Uber, BlaBlaCar, taksi i druge kombinacije: Što može, što ne može i zašto – u Hrvatskoj

Podsjetimo, nakon najava da predstavnik Ubera dolazi na Netokracijinu konferenciju OMGcommerce, u medijima su se pojavili i napisi o tome kako bi se njegov model mogao uklopiti u postojeće hrvatske zakonske okvire. Nadamo se da će ovaj tekst rasvijetliti dio problematike, a ako želite čuti o svemu više od samog Ubera, rezervirajte ulaz za OMGcommerce, uz poseban kod za popust – ‘uber‘.

Tko je taj Uber (i gdje je bio deves’prve)?

Ako slučajno ne znate ili i dalje niste sigurni, Uber je firma iz SAD-a, mobilna aplikacija i usluga naručivanja prijevoza u jednom. Znači, postoji mobilna aplikacija kojom ćete naručiti prijevoz, temeljem te narudžbe netko će vas prevesti i vi ćete mu platiti naknadu putem te iste aplikacije. Vrlo jednostavno i pristupačno, a još kad se tome doda i to da ćete proći jeftinije nego da ste zvali taksi i da će vozilo prije doći po vas onda je jasno da je to stvarno über usluga.

Ali, nije sve tako jednostavno, jer Uber nudi više mogućnosti prijevoza od kojih je samo jedna toliko jeftina i toliko dostupna, a to je UberX. Ujedno, to je i usluga zbog koje je Uber najpopularniji, a ukratko, riječ je o tome da vas (korisnika aplikacije) netko (drugi korisnik aplikacije) pokupi na dogovorenom mjestu u dogovoreno vrijeme i preveze vas na dogovorenu destinaciju, a vi mu za to platite naknadu bez da ste otvorili novčanik (isto putem aplikacije).

No, Uber nudi i druge usluge, kao primjerice Uber Taxi. To je usluga gdje putem Uber aplikacije naručujete i plaćate vožnju taksi prijevozniku koji ima ugovor s Uberom. Tu su još i Black Car, SUV, i LUX usluge, a koje se uglavnom svode na isto, jer postoje unaprijed određena vozila i unaprijed određeni vozači, ali u svakom slučaju riječ je o standardnom taksiranju sa (do sada) nestandardnim načinom plaćanja.

U čemu je onda problem?

Problem je samo u usluzi UberX. Ako krenemo od toga da su sve Uber usluge oblici taksi prijevoza, onda nastaje problem kad taksi uslugu obavlja osoba koja za to nema dozvolu, koja možda nema ni automobil koji zadovoljava tehničke standarde za obavljanje te usluge, kojoj automobil možda nije ni osiguran ni tehnički ispravan.

O tome kako je taksi prijevoz reguliran i zašto je UberX bar za sada no no u Hrvatskoj, već je bilo riječi, pa nema potrebe za ponavljanjem, ali za ostale Uberove usluge takvih zapreka nema jer je vrlo lako i vozila i vozače prilagoditi propisanim standardima. Štoviše, dolazak Uber TAXI usluge, koja bi preko Uber aplikacije omogućila da se naruči taksi koji bi brže došao i manje koštao, je za svaku pohvalu, a konkurencija će donijeti ono što uvijek nosi – bolje usluge za nižu cijenu.

Kako može carpooling, a ne može UberX?

Zapravo vrlo jednostavno. Riječ je o dvije potpuno različite usluge. Carpooling funkcionira tako da netko već putuje na određeno odredište i poveze vas i možda još nekoga, a onda podijelite troškove puta. Uzmimo za primjer BlaBlaCar koji je, ne tako davno, došao u Hrvatsku i koji je servis koji služi samo tome da bi spojio putnike koji idu na isto odredište. Putem carpooling usluge nema zarade, već samo smanjenja troškova, jer ipak je jeftinije kad tri osobe putuju jednim vozilom i podjele trošak, nego da svatko od njih putuje svojim vozilom. O dopustivosti ovog oblika “dijeljenja” već sam ranije pisao na svojemu blogu.

S druge strane, UberX usluga je naručivanje vožnje za koju plaćate naknadu. Dakle, riječ je o taksi prijevozu koji bi trebala obaviti osoba koja ne mora imati dozvolu za taksi prijevoznika i koja će zbog obavljane vožnje ostvariti određenu zaradu. Ovdje problem leži u tome što taksi službu obavlja osoba koja ju možda ne bi smjela obavljati i u tome što ostvaruje zaradu kao dohodak od samostalnog rada, a na što bi se trebali obračunati doprinosi i platiti porezi.

Onda zakoni ništa ne valjaju i treba ih mijenjati!

