Napad na Novom Zelandu optimiziran je kako bi se što brže širio društvenim mrežama

Svijet je proteklog vikenda ostao šokiran napadima na nedužne civile u gradu Christchurch na Novom Zelandu. Po mnogima jedan od najgorih dana u povijesti modernog Novog Zelanda završio je s više od 100 žrtava među kojima je 50 poginulih, a iza napada stajao je samo jedan jedini čovjek.

O razlozima zašto i kako ne isplati se govoriti, ali jedna je stvar posebno obilježila ove napade i ukazala kako je naša ovisnost o društvenim mrežama nešto što se može iskoristiti za užasne stvari. Informacije i materijali napada u Christchurchu dizajnirani su upravo kako bi bili što optimiziraniji za dijeljenje ne bi li dosegli što je moguće više ljudi različitih političkih, vjerskih i drugih opredjeljenja diljem svijeta.

Tko je gatekeeper kada svi mogu biti medij?

U svom temelju, masovne pucnjave i napadi ove vrste služe kako bi napadači privukli pozornost. Često nema razlike radi li se o motivima poput rasizma ili ogorčenosti vršnjacima, gotovo svaka osoba koja napravi nešto ovakvo to čini kako bi poslala poruku. Problem je što je u 2019. godini, u doba YouTubea, Facebooka, Twittera, Reddita i 4chana te 8chana, poslati poruku nevjerojatno lako.

Ako se sjećate nekih ne tako davnih vremena, prije ogromne popularnosti društvenih mreža, svjesni ste da ste o ovakvim vijestima mogli slušati jedino putem televizije ili radija. Mediji su tada imali mogućnost prilagodbe vijesti kako se napadačima ne bi davalo previše prostora, jer je to upravo ono što žele. Slično se radi na prijenosima nogometnih utakmica kada netko utrči u teren, iako su te situacije zapravo ponekad i smiješne. Danas takvih filtera i provjere za teške napade nema, a doslovno bilo tko može izbaciti sadržaje bilo kojeg tipa na internet.

Siguran sam kako je i napadač iz Christchurcha bio vrlo dobro upoznat s time kako internet funkcionira, jer je gotovo svaki aspekt ovih napada skrojen tako da bi bio lak za dijeljenje na društvenim mrežama. Sam napad prenosio se uživo na Facebooku i YouTubeu, a čak su ga neki mediji kasnije podijelili i na svojim stranicama.

Facebook kaže kako je s platforme maknuo više od milijun različitih verzija ovog videa, ali ga ljudi uporno vraćaju na internet.

SEO optimizacija napada: od kolekcije buzzwordova…

Mogu reći kako sam u isto vrijeme iznenađen i zaprepašten apsolutnoj, usudit ću se reći, SEO optimizaciji ovog napada. Ako ga razbijemo na dijelove, svaki od njih čini se smišljen kako bi podigao što je moguće više prašine i stvarao viralne vijesti čak i nakon samog napada:

1. Najprije imamo napad koji je snimljen i prenesen uživo na najvećim svjetskim platformama kako bi ga mogao vidjeti što veći broj ljudi.
2. Zatim imamo manifest napadača koji je, kako navodi Verge, prepun raznih buzzwordova koji su ondje zasigurno kako bi se pažnja što je moguće više raspršila.

Tako se spominje i igra Fortnite koju trenutno igraju milijuni, ali i Spyro, za kojeg napadač tvrdi da ga je naučio etno-nacionalizmu. Napadač je u manifestu spominjao i neke od poznatih memova, copypasta sadržaje i zaista toliko različitih stvari koje imaju samo jednu zajedničku stvar: da se o njima piše i analizira u kontekstu poveznica s pucnjavom.

Izjava “Subscribe to PewDiePie” na početku videa cilja na skandale koje je poznati YouTuber izazvao dijeljenjem anti-semitskih sadržaja, što ga je navelo da se pred milijunima pratitelja odmah ogradi od ovog videa. Rezultat? Ogroman doseg.

…do shitpostanja.

Novinar Robert Evans u svom tekstu Shitposting, Inspirational Terrorism, and the Christchurch Mosque Massacre napominje:

Manifest je zamka… postavljena za novinare koji traže značenje iza ovog groznog zločina. Ondje ima istine i vrijednih tragova o radikalizaciji napadača, ali su zakopani ispod velike količine, u nedostatku bolje riječi “shitpostanja”.

