Privatna arhiva/AI/Canva
Rješavaju li se hrvatske institucije ovisnosti o Microsoftu? Ovisi koga pitaš
Državne institucije u Europi odmiču se od ovisnosti o američkom Microsoftu. Prelaze li i hrvatske institucije na softver otvorenog koda? Ovisno koga pitate!
Dok Njemačka i Francuska već uklanjaju Microsoft iz javne uprave, Hrvatska tvrdi da radi isto. Iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije tvrde da je tranzicija “već u tijeku”, no analitičari i IT zajednica upozoravaju da se zasad više radi o deklaracijama nego o stvarnoj promjeni.
Francuska policija već je godinama “na skidanju” s Microsofta. Njemačka savezna pokrajina Schleswig-Holstein pokrenule je uklanjanje Microsoftovih proizvoda i usluga iz administracije za oko 30 tisuća zaposlenika.
Nije ovo prvi put kako svjedočimo takvim inicijativama. Neke od njih prisutne su već petnaestak godina i više. No, potaknute geopolitičkim tektonskim poremećajima zadnjih godina zbog kojih odnosi sa Sjedinjenim Državama više nisu što su nekad bili, sad bi mogle dobiti zamah neusporediv s bilo čime što smo imali prilike vidjeti dosad. Samo, ne nužno u Hrvatskoj.
Kako taj prelazak na softver otvorenog koda teče u Hrvatskoj govore nam predstavnici Ministarstva, Grada Zagreba, ali i IT zajednice. Njihova mišljenja uvelike se razlikuju.
Hoće li hrvatski SaaSovci odustati od PayPala, Stripea i drugih američkih servisa? Pitali smo ih!
U Hrvatskoj je transformacija ‘već u tijeku’
Republika Hrvatska aktivno potiče korištenje softvera otvorenog koda i otvorenih tehnologija u javnom sektoru, u skladu s europskim inicijativama usmjerenima na jačanje digitalne suverenosti i smanjenje ovisnosti o pojedinim dobavljačima. Tako su nam kazali iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
Podsjetili su i kako je u Strategiji digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032. godine i drugim dokumentima naglašena važnost interoperabilnosti, otvorenih standarda i prenosivosti sustava te se pristup temelji na načelu tehnološke neutralnosti, uz jasnu orijentaciju prema rješenjima koja omogućuju veću otvorenost, fleksibilnost i dugoročnu održivost.
Transformacija je, tvrde u Ministarstvu, već u tijeku.
Navode i kako se ona provodi postupno, kroz ugradnju zahtjeva za otvorenost i interoperabilnost u postupke javne nabave, razvoj zajedničkih platformi u okviru državne informacijske infrastrukture (DII) i Centra dijeljenih usluga (CDU), poticanje korištenja otvorenih standarda, API-ja i modularnih rješenja te kroz jačanje prenosivosti sustava i mogućnosti promjene dobavljača.
Što pokrivaju 7 milijardi vrijedni ciljevi Strategije za digitalnu Hrvatsku 2032.?
Već danas se, naglašavaju, prednost u javnoj nabavi daje rješenjima koja omogućuju dugoročnu neovisnost i izbjegavanje vezivanja uz jednog dobavljača, a CDU kao centralna platforma već koristi niz otvorenih tehnologija i standarda.
U ovom trenutku ne postoje objedinjene procjene na razini cijelog javnog sektora o tome koliko bi taj projekt mogao koštati, kao ni kolike uštede mogao donijeti. No, u Ministarstvu očekuju pozitivne učinke u smislu povećanja tržišne konkurentnosti, smanjenja ovisnosti o pojedinim dobavljačima te dugoročne optimizacije troškova održavanja i nadogradnje.
Prema njihovom mnijenju, ključni su izazovi potreba za dodatnim stručnim kapacitetima, migracija postojećih sustava, upravljanje promjenama i edukacija korisnika te osiguravanje stabilnosti i sigurnosti sustava.
Zagreb u tranziciji
Da se radi na tranziciji za Netokraciju je potvrdio i Dražen Lučanin, pročelnik Službe za informacijski sustav i tehničke poslove Grada Zagreba. Uprava glavnog hrvatskog grada pokrenula je više projekata korištenja i poticanja licenci otvorenog koda, navodi on.
