Internetski oligopol za spas domaćih 'portala', zaboravite oglašavanje i samostalnu naplatu!

Internetski oligopol za spas domaćih ‘portala’, zaboravite oglašavanje i samostalnu naplatu!

Koliko ste puta bili svjedokom rasprave u kojoj se novinare žale na trenutno stanje u njihovoj profesiji, koju je navodno prvenstveno izazvao zao nov medij zvan internet. Stavi na stranu opću poplavu žutila koje poput kuge jedu i zadnji tračak onoga što se nekad valjda nazivalo novinarstvo, i zapitajmo se - kakvog smisla to konstantno kukanje zapravo ima?

Dajte se dogovorite, naplatite i spasite?

Koliko ste puta bili svjedokom rasprave u kojoj se novinare žale na trenutno stanje u njihovoj profesiji, koju je navodno prvenstveno izazvao zao nov medij zvan internet. Sjećam se primjerice da su temu u Otvorenom koja je bila o ACTA-i, skrenuli na to da jadni novinari zbog interneta više ne mogu prodati novine.  Stavite na stranu opću poplavu žutila koje poput kuge jedu i zadnji tračak onoga što se nekad valjda nazivalo novinarstvo, i zapitajmo se – kakvog smisla to konstantno kukanje zapravo ima? Prestanite kukati i stvorite nove potrošačke navike!

Trošak vijesti = trošak papira?

Počnimo od vrlo jednostavnog pitanja. Kada idete na kiosk kupiti dnevne novine (zamislite na trenutak da ste “luzer” koji to još uvijek čini), smatrate li da dajete tih 7 kn kao trošak papira, ili plaćate uslugu koja obuhvaća rad skupine novinara koji se svakodnevno trude izvještavati vas o stanju u zemlji i svijetu. Jako puno ljudi ovdje će vam odgovoriti da cijelu priču gleda kao običan trošak papira, no možemo li im zamjeriti?Ako na internetu možete pročitati doslovno sve kao i u novinama, rješavanjem jednostavne jednadžbe možemo doći do zaključka da u tisku ustvari zaista plaćamo običan papir!

Ovaj proces je potpuno pogrešan iz dva glavna razloga. Kao prvo, vrijeđa samog novinara i novinarsku profesiju, te banalizira njihov rad; a kao drugo, potpuno je pogrešan s aspekta vođenja poduzeća, koje takvim poslovanjem nikako ne može opstati još dugo. Potrošači u cijeloj priču samo nastoje biti racionalni, te ih u konzumaciji isključivo digitalnih izdanja sprječavaju samo stare navike. Više jednostavno nema razloga ostajati na tisku, i plaćati sadržaj kojeg će u pravilu biti sve manje, jer digitalno izdavaštvo nudi puno veću lepezu mogućnosti.

Sve ovo u prijevodu znači da bi novinarske kuće trebale živjeti isključivo od oglašavanja, što tek samo po sebi otvara nove probleme. Sjetimo se samo na žalost propalog tjednika Forum, koji je bio pravi primjer kvalitetnog istraživačkog novinarstva, bez bullshita i žutila koje u današnjem novinarstvu uzimamo zdravo za gotovo. Zaista bih htio biti u krivu, ali bojim se da, osim generalno slabe prodaje (jer ljudi u ovoj državi kao da nemaju vremena za čitanje pametnih stvari), dio poraza leži i u činjenici da je teško prodati oglasni prostor kad otkrijete određene kosture u ormaru svojim potencijalnih najvećih oglašivača. Ovo je definitivno tema sama za sebe, no stavlja određenu “točku na i” kod konstatacije da prihodi samo od oglašavanja definitivno nisu pametan izbor.

No što je onda alternativa? Vrlo jednostavno: generički oglasi i neki oblik naplate sadržaja, kako po kvantiteti, tako i po kvaliteti. Ne vidim razloga zašto za digitalni sadržaj ne bi plaćali barem istim onim principom kao i za “analogni”, iako on nudi puno više mogućnosti.

U sustav Piano Media za sada se uključilo 8 slovenskih izdavača.