Shitpostanje je praksa korištenja ironičnih sadržaja i besmislica kao jedan od elemenata internetskog trolanja koji se često asocira s Redditom i drugim društvenim mrežama. Privatno shitpostanje nije nikakav problem osim što sudionike razgovora živcira, ali kada stvorite teroristički manifest i u njemu shitpostate i trolate, to dovoljno govori o tome koliko ste o tome zapravo promislili.

Neupućenima je stoga vrlo lako izvući dijelove manifesta iz konteksta i reći kako je Spyro kriv za napade, iako je ondje vjerojatno potpuno nebitan. Lako je reći i da je kriv SAD, PewDiePie, Breivik, Hitler, nordijska mitologija, četnici, Karadžić, memovi, 8chan ili što god želite, a svaka od tih teorija može biti vijest sama po sebi i dijeliti se među zajednicama koje se protive ili podržavaju neke od spomenutih strana, a koje su na ovaj ili onaj način povezane sa spomenutim buzzwordom.

Mržnja koju 8chan – i mediji – podupiru!

Napadač je čak i netom prije napada napisao post na 8chanu, forumu poznatom po rasizmu, seksizmu, anti-semitizmu i drugim grozotama, gdje je govorio o tome što će napraviti. Ondje je naišao gotovo samo na podršku drugih korisnika koji su ga podržavali u ovom nevjerojatno groznom činu. Osobno i dalje ne vjerujem kada čitam komentare poput “good luck shitposter” ili “I’m dyin’ over here!” na post o tome kako će netko doslovce uzeti pušku i upucati nekoga. Pogotovo je grozno to što netko zaista može nasilje nad 50 ljudi prihvatiti kao nešto što je “shitpostanje”, smiješno i zabavno.

Jezik postova na ovoj mreži, kao i jezik koji se koristi u manifestu pokazuju kako se radi o osobi koja je zaista dobro upoznata s dijeljenjem sadržaja na internetu te je ovim napadom želio u isto vrijeme impresionirati ovu bizarnu zajednicu, ali i pokazati svoju mržnju prema muslimanima i svoje druge rasističke stavove. Kao što sam spomenuo, svakom napadaču cilj je da se za njegov čin čuje, a društvene mreže i mediji koji dijele videe napada samo tome pridonose i time siju paniku, umjesto da informiraju.

Za kraj, ostaju nam mediji koji su, u interesu klikova i dijeljenja iz svoje osobne koristi, u razne tekstove uključivali dijelove ili čitav video pucnjave. Isječci iz videa mogu se gledati čak i u vijestima HRT-a, dulji video postoji na portalu Mondo.rs i brojnim drugim portalima koji očito misle da su klikovi vrijedni širenja terorističke poruke i života drugih ljudi, a da ne naglašavmo dodatno činjenicu da bi se ovakav sadržaj prvenstveno trebao cenzurirati jer predstavlja eksplicitan prikaz nasilja.

Društvene mreže su spontane i uglavnom (urednički) neregulirane, ali mediji svjesno pišu ovakve tekstove kako bi pod krinkom informiranja ljudi ugrabili klikove i preglede. Koga informira ovaj video i što se u njemu može pronaći, a da bilo kako koristi ikome? Možete se samo sablazniti i biti u strahu, što je i cilj terorizma.

U interesu upravo ovoga, neću u ovaj tekst uklopiti nikakve linkove na postove ovog tipa, kao ni na manifest i videe, jer time ne činim ništa dobro.

Jedino pozitivno u čitavoj priči je reakcija premijerke Novog Zelanda, Jacinde Ardern, koja je napomenula kako se odmah kreće u izmjene zakona o oružju. Nadam se samo da će osobe koje podržavaju ovakve stvari jednom shvatiti kako se ovdje ne radi o slobodi govora, posebice kada se ne čini ništa kako bi se upozorilo osobe koje su možda u opasnosti. Iz 8chana će reći kako oni samo daju mjesta za sve stavove, no ako stavovi dovedu do nasilja, nikakva sloboda govora ih ne može opravdati.

O ovim temama se svakako mora govoriti, no za to postoji način. Iako znam da spominjanje ovih stvari samo širi vijesti i radi ono što je napadač htio, mislim da je najbolje oružje za borbu protiv ovakvih stvari kritičko razmišljanje i informiranost – pogotovo kada je u pitanju korištenje društvenih mreža.