Izdvojio je provedbu HACKL hackathona u kojima se od natjecatelja zahtjeva objava razvijenog softvera pod MIT licencom otvorenog koda; objavu prikupljenih projekata u git repozitorijima gradske GitHub organizacije i razvoj pojedinih vlastitih softverskih projekata pod licencom otvorenog koda (npr. zagrebački softverski sustav privremenih prometnih regulacija je objavljen kao otvoren kod s integracijom na Waze, Google Maps i otvorenim API-jem na Portalu otvorenih podataka).
Potiče to i druge gradove na akciju, tvrdi:
Ovo će omogućiti laganu primjenu sustava i drugim gradovima – npr. trenutno smo u komunikaciji s Gradom Rijekom kako bi oni postavili sustav privremenih regulacija.
Grad Zagreb zasad još ne uvjetuje vanjskim dobavljačima objavljivanje softvera kojeg Grad kupuje kao softver otvorenog koda. No, u nekim situacijama dobavljači svojevoljno koriste tehnologije otvorenog koda – Linux, Postgres…
Također, nismo inzistirali da naši djelatnici koriste aplikacije otvorenog koda, ali pojedini djelatnici svojevoljno koriste softver otvorenog koda (GIS alate, alate za razvoj softvera, uredske alate itd.). Svakako ćemo pratiti projekte korištenja otvorenog koda na velikoj skali u drugim zemljama te ćemo razmotriti postavljanje zahtjeva u tom smjeru i u našim nabavama.

Spomenuti pilot projekti služe kako bi u gradskoj upravi vidjeli kakve učinke ima takav način rada na djelatnike koji održavaju sustave i na korisnike. Usporedno prate i slične projekte u drugim gradovima i državama, a Dražen ističe kako najveći izazov u korisničkim aplikacijama otvorenog koda vidi u educiranju djelatnika koji su navikli koristiti druge alate (npr. uredske alate).
Softver otvorenog koda nije nužno jeftiniji jer najskuplji dio često i dalje čine softverski i sistemski inženjeri koji održavaju sustave, naglasio je.
Što hrvatski gradovi trebaju naučiti o digitalizaciji od Beča
Zajednički europski pritisak
Vedran Lebo, predsjednik Hrvatske udruge Linux korisnika, ne vidi pomake koji bi slijedili europske primjere na operativnoj razini, barem ne javno. Upozorava i kako Strategija digitalne Hrvatske govori o “suverenoj državnoj informacijskoj infrastrukturi” i “naprednim softverskim rješenjima”, ali bez konkretne obveze prelaska na softver otvorenog koda.
Također, podsjeća kako je program Vlade 2011.–2015. eksplicitno najavio uvođenje besplatnog softvera otvorenog koda (FOSS) u državnu upravu, što nikada nije operacionalizirano. Istaknuo je pristupanje europskom konzorciju IMPACTS-EDIC 2025. koji razvija rješenja na otvorenim standardima kao pozitivan signal. Ali, kaže, to su standardi, ne nužno i kod:
Ukratko, deklarativni okvir postoji, konkretnog plana nema. Vjerujem da će pritisak zajedničkog europskog smjera u sljedećih par godina vratiti temu na dnevni red.
Lebo je uvjeren kako kapaciteti za tranziciju na otvoreni softver u Hrvatskoj ne samo da postoje, već su kvalitetni. Naglasio je kako je zajednica oko Linuxa i otvorenog koda kod nas je velika i starija od samostalnosti Hrvatske.

CARNet je od početka građen na UNIX-u i Linuxu, FER, FESB i ostali fakulteti generacijama proizvode inženjere koji rade s ovim alatima, a niz domaćih IT tvrtki već godinama isporučuje migracije na open source rješenja za bankarske, telekomunikacijske i industrijske klijente:
Problem nije tehnička ekspertiza, nego koordinacija, sustav javne nabave koji strukturno favorizira etablirane vendore i nepostojanje političke volje koja bi tu ekspertizu povukla unutar državne uprave. Ako se stvori koordinacijsko tijelo po uzoru na njemački OSPO (Open Source Program Office), kapacitete je moguće mobilizirati relativno brzo.
Ako ne znate AI, poznavanje Officea vam neće spasiti karijeru!
