak Londonu! Desetak – barem. Šalu na stranu, zaista ih ima i najčešće ih je teško otkriti, jer ne naglašavaju toliko svoju prisutnost. Među prave netokrate po tehnološkom znanju i iskustvo, ali i korijenima u Hrvatskoj spadaju i jedan od ključnih ljudi američkog Jawbonea te primjerice partner u britanskom fondu koji je investirao u popularni Shazam. Hrvat radi i na temeljenoj sigurnosti Appleovog softvera… A nismo ih krenuli ni tražiti.

Digitalna, a ne analogna dijaspora

Drugi Europljani odavno koriste korijene kako bi vodeće tehnologe doveli na svoje obale. Među njima svakako prednjači Irska, čija mreža Amerikanaca irskog podrijetla podržana od strane Enterprise Irelanda čini najjači mehanizam dovođenja upravo tehnoloških poslova u Dublinu. Dublinski Websummit nastao je na način da je osnivač Paddy Cosgrave uspio nagovoriti Jacka Dorseyja, Twitterovog osnivača irskog podrijetla, da posjeti svoju djedovinu. Elon Musk, suosnivač Paypala i Tesla Motors, prošle je godine upravo kako bi posjetio Irsku došao na Websummit. Irska mu se, naime, sviđa iz djetinjstva. Ne prodajemo li se kao The Mediteranian as it once was?

Bugari, Poljaci i Rumunji već godinama eksplaoitiraju svoje veze sa stranim tržištima. Makar se očekivalo da će upravo Bugari i Rumunji navaliti u London nakon što su im smanjena ograničenja putovanja, nije došlo do navale koju su Britanci ismijali kao očajničku političku propagandu tamošnje desnice.

Naši istočni susjedi su umjesto toga povukli dijasporske “veze” kako bi već godinama sve više američkih i britanskih tvrtki otvaralo razvojne centre u Bukureštu i Sofiji. Ne govorimo samo o gigantima poput Intela, već i startupima poput Visualyja, s čijim sam voditeljem rumunjskog ureda vodio panel na How to Web konferneciji krajem prošle godine.

Rumunji. Bugari. Česi. Irci. Hrvati. Srbi… Posvuda nas ima i prednost povezivanja sa skrivenom tehnološkom dijasporom bismo trebali koristiti. Iako odljev mozgova u vidu seljenja tvrtki u druge zemlje, prvenstveno SAD, rastužuje Linića koji im ne može naplatiti porez, radi se o prirodnom postupku koji je dobar za daljnji razvoj tehnološke scene.

Neka nova iskustva

Koliko god se lokalno mogli razviti talenti i projekti, upravo iz inozemstva dolazi znanje ključno za stvaranje sljedeće generacije uspješnih tehnoloških tvrtki. Naši geekovi učili su od Amera gledajući ih na internetu, a vidljivo je koliko primjerice hrvatske i regionalne tvrtke rastu zahvaljujući iskustvu na stranim tržištima. Pod dijasporom koju bi Ured trebao saslušati tu računam i novopridošlice poput Shoutemovog Marohnića. Neki, poput WhoAPIjevog Duškića i Budimilića ostaju u Hrvatskoj, ali mnogi primjerice inženjeri sele u Google, Facebook itd.

I bolje. Ukoliko se u nekom trenutku vrate, barem privremeno, kako bi svoje znanje i iskustva podijelili s onima koji se trude nešto pokrenuti u Hrvatskoj. Nemojmo zaboraviti da praksa pokazuje kako rijetki mladi poduzetnici i projekti uspiju “od prve”. Dapače, temelje se na znanju dobivenom kroz rad na drugim projektima. Dave McClure, osnivač 500 Startups i jedan od u Hrvatskoj vjerojatno jedan od najpoznatijih tehnoloških investitora u SAD-u, svoje znanje i iskustvo temelji na radu u Paypalu. A Paypalovci poput Muska pak na tvrtkama u kojima su radili prije svog prvog uspjeha. Ne trebamo stoga žaliti za onima koji odlaze vani naći bolju budućnost za sebe i svoje obitelji, već naći način kako njihovo znanje i iskustvo iskoristiti da se sljedeća generacija ne bi morala odlučiti na taj korak.

Naravno, sve navedeno dolazi u obzir kad bi znali da će Vlada te novi voditelj postaviti temelj Ureda kao kvalitetnog ekonomskog, a ne samo političkog alata kojim se smještaju pred biračima u dijaspori. Nefokusiranost jednog takvog malog ureda neće se moći usredotočiti na primjerice uspješnu američku tehnološku industriju. Čak je i irski premijer u razgovoru s Muskom na Websummit pokušao mu “prodati” ideju da dio Tesline proizvodnje preseli u Irsku, prijedlog koji se prvenstveno temelji na dobivanju lokalnih političkih bodova što se nadajmo na kraju Ured za dobrodošlicu neće isključivo završiti.

No, u nedostatku dokaza više očekujem od CISExovih ambasadora koji su i prije svog doprinosa hrvatskog informatičkoj politici povećavali državni izvoz. Ukoliko država ima protokole i počasnu gardu za dobrodošlicu stranih državnih službenika, zašto i tehnološka zajednica kao novogodišnju rezoluciju ne bi razvila protokole kojim će razviti samu sebe temeljem bogatog resursa već dostupnog u inozemstvu?