Način na koji su mediji i pojedinci iz tih medija iskomunicirali vijest o gašenju tiskanog izdanja Newsweeka kristalno jasno ocrtava sadašnje stanje medija i – iskreno se nadam – nikako njihovu budućnost. Od nekih 150 mojih FB prijatelja koji su novinari, urednici, vlasnici velikih i malih medija, oglašivačkih agencija, direktori, egzekutori... njih je 40-ak prošli tjedan prenijelo Newsweekovu vijest na 'newsfeed'. Smrt. Kraj. Apokalipsa. Kraj svih krajeva. I bogati plaču. Na mom se fejsu stvarala niska jadikovka i nekrologa. Naslovi linkanih članaka jednako tmurni. Zadnji broj u prosincu, smrt 80-godišnje tradicije, kriza nikad jača.
Način na koji su mediji i pojedinci iz tih medija iskomunicirali vijest o gašenju tiskanog izdanja Newsweeka kristalno jasno ocrtava sadašnje stanje medija i – iskreno se nadam – nikako njihovu budućnost. Od nekih 150 mojih FB prijatelja koji su novinari, urednici, vlasnici velikih i malih medija, oglašivačkih agencija, direktori, egzekutori… njih je 40-ak prošli tjedan prenijelo Newsweekovu vijest na ‘newsfeed’.
Smrt. Kraj. Apokalipsa. Kraj svih krajeva. I bogati plaču. Na mom se fejsu stvarala niska jadikovka i nekrologa. Naslovi linkanih članaka jednako tmurni. Zadnji broj u prosincu, smrt 80-godišnje tradicije, kriza nikad jača.
Samo jedan čovjek vrti drugu ploču.
‘Newsweek nije umro, samo se prebacuje u novi format,’ veli Boris Ličina Borja. Moj bivši šef, čovjek s kojim sam kao izvršni urednik bacio ružu i grumen zemlje na zadnje tiskano izdanje Plan B magazina, krajem prošle godine. On si može predočiti kako je to ugasiti vlastito tiskano izdanje.
Ali ga i dalje pere optimizam.
Borna Keserović, bivši urednik nedavno ugašenog tjednika Forum, obavijen je u crno na Facebooku. Shvaćam i njega. I na tom sam sprovodu bio po službenoj dužnosti.
Nekoliko dana ranije, gledam rijetko izvrsnu novinarku na istom tom newsfeedu. Kaže da bi plaća iz kolovoza trebala sjesti ovih dana. Iako, kaže, sretna je, još uvijek ima posao koji voli.
Po niši se novine poznaju
Ključna riječ – voli. Ljubav. I strah. Strašne emocije. Glavni razlozi zašto većina medijskih djelatnika tmurno reagira na vijest o gašenju tiskanih izdanja tjednika poput Newsweeka.
Shvaćam ih sve odreda. Volim ja Netokraciju i WordPress kroz koji unosim ovaj tekst. Ali daleko od toga da se to može mjeriti s adrenalinom i stresom kad ti Merita Arslani, danas književnica, onomad mi urednica u Gradskoj Jutarnjeg , vrati tekst 20 minuta prije nego što zadnje izdanje ide u tisak. Pa se ti vrati u 22:55 bez izjave tog i tog pročelnika, lijepo ćeš se provesti…
Svi su oni namršteni s razlogom. Znaju jako dobro da su tableti, pametni telefoni i internet kao takav budućnost medija, nije to problem. Znaju i da će print preživjeti u ‘nišnom novinarstvu’. Djeca, auti, žene. Tiskana izdanja kojih će uvijek biti. Znaju to i u ranije spomenutoj medijskoj kući, gdje se baš ovih tjedana na tom ‘nišnom’ polju beru prvi plodovi.
Znamo i svi mi popularnu uzrečicu koja kaže da ‘kad je usluga besplatna, korisnik (ti!) je taj koji se prodaje‘. I zato im je više nego drugima jasno zašto će Newsweek, u drugačijem formatu i u kompi s drugim medijima iz kuće, napadati upravo to tržište – digitalne pretplate.

Lako je američkim izdavačima, reći ćete. Brojke kažu da će krajem ove godine biti 70 milijuna Amerikanaca s tabletima u rukama. Svi odreda potencijalna nova pubilka. A prilika sjajna – multimedija, linkovi, infografike, lako dostupan ‘ekstra’ sadržaj, animacije i prezentacija na nikad boljoj i ugodnijoj platformi.
Oni su veliki, ali su mali…
I oglasi su tu, naravno. Ali svima je jasno da moderna publika više ne želi tekstove uglavljene u prazne prostore oko oglasa. Već posvećenost sebi – čitateljstvu. I za to su spremni platiti tri dolara.
– Nije to bila odluka vlasnika, već odluka tržišta. Nikad nije bilo pitanja ‘ako’, već samo – ‘kada’, kaže Tina Brown, glavna urednica Newsweeka i domicilnog Daily Beast portala.
U Hrvatskoj, uvjeren sam, neki mediji moraju postati mali, da bi opet mogli biti veliki. Niše i specijalizirano štivo mora postati bolje, dostupnije i učestalije. Velike ‘news’ novine propadaju s razlogom. Ne samo zbog interneta i krize.
