U nekoliko navrata i s nekoliko strana posljednjih dana su mi proslijeđeni linkovi na tekstove o jednom xy fotografu koji je za velik novac prodao tuđe fotografije, legalno, a autore tih fotografija ništa nije ni pitao, niti su autori tih fotografija ikad vidjeli neki novac od toga - i sve mirno prolazi samo uz negodovanje fotografa čije fotografije su "prodane" i onih koji se boje da će i njihove fotografije biti ukradene i prodane. Naravno, uz te linkove redovno se nalazilo i pitanje: "Može li to tako i kod nas?".
O skorašnjem dolasku Ubera u Hrvatsku posljednjih dana se priča kao da dolazi iPhone 7, ali sudeći po raspravama koje se razvijaju na društvenim mrežama i komentarima ispod nebrojenih tekstova koji su napisani na ovu temu, očito je da većina čitatelja još uvijek ne čita dalje od naslova, niti više od podebljanog teksta. Pa da bismo razjasnili neke očite nedoumice, potrebno je krenuti od samog početka.
Nedavno smo imali smo zgodan slučaj. Radi se o većem projektu, u njemu učestvuje više tvrtki. Krovna tvrtka, između ostaloga, ima i svog voditelja projekta. Radi se o osobi koja za takav posao nije kompetentna iz jednostavnog razloga - ne poznaje osnovne elemente od kojih se upravljanje projekata sastoji.
Na krilima suradnje s Finom, IDENTYUM bi trebao omogućiti dokazivanje identiteta putem aplikacije, bez papirologije, pokazivanja osobnih iskaznica i sličnih koraka.
Je li vam teško napisati članak za blog tvrtke, objavu na LinkedInu ili 'microcopy' za digitalni projekt? Urednički i praktični savjeti slijede u novoj epizodi Netokracija podcasta!
