Kad hrvatski ‘geekovi’ odu na njivu, vrtlare i ‘hakiraju’ jagode…

Tehnologija je odlična stvar, zar ne? Sve dok to ne prestane biti! Priznajte koliko vas ujutro prvo pogleda mejlove, a ni na spavanje ne odlazite bez da još jednom bacite pogled na zaslon računa ili mobitela? Da, obaveza je mnoštvo, rokovi su nemilosrdni, a možda ste se jednostavno navukli na navalu hormona koja prostruji tijelom kad ugledate još jednu notifikaciju. Prakticiranje takvog života na duge staze se ne preporučuje jer bi se moglo dogoditi da odlučite pobjeći na Velebit gdje nitko neće moći do vas bez par dana hoda.

Kako biste ipak izbjegli takav scenarij, rješenje je možda povremeni bijeg u prirodu i zelenilo, poneki vikend na selu gdje ćete vidjeti da prave rajčice nemaju okus po plastici i da najbolje prija hrana koju ste sami uzgojili.

S time se slažu i naši sugovornici Vibor Cipan, CEO UX Passiona, Dražen Karačić Šoljić iz tvrtke Inchoo te web dizajner Domagoj Ostović, osnivač dizajnerskog studija Lloyd’s. Oni su odlučili što češće bježati u prirodu, zaprljati i ruke, a ne samo tipkovnice, uzgojiti vlastite jagode i salatu, pobrinuti se za masline, urediti okućnicu. Napraviti nešto i za dušu i tijelo.

Vrtlarstvo kao tjelovježba i odmor

U tehnološkoj zajednici, Vibor je poznat po UX Passionu, no to nije jedina njegova strast. Druga su nasadi aronije, ribiza, ogrozda, marelica, jagoda i lješnjaka u Slavoniji u koje je uložio svoju ušteđevinu, a uzgaja ih prema ekološkim principima proizvodnje. Iako je rođen i živio u gradu, Vibor ističe kako su selo i priroda uvijek bili okoliš u kojem se osjećao ugodno.

“Bijeg” u prirodu je došao kao svojevrsna terapija i način da sačuvam dio sebe koji nije izravno vezan uz tehnologiju. Na kraju, što može zamijeniti iskustvo kada s biciklom ili psom prolaziš pored zemlje na kojoj si nešto posadio i gledaš kako to raste i razvija se?

Dodaje kako je gledajući poljoprivrednike i odnos države prema njima, ali i njihov odnos prema tržištu shvatio kako ovisnost o poticajima nije zdrav način proizvodnje hrane i vođenja poslovanja. A dodatan poticaj bilo je uvjeravanje lokalne sredine kako neće uspjeti. Tu je i Dražen Karačić Šoljić, iz osječke tvrtke Inchoo, koji u slobodno vrijeme – uzgaja rajčice te nije ništa neobično vidjeti ga na poslovnim konferencijama kako dijeli njihovo sjeme. Pokretač projekta Volim rajčice, odrastao je u kući s vrtom te je odmalena znao da želi svoj komadić “bašče”, kako bi rekli u Slavoniji, gdje bi sijao i sadio nešto po svom izboru.

U jednom trenutku sam želio šumu divljeg kestena kao neograničeni izvor municije za ulične obračune. 🙂 Odrasli nisu imali dovoljno razumijevanja, ali nešto je ipak izraslo i ti kesteni i danas negdje rastu. Zatim slijedi dosta godina pauze i život u betonskim krletkama bez balkona.

Gradski asfalt nije mogao zatrti ljubav prema prirodi te je u tridesetoj otkrio jedan potpuno novi svemir. A u njemu rajčice… Žute, zelene, ljubičaste, crne, tigraste… Misija? Sve ih isprobati.

I onda kreneš prvu godinu, pa ti se svidi, pa drugu i tako… Već nekoliko godina isprobavam, probirem, uživam u konzumiranju i dijelim sjeme. Vrtlarstvo kao vrhunski odmor uz tjelovježbu je dodatni bonus.

