Jesam li lijen developer ako mi treba PlayStation pauza na poslu?

Jesam li lijen developer ako mi treba PlayStation pauza na poslu?

Ja: “Ajme ne mogu na kavu. Satra sam se na poslu. Baš bi odmoria danas." Ekipa: “Ne laži, kako si se umoria. Na poslu samo igraš PlayStation!“

Od kad sam se zaposlio kao QA engineer u SeekandHitu sudjelovao sam u brojnim raspravama ovoga tipa. Bilo s roditeljima ili prijateljima – svi su me zafrkavali zbog “super uvjeta na poslu”.

No, jesu li uvjeti u tech tvrtkama baš tako dobri? Jesam li ja stvarno postao toliko “razmažen” da moram toliko odmarati? Od čestih opravdanja sam doveo u pitanje svoje radne navike.

Pet godina ludog tempa na studiju, a onda – posao

Ali radne navike sam uvijek imao.

Na sreću, nisam iz obitelji gdje smo se borili za svaku kunu. Ne mogu vam ispričati srceparajuću priču o momku koji je gladan išao u školu jer nije imao što jesti. Nisam imao potrebu raditi dok sam studirao, ali sam uvijek volio imati koju kunu za sebe. Hajde na faks pa konobari pa na trening, opet faks, uči, pa tu i tamo bih odradio neki pir… Pet godina ludog tempa kojeg sam sebi postavio.

Onda sam se zaposlio i – puf! Danas jednostavno ne mogu cijeli dan izdržati bez pauze na poslu. Je li problem u meni, jesam li se promijenio? U razgovoru s drugim kolegama vidio sam da svi imamo sličan problem.

Kako bi trebala izgledati radna pauza?

Stolni nogomet, stolni tenis, bilijar… Da, izlizano je već postalo, ali to ne znači da nije učinkovito za razbiti rutinu. SeekandHit

Svaka firma bi trebala imati pauzu od pola sata na osam radnih sati. Pravilnik o sigurnosti i zaštiti na radu pri radu s računalom glasi da je potrebno svakih sat vremena napraviti pauzu od 5 minuta.

Uz to imamo i švedski model radnog vremena koji prakticira radni dan od 6 sati. Znanstvenici kažu da mozak prirodno funkcionira s naglim rastom i padom energije. Ona obično raste sat vremena, nakon čega slijedi 5 do 10 minuta dug pad. Kako prenosi Moj Posao, znanstvenici su istaknuli da uzimanje pauze ne znači nastavak sjedenja za kompjuterom. “U pauzi treba ustati, prošetati po prostoriji ili, ako je moguće, izaći izvan zgrade. Baterije se mogu napuniti razgovorom s kolegama, kratkom šetnjom, čitanjem.”

No, nismo ovdje da bi se bavili znanstvenim činjenicama nego svakodnevnim iskustvom.

Prosječan radni dan u tech firmama započinje dobrom kavom.

Kad dođeš na posao, skuhaš kavu, upališ laptop i pripremaš se za nadolazeći dan. Ljudi kažu, po jutru se dan pozna, a to vrijedi i za nas. Nakon proučavanja zadataka koji me čekaju taj dan, krećem s ozbiljnim radom.

Kada sam se tek zaposlio imao sam dosta lagan tempo. Odradio bih par zadataka, ali s većim iskustvom dolaze veće obaveze. Više se ne može po jutru prepoznati dan jer, kako je kod nas u Dalmaciji svakih sat vremena sunce pa kiša, tako i u poslu stalno dolaze nove obaveze.

U popodnevnim satima kreće ozbiljniji rad s ozbiljnim problemima. Pogledaj ovo pa pogledaj ono pa ne radi ovo pa testiraj ono… Sto zadataka koji dolaze sa strane, a ja svoj posao još nisam ni započeo. Glava mi puca, ne znam gdje ću se prije okrenuti, a problemi samo nadolaze.

U tom času, kao svjetlo na kraju tunela, čujem glas kolege koji pita: “Hoćemo baciti jednu brzinsku?”. Kao da su svi problemi nestali, dignem se i odem na mjesto gdje nema obaveza.