Glavne prepreke
Kao glavne prepreke Lebo ističe vendor lock-in izgrađen kroz desetljeća, specifične aplikacije koje rade isključivo na Windowsima (u Schleswig-Holsteinu preostalih 20 posto radnih mjesta ovisi upravo o tome), trošak prekvalifikacije i promjene radnih navika, inercija javne nabave i najvažnije, izostanak političkog sponzora koji nosi projekt kroz mandate.
Primjer Münchena, koji je vodio u FOSS-u petnaestak godina pa se 2017. vratio Microsoftu zbog političke nestabilnosti, valja uzeti ozbiljno.
Što se prednosti tiče, Lebo ukazuje na to što digitalni suverenitet postaje ozbiljan argument u trenutku kad američki CLOUD Act i šira geopolitička ovisnost o velikim američkim pružateljima usluga postaju strateški rizik.
Također, tu su dugoročne uštede na licencama, novac koji ostaje u domaćem IT sektoru umjesto da odlazi van, bolja sigurnosna postura kroz transparentnost koda i nešto što se rijetko spominje: znanje koje se gradi unutar državne uprave postaje trajni kapital, a ne iznajmljena usluga.
Milijunske investicije, ali i uštede
Bez detaljne revizije postojećeg stanja svaki broj vezan uz trajanje, troškove i uštede tranzicije je spekulacija, ali europski primjeri daju okvir troška tranzicije, navodi:
Projekt u Schleswig-Holsteinu traje oko pet godina i još nije gotov, uz jednokratnu investiciju od devet milijuna eura za dovršetak i očekivane godišnje uštede od preko petnaest milijuna eura u 2026.
Pokušamo li to skalirati na hrvatske okolnosti, realan horizont je pet do osam godina za suštinsku migraciju, s troškovima koji su front-loaded (edukacija, migracija, prilagodba specifičnih aplikacija, razvoj alternativa) i uštedama koje postaju vidljive nakon treće ili četvrte godine.
Važnije od samog iznosa, ističe Vedran, uštede se ne mjere samo u neplaćenim licencama, nego i u nenagomilanom tehničkom dugu, lokalnoj ekspertizi i smanjenoj izloženosti vendor-driven cijenama koje u SaaS modelu rastu iz godine u godinu.
Ako Ministarstvo ne može, tko može?
Lebo kao prirodnog kandidata za pilot projekt vidi sektor obrazovanja i znanosti.
CARNet i Srce desetljećima rade na otvorenim tehnologijama, a akademska zajednica ima i ekspertizu i kulturu da projekt iznese.
Drugi razuman kandidat je samo Ministarstvo pravosuđa.
Ako resor koji propagira digitalnu transformaciju ne može sam proći migraciju, teško ju je tražiti od drugih.
Treća opcija, taktički najjednostavnija, pojedinačna je agencija sa zaokruženim poslovnim procesom i manjim brojem zaposlenih, gdje se može brzo demonstrirati uspjeh. Ključno je odabrati instituciju koja nije premalena kako bi postala anegdota, ali ni prevelika, kako ne bi poklekla pod vlastitom težinom.
Idealno, trebala bi imati između dvjesto i petsto radnih mjesta, jasan politički sponzor, mjerljivi ciljevi i koordinacijsko tijelo poput OSPO-a koje skuplja iskustva za daljnje širenje.
U potrazi za liderom
Konzultant i savjetnik za informatičke sustave Marko Rakar rekao je za Netokraciju kako, koliko je njemu poznato, ne postoji imalo smislena diskusija o sustavnom prijelazu na softver otvorenog koda.
U više navrata u prethodnim godinama je bilo takvih razgovora, no u posljednje vrijeme o tome jednostavno više nema govora.
Kako, prema njegovom mišljenju, ne postoji imalo smislena strategija državnog IT-ja, on u cijelosti ovisi o nekolicini velikih sustava i integratora. Konkretnije, APIS IT, FINA i Carnet kao državne organizacije koji pružaju razne IT usluge te nekolicina privatnih velikih integratora koji su uglavnom naslonjeni na proprietary tehnologije.