Primjerice, sadržaj je osim po kvantiteti, dakle da je određene članke moguće pročitati samo uz nadoplati, moguće ograničiti i po kvaliteti. Određen internetski “portal” može imati funkcionalnost da “običnim” korisnicima prikazuje generičke oglase (primjerice Etarget i Adwords) uz ) običan” sadržaj, dok bi “premium” korisnicima uz načelno isti tekst mogao prikazivati kvalitetnije fotografije (veće rezolucije s manjom kompresijom), kvalitetnije video i audio zapise, mogućnost prilagodbe sučelja, i sve to bez oglasa.

Ključ je stvaranje potrošačkih navika, a rješenje oligopol

Naravno da je uvijek moguće naplaćivati i članak po članak, što je kod nas prvi uveo upravo već spomenuti Forum, no to očito nije urodilo plodom. Problem leži prvenstveno u tome da je potrošačima još uvijek čudno kupovati digitalni sadržaj, a onima koji su ga eventualno spremni kupiti, cijena od 2.40 kn je jednostavno bila prevelika. Da je članak bio po kunu (iako daleko od toga da on ne vrijedi puno, puno više), priča bi vjerojatno išla u drugačijem smjeru. Nikola je već pisao da je naplata sadržaja ključna, ali…

Ne mogu vjerovati da ovo pišem, no smatram da bi upravo dogovoreni oligopol u smislu dizanja određene “letvice” u smislu naplate digitalnog sadržaja, u ovom trenutku bila najpametnija ideja. Ne zato da novinarske kuće okrenu veliku lovu, već da se uspostavi određeni sustav vrijednosti i potrošačke navike, a ne toliko oglasa da vam treba barem četverojezgreni porocesor da uopće uspijete pročitati još ono malo teksta kojeg eventualno nađete.

Komentari

  1. Damir2

    Damir2

    18. 10. 2012. u 3:13 pm Odgovori

    Mislim da su generalno ovi savjeti u redu. Ali ta naplata se općenito pokazala vrlo tvrd orah, osim kod par specijalno kvalitetnih medija tipa ‘The Economist’.

    Konkretno Piano Media u Slo ima 15 medija za 4.89 EUR što znači da prosječan medij dobije 2.40 Kn po čitatelju mjesečno. Znači za jedan prodani primjerak dnevnih novina na kiosku (7 Kn) potrebno je dati 3 mjeseca sadržaja na Internetu istom tom kupcu. To je mislim naprosto nemoguće financijski izdržati.

    Ako digitalni medij ima i 50.000 čitatelja koji plaćaju to je ukupna zarada 120.000 Kn, u principu dovoljno za režije i par novinara. Mislim da će trebati naći neko drastičnije rješenje, ali zaista ne znam kakvo bi to trebalo biti da današnje klince navede da ubuduće plaćaju vijesti.

    Jer čudno, ali klinci koji igraju online igrice tipa Playstation Network sasvim spremno plaćaju razne dodatke, nova virtuelna oružja itd. Znači može se ali treba naći pametan način. Mislim da su današnje odrasle generacije izgubljene za naplatu, trebalo bi naplatu graditi na mladima i ponuditi im na njima prihvatljiv način.

    • Hrvoje mihajlic

      Hrvoje mihajlic

      19. 10. 2012. u 11:11 am Odgovori

      Super usporedbu si dao. Dlc-ovi se kupuju ko ludi, a novinarski rad svi uzimaju zdravo za gotovo. Problem stvara i spomenuta skala naplate. Vec je toliki nered unesen u sustav da je stvarno tesko odrediti “postenu” cijenu za sadrzaj.

  2. Chande

    Chande

    18. 10. 2012. u 4:06 pm Odgovori

    Digitalni mediji još moraju naći mehanizam naplate, pogotovo kod mikroniša. Premium content, pretplata, oglašavanje – to sve mora biti u mixu. Oligopol je loš za sve jer će se pronaći pojedinci/portali koji će ga srušiti – nema pretpostavke prirodnog monopola (tipa Google ili Facebook) ili gotovo monopola jer je tehnologija relativno jeftina.

    Evo malo ozbiljnije o temi:
    http://futureexploration.net/Newspaper_Extinction_Timeline.pdf

    Uživajte.