Na svaki spomen toga da UberX usluga ne može u Hrvatskoj funkcionirati onako kako je zamišljena, bar prema trenutno važećim zakonima, prvi (a često i jedini) argument koji se povlači je to kako zakoni ne valjaju i kako su si taksisti osigurali monopol na vožnju i baš zato nam treba Uber. S ovim argumentom postoji jedan problem, zapravo više problema, ali uzmimo u obzir situaciju da sutra ukinemo sve zakone kojima je taksi prijevoz reguliran i da se svatko može baviti taksiranjem (ionako zagovornici ovog argumenta obično tvrde da je to samo vožnja i da to svatko može).

Prvo bi se pojavio problem sa zaradom koja se tako ostvaruje, jer ta zarada predstavlja neki dohodak i to dohodak od samostalnog rada. Od tog dohotka trebalo bi oduzeti dio koji će se uplatiti za mirovinsko (za onaj besplatni novac koji jednom dobijete ako dovoljno dugo poživite), pa onda porez (onaj novac za koji se često kaže da služi za financiranje uhljeba, ali ujedno služi i za to da možete nazvati policiju ako vas netko opljačka, da možete zvati vatrogasce ako vam gori kuća, da vas GSS pronađe ako ste odlučili nonšalantno tumarati po Velebitu, da automobil možete voziti po cesti, a ne po kozjim putovima i tako dalje), zatim treba oduzeti prirez (onaj novac za koji se kaže da služi za financiranje lokalnih uhljeba, ali se koristi i za održavanje ulica po gradovima, uređenje parkova, košenje trave uz ceste, zaprašivanje komaraca itd.). Nakon toga, na zarađeni novac potrebno je dodati još neke troškove, kao npr. zdravstveno osiguranje (onaj novac koji inače poslodavac uplaćuje za vas ako ste zaposleni, a država ako ste nezaposleni i zbog kojega možete npr. besplatno otići liječniku i dobiti antibiotike koji su opet besplatni ili zbog kojega će hitna pomoć doći po vas zajedno s GSS-om nakon vaše nonšalantne šetnje Velebitom).

Sve u svemu, oni koji rade i zarađuju imaju neke obveze, a te obveze su da daju dio svojih primanja kako bi cijelo društvo moglo zajednički financirati neke stvari koje svaki pojedinac za sebe ne može ni financirati ni organizirati. A da bi se sve to moglo plaćati, mora se i nekako evidentirati, pa je potrebno izdavati račune i prijavljivati dohodak.

I sad dolazimo do situacije u kojoj bi cijela jedna djelatnost bila neregulirana i usluge bi se obavljale bez ikakve kontrole i (naravno) nikome ne bi bilo milo dati dio svog novca za financiranje tko zna čega.

Ali nije problem u tome što je regulirano, problem je što je sve to previše regulirano.

Ova tvrdnja donekle drži vodu, ali samo donekle. Istina je da se kod nas reguliraju i najveće sitnice i da se svaki detalj mora propisati nekim zakonom, pravilnikom, uredbom… No, razlog za to je upravo to što smo očito skloni u svakom pravilu naći iznimku i u svakoj situaciji se “snaći”, a država treba svoje poreze, gradovi trebaju svoje prireze, a razni fondovi trebaju svoje doprinose, pa budući da je teško zamisliti da će se svi u Hrvatskoj odjednom početi ponašati toliko društveno odgovorno i ispunjavati uredno sve svoje obveze, i najmanje sitnice su vrlo detaljno regulirane od strane države. A raspravljati o tome što je bilo prije, država koja sve prestrogo regulira ili građani koji se “snalaze”, bilo bi slično nekoj drugoj, puno popularnijoj raspravi.

Znači, nikad nećemo imati UberX?

Trenutno ne znači nikada. Situacija koja je gore opisana i zakoni i pravila koja danas vrijede ne znači da će vrijediti zauvijek. Tehnologija danas pomiče stvari brže nego ikada, pa se i pravila mijenjaju sukladno tehnološkim dostignućima, doduše, malo sporije nego što tehnologija napreduje. Ovdje treba uzeti u obzir i da ovo nije situacija u kojoj se u kvartu otvara nova trgovina za prodaju vijaka ili novi salon za uljepšavanje kućnih ljubimaca, već je riječ o Uberu, jako jako velikom igraču, koji ima i sredstva i mogućnosti da potakne bar malo brže promjene. Uostalom, tek za nekoliko dana ćemo imati prilike čuti što Uber uopće planira za Hrvatsku i na koji način, jer teško je za očekivati da neke mudre glave u Uberu nisu već upoznate s pravilima svakog tržišta na koje planiraju doći.

I opaska za kraj… Cilj ovog teksta nije zalagati se ili se protiviti uvođenju nečeg novoga, nije cilj zagovarati ili protiviti se postojećim zakonima i pravilima igre ili zagovarati njihove promjene, već samo prikazati kako situacija trenutno izgleda.