Moji postupci su jako diskutabilni. Mnogi bi rekli da je to jako neodgovorno ponašanje. Posao je prioritet, a sve ostalo su privilegije. U potpunosti se slažem, ali mogu argumentirati svoje ponašanje.

Pola sata PlayStationa mi znači više nego 3 sata ne-efektivnog rada

Svima se sigurno dogodilo bar jedanput u životu da učite cijeli dan, a ništa niste naučili. Oh, kako je to frustrirajuće. Cijeli dan radiš na nečemu, a nema rezultata.

Ja sam taj problem izbjegavao tako da bih popio kavu s prijateljima, otišao trčati ili odraditi trening, praktički – birao sam bilo koju drugu aktivnost koja je bila razbibriga i nastavio učiti sutra. Drugi dan sam bio skoncentriraniji i u pola sata bih naučio više nego jučer cijeli dan. Istu tu tehniku primjenjujem na poslu.

Nekada je i pola sata PlayStationa dovoljno za napuniti baterije.

Ako sam umoran i dekoncentriran, pola sata Playstationa mi znači više nego 3 sata ne-efektivnog rada. Smatram da je moj rad kvalitetniji ako sam svježiji, a PlayStation mi daje tu svježinu. Da se razumijemo, ne prakticiram zabavu svaki dan. Nekada pritišću rokovi, nekada rad drugih kolega iz tima ovisi o mom radu. Ne želim se dovesti u situaciju da o meni ovise drugi ljudi, a ja se zabavljam.

Pričam o danima kada mogu birati hoću li se nakratko odmoriti i zabaviti ili nastaviti raditi bez stanke (čime riskiram neproduktivnost). U toj situaciji uvijek biram zabavu.

Ali igranje video igara može biti i mnogo više od same zabave

Jednom sam čuo zanimljivu misao: “Nove tehnologije i napredak čovječanstva će dovesti do izumiranja mnogih djelatnosti, ali će ih stvoriti još više.” Tko je prije 20 godina mislio da će postojati poslovi poput: esportaša i influencera, no svjedoci smo ubrzanog širenja takvih zanimanja. Osim toga, gaming industrija je jedna od najbrže rastućih industrija na svijetu. U proteklih nekoliko godina izrasla je u industriju koja je po svom profitu prestigla glazbenu i filmsku skupa.

Uz to, dobar primjer koliko se gaming svijet provlači u mainstream sferu su videoigre poput Pro Evolution Soccera i FIFA-e. S njihovom popularnošću, mnogi veliki svjetski klubovi su počeli osnivati esport klubove. Tako imamo Barcelonu, Bayer Leverkusen, Wolfsburg i mnoge druge koji imaju svoje gaming predstavnike. To nisu zanemarivi podatci i mnogi svjetski stručnjaci vide budućnost upravo u ovoj industriji.

Daleko od toga da se prosječan zaposlenik može mjeriti s profesionalnim gamerima, ali možda ima nešto u tome svemu. Ljudi na poslu često znaju upasti u rutinu. U nekom trenutku ne bude više izazova.

Nekad je bio problem doći do PlayStationa, a danas ga skoro ni ne igramo. Uozbiljili smo se. SeekandHit

Smatram da su ljudi po prirodi natjecateljskog duha bilo u sportu, poslu ili bilo kojem drugom području. Svatko teži biti najbolji bar u nečemu. Za ljude koji nemaju vremena za druge aktivnosti, pola sata PlayStationa je više nego dovoljno za zadovoljiti tu potrebu.

Zašto zaboravimo te male radosti…

Ponovit ću, moji argumenti nisu potkrijepljeni znanstvenim istraživanjima nego osobnim iskustvom, a za najbolju usporedbu ću se opet vratiti u studentske dane.

SeekandHit danas broji preko 50 zaposlenika, a samo jedan PlayStation. Srećom, nikad nismo imali problema s dogovorom termina. Nekad smo bili puno opušteniji i više igrali, no s vremenom se i to promijenilo.

Moram priznati da mi nedostaju epski okršaji u Rocket Leagueu. Nekad je bio problem doći do PlayStationa, a danas ga skoro ni ne igramo. Primijetio sam da se to dogodilo u periodu kada smo se preselili u nove prostore. Prostori su puno ljepši, veći i prostraniji, ali su nestale te male radosti. Ništa se konkretno nije promijenilo. Samo je u jednom momentu to nestalo. Uozbiljili smo se. Većina kolega više nema vremena za PlayStation.