  3. Marin

    Marin

    19. 10. 2012. u 9:56 am Odgovori

    Da bi nešto mogao prodavati moraš imati proizvod koji netko želi kupiti, odnosno dodatno platiti. Stanje u medijima kod nas je takvo da se zaista daje 7 kuna za papir, ali ne i za novinarski rad, jer novinarski rad nije prepisivanje i prevođenje ili laičko pisanje o temama koje ne poznaš. Ono što kod nas nude novine je kriminalno, utapamo se u žutilu i temama za koje ne treba ni gram mozga. Hrvatska nema prave, istinske novine i ne ističe, ne cijeni prave, istinske novinare koji znaju samostalno nešto istražiti, koji znaju samostalno napisati pristojan tekst ili razmišljaju svojom glavom.

    Nikad, apsolutno nikad ne bih platio mjesečnu pretplatu za web stranice Jutarnjeg, 24sata, Večernjeg, Indexa i mnogih drugih hrvatskih medija. Time bih barem na neki način dao do znanja što mislim o njihovom poimanju novinarstva, kojega se ni ne srame, nego ga priznaju pod izlikom da je to ono što narod želi i da uloga medija ne bi trebala biti educirati ljude, već im pustiti da budu ono što jesu.

    Drugim riječima, mi smo svi zapravo u potrazi za cicama i guzicama, a oni nam samo pružaju priliku da ih i dobijemo. Dok je tako, moju kunu neće dobiti.

    • Hrvoje mihajlic

      Hrvoje mihajlic

      19. 10. 2012. u 11:04 am Odgovori

      Da se razumijemo – ne bih ni ja platio pretplatu na nase dnevnike (osim mozda vecernjeg), ali bih za forum da je jos ziv. Ideja je povecati kvalitetu kroz sustav vrijednosti koji zaista nesto vrijedi. Imam neki osjecaj da u novinarskim glavama, barem podsvjesno stoji – ovo radim za djabe, pa cu tako i pisati

      • Marin

        Marin

        19. 10. 2012. u 2:25 pm Odgovori

        Mislim da novinarske glave kod nas nažalost nemaju ni prilike razmišljati, već je stav samog uredništva ili vlasnika portala da nude i guraju “niske strasti”, naslove koji nemaju veze s tekstom ili one s riječima “ekskluzivno”, “prvi saznajemo”, “skandalozno”, “pogledajte ovo”, “pogledajte ono”. Za to angažiraju “jeftinije” novinare koji dobiju zadatak da po cijele dane pronalaze YouTube clipove ili redovito skeniraju naslovnicu Daily Maila u potrazi za tekstovima za koje nije potreban mozak.

        I za takve bismo trebali plaćati pretplatu? Čast izuzecima, ima na portalima i stranicama tiskanih dnevnika i onih koje vrijedi pročitati, ali kad se stave u omjer i usporedbu sa smećem koje sve te novine proizvode, radi se samo o jednom malom djeliću sadržaja koji nije dovoljan da me natjera na plaćanje pretplate.

        Ili možda ja jednostavno nisam ciljana publika jer ne gutam te žute sadržaje? 🙂

        • Nino Kristofić

          Nino Kristofić

          19. 10. 2012. u 5:52 pm Odgovori

          A što će objaviti urednici? Vjerojatno ti je jasno, ali da ponovimo – objave vijest da je Ivo uhapšen i da Simona ide bez torbe u dućan. Druga vijest ima duplo više klikova. Sve je to biznis.

          Ima jedna dobra poslovica:
          “Osobno najviše volim jagode sa šlagom, no otkrio sam da iz meni neobjašnjivih razloga ribe više vole crve. Zato kad idem na pecanje ne razmišljam o tome što ja volim, već o tome što vole ribe.” (Dale Carnegie)

          Ali naravno, ovdje pričamo o plaćanju kvalitetnog sadržaja (a tu opet ne dolaze reklame, samo treba napraviti kompromis).

