“Gotovo 41% ispitanika smatra da njihova poduzeća nemaju utjecaj na prava djece u Hrvatskoj”

Treba li se poslovni sektor baviti djecom i kakvu ulogu u tome može (i treba) igrati ICT sektor? Odgovore na ta i druga pitanja ponudila je dvosatna radionica “Dječja prava i ICT sektor”, nedavno održana online u organizaciji Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

Stav je te međunarodne organizacije kako tvrtke koje žele društveno odgovorno poslovati ne mogu zanemariti utjecaj koji imaju na dječja prava pri razvoju proizvoda i usluga, ponašanju prema zaposlenicima roditeljima, odnosu prema okolišu i nizu drugih aspekata.

ICT sektor je, moglo se čuti tijekom radionice, obično napredniji u usporedbi s drugim industrijskim sektorima kad je odnos prema zaposlenicima u pitanju. No, ima se što poboljšati u drugim segmentima, ponajprije kad je riječ o zaštiti privatnosti i sigurnosti djece, ali i neprimjerenim marketinškim praksama.

Razni rizici vrebaju online

Naime, prema podacima iz istraživanja „HR Kids Online“ iz 2020. godine svako treće dijete (riječ je o uzrastu između devet i 17 godina) u Hrvatskoj komuniciralo je online s nepoznatim osobama, dok se 14 posto njih srelo uživo s osobom koju su upoznali na internetu. Više od dvije trećine djece je surfajući naletjelo na fotografije seksualnog sadržaja, a da im to nije bila namjera. S druge strane, više od petine posjećivalo je web stranice sa sadržajima o samoubojstvu i načinima fizičkog ozljeđivanja.

Tijekom radionice citirani su i rezultati dvije godine starog istraživanja na nacionalnoj razini „Online iskustva i mentalno zdravlje mladih“, prema kojima je nešto manje od pola adolescenata primilo seksualno eksplicitne sadržaje preko društvenih mreža, dok je 42,3 posto njih razmjenjivalo s drugima seksualno izazovne poruke, fotografije ili video zapise. Osim toga, zabrinjavajuće je i što svako peto dijete u dobi od 9 do 17 godina u potpunosti ili uglavnom ne zna promijeniti postavke privatnosti, npr. na društvenim mrežama.

Slično je i u inozemstvu. Rezultati nedavno objavljenog istraživanja pokazali su kako je 25 posto djece stare od devet do 17 godina u Sjedinjenim Državama imalo seksualno eksplicitne interakcije sa starijima od sebe, a 23 posto s nekim za koga su vjerovali kako je maloljetan. Djeca su, ispostavilo se također, daleko sklonija korištenju alata za blokiranje i prijavu nego prijavi incidenta roditeljima ili skrbnicima, iako ih osobe koje blokiraju razmjerno brzo ponovno pronađu.

Niz praktičnih alata

UNICEF je razvio više praktičnih alata s detaljnim smjernicama za razvoj relevantnih korporativnih politika koje se bave dječjim pravima, provedbu procjene utjecaja, integriranje odgovarajućih programa i sustava te praćenje i izvještavanje o dječjim pravima. Više o tome rekla nam je Lidija Gamulin, voditeljica Odjela za partnerstva u UNICEF-u.

Konkretno, za ICT sektor razvili smo i različite alate namijenjene zaštiti djece online (Child Online Safety Assessment – COSA), specifičan alat MO-CRIA za mobilne operatere, kao i niz publikacija i radova koji nastoje detaljnije istražiti odnos između dječjih prava, poslovanja i interneta.

Cilj tih smjernica je sustavno uključiti dječja prava u praksu tvrtki kroz dubinsku analizu poslovanja. Takva analiza obično uključuje pet koraka:

1. integriranje dječjih prava u poslovne politike i procese upravljanja,
2. procjenu stvarnih i potencijalnih rizika,
3. razvijanje korektivnih akcijskih planova na temelju nalaza analize,
4. praćenje odgovora i procjenu korektivnih mjera
5. interna i eksterna komunikacija.

Kao najučinkovitiji – ali i najopsežniji – korak Lidija ističe sveobuhvatan proces procjene utjecaja kompanije na dječja prava (Child Rights Impact assessment, CRIA). Ovaj alat je osmišljen kako bi tvrtke usmjerio u procjenjivanju politika i procesa u vezi s njihovom odgovornošću za poštivanje dječjih prava i njihovom zalaganju za podršku dječjim pravima. Treba ga se koristiti kao dio tekućih procjena utjecaja na ljudska prava, u skladu s vodećim načelima Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, ističe Lidija. Kriteriji koje nudi mogu se koristiti za pregled kritičnih područja potencijalnog ili stvarnog utjecaja na dječja prava.