Istrijan Domagoj Ostović kaže kako tehnologija ponekad dosadi koliko je naporna, ali zato su maslinik i održavanje okućnice odmor za dušu.

Notifikacije, provjeravanje mailova, dostupnost – sve je to super kada želiš brzo reagirati, prilagoditi se klijentu, organizirati tim i napraviti stvari. Ali…treba lagano pobjeći! A kada pobjegnem od tehnologije, onda su tu druge obaveze, masline, vrt, kuća, okućnica – i taj posao odmara.

Moderna poljoprivreda je visokotehnološka

Prošla su vremena kad je poljoprivreda bila djelatnost gdje se sve radilo ručno. Moderna i kvalitetna poljoprivreda je ujedno i visokotehnološka. Tome na tragu, Vibor mi priča kako u UX Passionu upravo razvijaju niz rješenja za agrikulturu.

Jedno od njih je vlastiti meteorološki model koji svojom horizontalnom rezolucijom nadmašuje i onaj kojeg ima DHMZ ili većina drugih državnih meteoroloških organizacija, a pokrivamo gotovo cijeli europski kontinent.

Dodaje kako su posljednje dvije godine s nekoliko testnih korisnika uspjeli postići gotovo 11 tisuća eure uštede u inicijalnim troškovima.

Vibor se pohvalio kako se okušao i u onome što sam naziva agrohacking. Tako je jednom prilikom zamrznuo nekoliko stotina sadnica jagoda kako bi simulirao zimu. Kasnije ih je odmrznuo, a ovaj mali eksperiment nagradio ga je obilnim urodom u kasnu jesen.

Puno je načina na koje nam tehnologija može pomoći u poljoprivredi – a tek smo ih počeli otkrivati. Iduća tehnološka revolucija će biti na sjecištu tehnologije i poljoprivrede – u to sam apsolutno uvjeren.

A što misle o robotskim pomagačima?

S obzirom da svi dolaze iz tehnološkog svijeta, za pretpostaviti je kako vole gadgete pa je logično pitanje bilo bi li imali pomagača u obliku robotske kosilice. Domagoj mi ionako objašnjava kako sve više ulaže u alatnu tehniku, a na spomen robotske kosilice ne krije oduševljenje jer je stara nezgrapna, teška i već pomalo nepouzdana.

O, da! Pa to je top of the pop ili ti trešnja – višnja – jagoda na vrhu šlaga. Kod košnje bi mi definitivno trebalo ovo čudo tehnike jer bi se mogao fokusirati na druge stvari, uređenje parka s mediteranskim biljem, tu ima posla za poludjeti! 🙂

Iako ne bi imao ništa protiv različitih pomagača koji mogu konkretno pomoći proizvodnji i zaštiti biljnog i životinjskog svijeta, Vibor bi o robotskoj kosilici ipak razmislio jer košnja trave mu je više od fizičke aktivnosti.

Košenje, s druge strane, gledam i kao svojevrsno opuštanje tako da to volim odraditi sam, bez robota. Vjerujem da uporaba tehnologije i robota ima puno veće mogućnosti osim kosilica.

Nema velike ljubavi i strasti bez straha da ćete izgubiti srcu drago, tako se i Dražen boji za svoje rajčice.

Robotsku kosilicu?! Pa da mi pokosi sve rajčice?! 😉 Ne bih, hvala, ali bih koristio robotskog kidača zaperaka ili robotskog vezača rajčice za kolac. 🙂

No, ne brini, Dražene, robotske kosilice idu samo do granice koju im sam odrediš. 🙂 A, podsjetimo, Husqvarna upravo traži 10 “travopazitelja”, dobrovoljaca koji će testirati upravo takve kosilice, a možda ih zadržati i u trajnom vlasništvu. Ako i sami volite boraviti u prirodi, ali ste i ljubitelj tehnologije, prijavite se na natječaj do 20. travnja!