          *Ivo i Simona su izmišljeni likovi

  4. Miro Svrtan

    Miro Svrtan

    20. 10. 2012. u 4:38 pm Odgovori

    Nazalost to sa naplatom i kvalitetom contenta je zacaran krug. Novine nemaju para za kvalitetni content a nekvalitetni nitko ne zeli placati. Da bilo koji od nasih velikih portala uvede paywall konkurencija bi trljala ruke …

    Slovenija je jako dobar pokazatelj zasto to nece raditi kod nas. Pogledaj sve te navedene medije u listi najposjecenijih portala: http://www.moss-soz.si/si/rezultati_moss/obdobje/default.html .Iz top 10 sajtova nema nikoga,

    Premalo smo mi trziste za imati kvalitetne medije .. nazalost …

  5. Damir2

    Damir2

    24. 10. 2012. u 11:14 am Odgovori

    Po pitanju ove kolektivne naplate nije ni vani bolja stuacija. Npr hrpa velikih od Conde Nasta preko Hearsta itd se udružila i nude 52 popularna časopisa za 10 US mjesečno. Što mu dođe 14 centi po časopisu mjesečno za jednog pretplatnika. To je daleko premalo za bilo kakvu suvislu ekonomsku računicu.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Domaći ININ uz AI “opametio” održavanje cesta i očitavanje brojila u Slavonskom Brodu

Koristimo AI za filtere na Instagramu i razgovaramo s robotima svaki dan. Zašto onda ne bismo koristili umjetnu inteligenciju za bilježenje rupa na cesti? Tvrtka ININ mogla bi imati pravo rješenje.

Društvene mreže

Jeste li mislili da će 16 godina od osnivanja Facebooka na njemu najvažnije biti – grupe?

Pokretači i administratori otkrivaju mi kako su nastala stručna udruženja, pa i poslovna partnerstva, na temelju specijaliziranih Facebook - grupa.

Intervju

Good Game Nikole Stolnika osigurao 2,2 milijuna kuna, među investitorima Sacha Dragić, Ivan Klarić i Bruno Kovačić

Esport organizacija Good Game nedavno je osigurala svoju prvu veliku investiciju od 300 tisuća eura, na krilima grupe investitora koja uključuje Ivana Klarića, Brunu Kovačića i Sachu Dragića.

Što ste propustili

Prikaz

Što znači biti junior, što middle, a što senior u hrvatskoj tehnološkoj industriji?

Tri programerske pozicije - 100 definicija što obuhvaćaju. Ususret objavi matrice senioriteta development agencije Bornfight, iskoristili smo priliku razgovarati s nekoliko članova domaće IT zajednice ne bi li rasvijetlili što bi mogao biti standard za juniorski, middle ili seniorski posao programera. Evo što smo saznali...

Kultura 2.0

Zašto vam baš neću dati email ili broj direktora te tvrtke, ali možda napravim intro (što je bolje za vas)

“Možeš li mi dati email ili telefon od...?” Žao mi je, ne neću. Umjesto dilanja kontaktnih podataka, vrijeme je da usvojimo kulturu “introa”.

Internet marketing

Uvodimo četverodnevni radni tjedan i normalne rokove u marketinšku industriju ASAP!

Svi marketingaši na početku svoje karijere prođu vatreno krštenje rokova "za jučer", ali mora li takvo stanje ostati i u digitalnom dobu? Zajedno s Domagojem Davidovićem iz Švicarske, otkrivamo potencijalna rješenja za normalniji radni ritam u industriji.

Internet marketing

Na Valentinovo ne cvjetaju samo ruže, nego i industrija seksi igračaka za odrasle: LELO i Libido otkrivaju i koliko

Sretno Valentinovo! Danas je dan zaljubljenih, a na Netokraciji smo se odlučili istražiti kupovne navike i digitalne kampanje nešto posebnijih stvari, baš za ovaj dan.

Tehnologija

Nanobit i Microblink: Ako zaživi GDSA, izazivač Google Playa, olakšat će ulazak na kinesko tržište aplikacija

Xiaomi, Vivo i Oppo udružili su se u razvoju platforme koja bi bila direktan konkurent Google Playu. Kako to može utjecati na domaće IT tvrtke, otkrili smo u razgovoru s njihovim predstavnicima.

Mobilno

MWC otkazan: Hrvatski novinari i izlagači, poput Microblinka, Undabota i Delta Realityja, saniraju štetu

Najveći sajam mobilne telefonije, Mobile World Congress u Barceloni jučer je otkazan, a kao razlog se navodi - koronavirus. Neki bi se s time složili, neki vide druge razloge, no posljedice za mnoge u industriji su očigledne i nisu zaobišle hrvatske izlagače, novinare i posjetitelje.