Kako možete pomoći?

Kao jedna od najbrže rastućih industrija, ICT ima značajnu ulogu i moć zaštititi djecu od potencijalnih rizika, kao i poboljšati njihove živote kroz načine na koje razvijaju i plasiraju svoje proizvode ili usluge ili utječu na gospodarski i društveni razvoj.

Konkretno, istaknula je Lidija, ICT sektor može puno doprinijeti:

• integriranjem dječjih prava u poslovne politike i procese upravljanja,
• u odabir i procjenu dobavljača,
• održavanjem obiteljskog radnog okruženja te
• zaštitom privatnosti i podataka djece na internetu kroz korištenje biometrijskih podataka.

Doprinos može biti realiziran i inovacijama poput kreiranja rješenja za šifriranje i automatizaciju podataka, za upotrebu automatski generiranih korisničkih imena i avatara kao slika profila, za gamifikaciju obrazovanja, ali i produkcijom digitalnog sadržaja za nastavnike, potporom širem pristupu učenja na daljinu, korištenjem big data za društvene inovacije i tome slično.

Tijekom radionice poseban je naglasak stavljen na smanjivanje rodnog jaza uvođenjem odgovarajućih stipendija za djevojčice i djevojke kako bi ih se potaklo na obrazovanje i karijere u STEM zanimanjima.

Također, prostora ima i za zagovaranje u vidu podizanja svijesti o digitalnom nasilju i sigurnoj upotrebi interneta te unaprjeđenju digitalne pismenosti djece i mladih.

“Poželjno bi bilo financiranje kroz strateške donacije u digitalne učionice za STEM fakultete, angažiranja zaposlenih u edukaciju djece, roditelja i učitelja o internetskoj sigurnosti i odgovornoj upotrebi tehnologije kao i u angažiranju kupaca kroz cause-related marketing…”, nabrojila je Lidija.

Niska razina svijesti o utjecaju na djecu

Istraživanje o utjecaju poslovnog sektora na dječja prava u Hrvatskoj koje je UNICEF proveo 2019. godine pokazuje kako ima još dosta prostora za rast i napredak. Naime, jedan od najvažnijih zaključaka istraživanja jest da je Hrvatskoj i dalje relativno niska svijest kompanija o potencijalnom utjecaju poslovnoga sektora na dječja prava i živote djece općenito.

Samo 6% ispitanika smatra da poslovanje poduzeća u kojem rade ima velik utjecaj na dječja prava, dok njih 48% smatra da njihova poduzeća u određenoj mjeri utječu na dječja prava, a gotovo 41% ispitanika smatra da njihova poduzeća nemaju utjecaj na prava djece u Hrvatskoj.

Kako bi to promijenili, u UNICEF-u provode sustavne aktivnosti jačanja kapaciteta hrvatskih kompanija. Tako je kroz CSR Akademiju, njihov nacionalni edukativni program, dosad prošlo više od 100 domaćih tvrtki. Također sustavno provode niz sektorskih radionica, a i partneri iz poslovnog sektora podržava dječja prava kroz različite modalitete suradnje.

Svjesni smo se radi o dugotrajnom procesu i da će najveće kompanije prve napraviti iskorak prema prihvaćanju procesa fokusiranih na dječja prava. Situacija se pozitivno razvija tijekom posljednjih pet godina otkako intenzivno promoviramo segment rada s poslovnim sektorom fokusiran na njihove poslovne prakse. Smatramo da smo na dobrom putu.

U UNICEF-ovoj brošuri “Primjeri poslovnih praksi odgovornih prema djeci” kao pozitivni primjeri istaknute su, između ostalog, tvrtke A1 Hrvatska, IN2, Odašiljači i veze, Poslovna inteligencija i Telemach Hrvatska.

Proces koji treba biti kontinuiran

Kroz proces CRIA za sada je prošlo nekoliko tvrtki u Hrvatskoj iz različitih sektora.

Taj proces, koji traži angažman svih poslovnih jedinica, treba biti kontinuiran, ali i poslužiti kao temelj za izvještavanje o održivosti, odnosno društveno odgovornim aktivnostima tvrtke i njihovim učincima.

Imali smo i različite kompanije koje su u sklopu projekta mapiranja dobrih praksi osvijestile dobre prakse koje provode, a koje imaju pozitivan utjecaj na djecu, poput pozitivnih family friendly politika, odnosa prema zajednici i okolišu, proizvoda i usluga.

Pritom su se kompanije upoznale s Načelima o dječjim pravima i poslovanju te zasigurno osvijestile i neke prilike za poboljšanja unutar kompanije, zaključila je Lidija.