Propadaju jer i dalje hrane publiku koja nema novca da ih uzdržava.
Gledam opet na Facebooku, ljudi koji nisu novinari ili u medijskom biznisu. Prošla dva tjedna. Barem 100 njih objavilo je vijesti o Severini i Milanu, Jeleni i onom Njezinom, Danijeli i njezinom, pa Tatjani i njezinom, pa ne znam više tko sve nije prekinuo prošlih tjedana.
Novinari su isto tako dijelili tu vijest. Uz psovačku egidu ‘Ma koga to zanima?!‘ Ne shvaćaju da su i oni mediji u tom slučaju, i da će netko potiho to kliknuti.
Džabe vam istraživanja koja kažu da nije tako. Ljudi to vole. Pogledajte semafor. Žuto je.
Tu su i ozbiljni mediji koji nisu žuti. Ali su, da bi došli do publike, navukli žuti uvez. Stavljaju žutu opremu da bi prodali nešto pametnog sadržaja. Ni njima nije lako.
Plati, pa čitaj
Znam da bi i oni rado putem Newsweeka. Bilo bi im isplativije. Kad bi u RH tablete imalo više ljudi od nešto direktora koji njima mašu na sastancima. I kad bi postojala kultura micropaymenta.
Kad bi, zapravo, generalno postojala kultura konzumiranja plaćenih online sadržaja.
Znaju to isti oni novinari i urednici, vlasnici medija kojima direktori financija mašu excel tablicama i uporno govore da nešto treba promijeniti. Hoće li to biti ‘Newsweek’ model? Za nekih 80 godina, kad će se ‘tablet’ moći kupiti za jednu kunu, da bi se na njemu mogao prodavati sadržaj?
Ili neće trebati proći 80 godina da se pitamo zašto Newsweek ili neki drugi veliki mediji gase tiskana izdanja dok ih još nisu finacijski pojela. A možda negdje putem shvatimo da će novinarima i medijima koji objavljuju sadržaj isključivo elektronskim putem biti plaćen taj rad (na vrijeme), kada će i ljudi biti voljni platiti ono što čitaju. I kada će se u taj sadržaj moći pouzdati.
Pa bio on žut, plav, zelen ili tirkizan.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Damir2
24. 10. 2012. u 11:10 am
Dobar tekst. Kao što je poznato rješenje nije na vidiku, sve je to dosta komplicirano. Učeni ljudi vani kažu da se predugo čekalo u fotelji, sve dok disrupcija nije postala preočigledna. Također kažu da su oglašivači ustuknuli jer u tisku uglavnom nisu mogli pratiti efikasnost kampanje a na news portalima su odjednom dobili točne podatke koji im se nisu dopali. Po principu u tisku su ih pomalo muljali o efikasnosti kampanje ali nisu znali, a sada kada je na Netu sve pregledno ne svidja im se ono što vide (ovo nisu moje riječi).
Ali ima i dobrih primjera. Koliko sam čitao ovaj Newsweekov digital-only rođak Daily Beast ima prihod 7.5 mil USD mjesečno od reklame. Nije nešto naročito za USA ali Newsweek je radio 30 mil USD gubitaka.
Kao što Nebojša govori vjerojatno će nastati niše sa manjim specijaliziranim redakcijama, kao ovaj tech portal :). Jer za velike redakcije neće biti prihoda
Daniel
24. 10. 2012. u 11:38 am
Da bi se u Hrvatskoj “progurala” kultura mikroplaćanja onoga što pročitamo, prije svega se mora progurati praksa plaćanja onoga što konzumiramo općenito.
Bojim se da je ovdje trenutno plaćanje bilo čega što nije opipljivo ravno znanstvenoj fantastici, a ljudi koji to rade ispadaju redikuli. Nažalost.
Dovoljno je pogledati reakcije tih konzumenata na sam spomen plaćanja on-line sadržaja i odmah je jasno koliko smo daleko od toga.
Tomislav Krnić
24. 10. 2012. u 12:40 pm
Tu su uglavnom iskustva tiskanih medija. Moje iskustvo je kroz http://www.ikiosk.hr – prvi website kod nas koji je okupio veci broj casopisa u digitalnom obliku i ponudio pretplate i sl.
Sustav iKioska sam razvio prije nekoliko godina, zatim se hrvao nekoliko godina s izdavacima i na kraju izasao iz vlasnicke strukture. Mogao bih se sad raspisati ali mislim da nema smisla objasnjavati prilike u HR. Propadanje tiskanih casopisa me uopce ne cudi i mislim da ce se taj trend nastaviti. U digitalnom obliku razlike u prodaji izmedu pojedinih casopisa su ogromne…valjda 100 000%. Stvari su krivo postavljene i pojedini casopisi koji imaju potencijal da zahvaljujuci prodaji ne ovise o oglasivacima gube bitku, stvaraju ogromne dugove i na kraju se gase. Ali je isto tako cinjenica da ih je malo pokazalo interes za moje visegodisnje iskustvo s prodajom digitalnih casopisa i mikronaplate koje Damir spominje.