Iskreno mislim da si svatko može priuštiti pola sata zabave svako par dana pa makar i radili pola sata duže. Ne vjerujem da je svima jednako zabavno igranje PlayStationa niti mora biti. Nekima su to dječja posla, neki nisu vješti s kontrolerom, ali znam da tko god je ušao u sobu za igranje se želi u nju i vratiti. Imamo vremena za takve stvari samo ga moramo znati (i htjeti) iskoristiti!

… ako su toliko korisne?

Naveo sam dosta razloga zbog kojeg volim zabavu na poslu, a nisam spomenuo meni najdraži. To je upoznavanje kolega. Vjerujte mi da ne poznajete neku osobu dok ne vidite kako se nosi s porazom. Kad uzmeš loptu kolegi i zabiješ pobjednički gol u devedesetoj minuti. Neprocjenjivo!

Svaku pauzu koju sam iskoristio za zabavu smatram malim team buildingom. Te “nebitne” situacije su mi jako pomogle u upoznavanju i komunikaciji s kolegama iz drugih odjela. Pogotovo u prvim danima u firmi.

Jedno vrijeme smo PlayStation zamijenili s igrom Among Us što je dovelo neke nove igrače, nova upoznavanja i nove priče. U igri kolegu lažima moraš uvjeriti da nisi ubojica. Igraš na kartu povjerenja, a lažeš. Je li može napetije od toga?

Svatko ima svoje mišljenje

Ne vjerujem da će se puno ljudi složiti s mojim mišljenjem.

Dapače, mislim da je više čitatelja na strani mojih roditelja i prijatelja koji ne shvaćaju koliko se mogu umoriti na poslu za računalom, no siguran sam da ima i onih koji će me razumjeti i podržati. Vremena se mijenjaju.

Očito je da sam osobno oduvijek volio igrati videoigre i da još uvijek volim, ali zabaviti se na poslu ne znači nužno igranje videoigara. Većina nas ima nekakav hobi kojim se bavi uz posao. Osim toga, postoje mnoge firme koje imaju prostore za stolni tenis, stolni nogomet, teretane pa čak i potpuno opremljene kuhinje… Svašta je moguće realizirati uz malo mašte, ali naravno posao uvijek treba biti na prvom mjestu.

Drago mi je da živim u vremenu gdje imam priliku odmoriti mozak kad mi je potrebno i iskoristit ću je kad god mogu.

A što vi mislite?

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome)
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime (Hrvoje Lončar) ili barem ime i inicijala (Hrvoje L.) te pravu email adresu. Kako koristimo podatke koje tamo ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Damir First

    Damir First

    04. 03. 2021. u 12:25 pm Odgovori

    Ljudi u prosjeku rijetko rade efektivno i kvalitetno bez dobrih pauza i odmora, bar ne na duge staze. Sto god ti pomaze da se dobro osjecas odmoris i nakon toga budes produktivan, ne samo da je dobro nego je nuznost prema sebi i obaveza prema firmi. Nemoj da vam PS stoji prazan ! 🙂

  2. Ante

    Ante

    06. 03. 2021. u 8:45 am Odgovori

    Sve ovisi jesi li developer manovalac ili si u ulozi velikog stručnjaka, eventualno znanstvenika. Je li bitno da napraviš posao super kvalitetno ili da napraviš puno posla?

    Ako firma ima poznati website na kojem dobro zarađuje, ako ima poznati saas ili pak ima nekoliko aplikacija koje koriste stotine ili tisuće klijenata, tada je bitna preciznost i kvaliteta. Ako radiš kao programer koji izrađuje programe za potrebe znanstvenih istraživanja, tada je isto bitno da dobro znaš što radiš i da isporučiš vrhunski rezultat.

    S druge strane, ako radiš prljavi i necijenjeni posao izrade jednokratnog softvera po narudžbi kojeg koristi samo ta jedna firma naručitelj, onda moraš raditi što brže da opravdaš svoju plačicu.