Državni IT je u velikoj mjeri orijentiran na industrijski standardne, iako proprietary, tehnologije (u korištenju pojedinih tehnologija smo čak i svjetski outlieri). Nema osobe koja bi imala znanje, kapacitet i autoritet ili razumijevanje informacijskog suvereniteta da bi uopće tražio migraciju na otvorene sustave, a kamoli da bi se to postiglo.
Rakar je ukazao na to kako je hrvatski državni IT je u velikoj mjeri ovisan o Microsoftovim rješenjima. Posljednjih godina Office 365 se kristalizirao kao praktički jedino korištenje rješenje.
Ipak, vrijedi primjetiti kako je solidni – iako ne i većinski – dio serverske infrastrukture na raznim distribucijama Linuxa, a pojedina aplikativna rješenja se i serviraju s Linux poslužitelja.
Marko smatra da bi hrvatska IT zajednica mogla progurati takvu promjenu, no kao i s mnogim drugim IT projektima, ističe, riječ je o višegodišnjoj tranziciji koja zahtjeva dobro planiranje i procese nabava koje će uključivati buduće migracije:
Osobito je to moguće izvesti u backendu (dakle na razini serverske i mrežne infrastrukture), puno teže u frontendu s korisnicima.
Nije sve tako crno, ali…
Situacija, dakle, nije totalno crna, smatra Rakar. No, činjenica je kako ne postoji imalo veća ili sustavnija upotreba tih tehnologija – ni bilo tko uopće razmatra značaj otvorenog koda u novim svjetskim i političkim odnosima koji se upravo formiraju.
Glavne prepreke su nedostatak kvalitetnih ljudi koji bi bili u stanju proizvesti smislenu i provedivu strategiju državnog IT-ja, apsolutno nerazumijevanje važnosti IT-ja u funkcioniranju moderne države te nedostatak kontrole i provedbe donesenih strategija, analizira on situaciju.
Osim toga, dodaje, tu su stotine milijuna eura uložene u proprietary tehnologiju i licence, pa je teško opravdati napuštanje jedne tehnologije u korist druge.
No, Rakar također upozorava i na nedostatak dostupnih alternativa baziranih na otvorenom kodu i otvorenim tehnologijama, kao i na krajnje korisnike računalnih sustava koji su educirani na korištenje Windowsa. Prijelaz na druge tehnologije i operativne sustave kreirao bi i ogromni problem s poznavanjem nove radne okoline.
Hoće li otvoreni kod zaživjeti u Hrvatskoj?
Dakle, nakon svega ovoga što zaključiti osim da postoji jaz između dviju stvarnosti oko usvajanja alternativa za Microsoft Office. Hoće li se taj jaz zatvoriti ovisit će manje o tehnologiji, a više o politici i provedbi.
Kapaciteti postoje, primjeri iz Europe pokazuju da je tranzicija moguća, ali bez jasnog vodstva, koordinacije i spremnosti na dugoročnu promjenu, otvoreni kod u Hrvatskoj mogao bi ostati još jedna dobra ideja koja nikada nije zaživjela u praksi.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Zlatan Mur
02. 06. 2026. u 9:43 pm
Preko 15 godina u Ministarstvu Financija je implementiran sustav za upravljanje rizikom baziran na open source tehnologijama kao zadnji doseg AI baziran na samostalno izrađenom vizualnom alatu ruledit ( sourceforge ) za vizualno pisanje pravila za expert system baziran na drools i fuzzylogic te za spajanja preko PMML sa tada dostupinim datamining sustavima kao što je WEKA ( tada nije još postojao Maschine Learnig pojam ) Sustav je bio naslonjen na transakcijski dio APIS. Pored toga je razvijen vizualni alat CSI tipa IBM dr.Watson baziran na mrežnoj bazi neo4j sa mnogim drugim tehnologijama kao što su Protege . Sustav radi već preko 10 godina u real time enterprise jer upravlja sa svim granicama u realnom vremenu što se tiće provoza robe a CIS radi na Pavleku.
zlatan mur
05. 06. 2026. u 6:00 pm
https://arhivanalitika.hr/blog/digitalni-merkantilizam-kako-je-eu-postala-trziste-americke-tehnologije-i-moze-li-ai-to-promijeniti/ nastavak vašeg teksta mislim da bi dobio novu vrijednost sa tekstom na gornjem url