    Dakle:
    Ako radiš visoko sofisticirani posao tada je jako bitno da imaš koncentraciju i da radiš onda kad ti je mozak na najvišem stupnju funkcioniranja. Tada te nitko neće gnjaviti s pričom o tome koliko si bio na pauzi, koliko puta si igrao biljar, koliko puta si bio na zahodu…
    Ukoliko si developer manovalac, onda je bitno da radiš kao konj sa što manje pauze.

    Sad je samo pitanje koliko kod nas ima dobrih IT firmi, a koliko ima IT bauštela.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Brate, trebam li stvarno uzeti Šaomi?

Xiaomi je u relativno kratkom vremenu postao brend koji se daleko najviše preporučuje u Hrvatskoj i regiji. Zašto?

Kolumna

Što će nam uopće kriptovalute?

Iako o kriptovalutama slušamo već godinama, rijetko kad nam je netko dao suvisao odgovor na pitanje, a što će nama kriptovalute zapravo? U vremenima kada se centralizirani sustavi poput banaka igraju s našim povjerenjem, nikada nije bilo jasnije. Evo odgovora...

Izrada web stranica

Kad vam u 2021. padne server, što očekivati od svog hosting poslužitelja?

Po muci se poznaju junaci pa tako i hosting poslužitelji. Kako izgleda posao s druge strane vašeg weba, otkrili smo.

Što ste propustili

Digitalni marketing

Sean Ellis: “Prošlo je vrijeme kad jedan jedini growth hacker može dobiti vrtoglave rezultate”

Skovan kao termin prije više od 10 godina, growth hacking je osigurao strelovit rast mnogim poznatim firmama u tehnološkom svijetu, ali mu je ta popularnost osigurala i dozu notornosti. O kontroverzama i budućnosti ove metodologije imala sam priliku pričati s njenim utemeljiteljem, Seanom Ellisom, koji će uskoro nastupiti i uživo u Zagrebu na konferenciji SuperMinds: Don’t Code What You Don’t Understand.

Digitalni mediji

Što svaki developer treba znati o web analitici

Svaki put kad netko kaže da je web stranica gotova i “sad možemo instalirati analitiku”, analitičaru negdje na svijetu pametni telefon padne na pod, kaže stručnjak za web analitiku Robert Petković.

Startupi i poslovanje

Head of Growth: Ima li takvih superjunaka u Hrvatskoj?

Domaćim tehnološkim tvrtkama ojačanima investicijama na putu prema rastu trebaju iskusni multidiscplinarni stručnjaci koji će taj rast ubrzati. Analiziramo kako Head of Growth razmišlja, što treba znati te gdje ga i kako naći, a svoja razmišljanja dali su i Filip, vlasnik growth agencije te Tana, suosnivačica Bazzara, koji upravo zapošljava jednog.

Sponzorirano

eCommerce nakon pandemije? Najveće okupljanje industrije otkriva nam korijenske promjene

Svjedoci smo povijesnih preokreta u digitalnoj trgovini i promjena koje će imati dalekosežne posljedice. Kako se pripremiti za postpandemijski svijet eCommercea, Neuralab ekipa donosi saznanja sa središnjeg eCommerce događaja - RetailXa u Chicagu.

Startupi i poslovanje

Superology i Sportening: Želimo odgajati vrhunske product managere u Hrvatskoj

Jedan je prošao put od programera preko 'Katice za sve' do voditelja razvoja proizvoda, a drugi je nakon doktorata i akademske karijere u Kaliforniji radio u Googleu u Zürichu pa se vratio u Zagreb biti suosnivač startupa. Otkrili su nam što čini dobrog product managera, što dobri produktni tim i koji je najkraći put do inovacije.

Kultura 2.0

Velimir Grgić: “Ljudski mozak (i sve njegove mane) postao je transparentniji nego ikada, a sve zahvaljujući internetu.”

Velimir je kao novinar, pisac, scenarist i producent prošao zbilja sito i rešeto toga, ali teorije zavjera ostale su mu trajna inspiracija još od ranih dana. Zašto itko promišlja o zemlji koja je ravna ploča, hoće li teoretiziranje o zavjerama ikada prestati te koja teorija je njemu osobno najintrigantnija - saznali smo od autora netom rasprodane knjige "Teorije zavjera 21. stoljeća".