
Miro Jurić već 23 godine radi u Microsoftu u Redmondu, a nama je otkrio tajne uspješnog developer managmenta
Kročiti u sjedište operativnog sustava kojeg koristiš cijeli svoj život, kojeg poznaješ po pozadini predivne livade i oblaka, stvarno je nezaboravno iskustvo. Ipak, ono što te još više iznenadi je razgovor s Hrvatom koji tamo radi 23 godine i koji je s tobom podijelio sve što zna o developer managementu.
Kada sam u sklopu svoje turneje po SAD-u došao na Microsoftov kampus u Redmondu, u kojem inače radi 50.000 ljudi i prostire se na 740.000 metara kvadratnih, malo je reći kako sam bio izgubljen.
Uspio sam pronaći točnu dvoranu, ali portira nije bilo. Vrata mi je otvorio jedan simpatični programer koji je vidio kako mojoj dezorijentiranosti treba pomoći. Kada sam u rekao kako tražim Miru Jurića, iznenadilo me koliko je bio sretan zbog čega sam pomislio: “Hmm, nalazim li se ja to se nekom legendom Microsofta”.
Uskoro po mene dolazi jedan viši čovjek, opuštena hoda i pozdravlja toplim osmijehom: “Hej Marine. Pa dobrodošao”. Tako sam dobio priliku razgovarati s čovjekom koji pomaže graditi Microsoft već 23 godine, poslušati njegov životni put i čuti kako radi jedan uspješan Developer Manager.
Kako je Miro postao Team Lead nakon 6 mjeseci rada?
Mirina prekooceanska avantura počela je završetkom Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu (današnjega FER-a) i upisivanjem postdiplomskog studija na Sveučilištu u Maineu. Ubrzo se zapošljava u International Game Technologyju, tvrtki koja se bavi programiranjem slot mašina koja je tada držala 80% tog određenog tržišta. Tamo je radio od 1993. do 1999., a potraga za novim izazovima u karijeri dovela ga je do Microsofta:
Razgovor sam imao u petak, a ponudu sam dobio u ponedjeljak na koju sam morao odgovoriti u 3 ili 4 dana.
Tako je njegov u Microsoftu počeo u lipnju 1999. godine kada je tvrtka brojala “sitnih” 30.000 zaposlenika, a danas ih zapošljava 221.000. Karijeru je započeo kao Lead Software Design Engineer/Test, a danas je

Kako je Miro došao u tim koji je rastao, tako je Manager postao nakon 6 mjeseci rada, a priznaje kako tu prvu godinu zapravo ništa nije radio – kao Manager:
Bio sam pojedinačni doprinositelj, što znači kako sam radio na svojem kodu. Ono što me učinilo Leadom je to što sam ja bio taj koji bi svaki petak govorio jesmo li sve odradili na vrijeme ili nismo.
Tim je radio jako dobro, što znači da smo sve odrađivali na vrijeme. A to znači da sam ja ispao dobar Team Lead (smijeh). Ako tim dobro radi, onda su obveze Leada puno lakše. Ako imate samo jednu osobu kojoj treba pomoć, to odnese 30% vremena kojeg provedete na projektu.
Tek mu je kasnije došla misao u glavu kako je imao više sreće nego pameti, ali, naravno, tijekom 23 godine u Microsoftu, Miro je naučio puno toga.
Ključ dobrog Managera je pronaći ljude koji su usredotočeni na kvalitetu prije svega
Bitno je imati na umu kako je tvoj uspjeh kao Managera vezan s uspjehom tvoga tima, naglašava moj sugovornik. Potrebno je stvarati atmosferu u kojoj je u redu napraviti grešku, ali u isto vrijeme težiti tome da se greška izbjegne odmah u početku:
Možete očekivati kako će se dogoditi greške u kojima thread zatraži nešto što inače ne bi trebao zatražiti. To su problemi koje očekujete, ali ako kolega napiše API koji crasha 9 od 10 puta, to je greška koja se mogla izbjeći. Usredotočenost na kvalitetu je ono što će napraviti ključnu razliku između radnika.
Kvaliteta o kojoj Miro govori dolazi od duboke usredotočenosti i želje da napraviš dobru stvar, a svi više-manje u Microsoftu znaju svoj posao, govori Miro u šali:
Nećeš se ovdje izdvojiti znanjem ili brzinom. Postati takvim radnikom možemo usporediti s prelaskom iz srednje škole na fakultet jer na fakultetu se usmjeravaš na neko područje s ciljem da ga završiš.
Naravno, usredotočiti se na izvrsnost lakše je u pozitivnoj atmosferi. Ona će nastati nečime što menadžeri i danas podcjenjuju, ističe Miro, a to je empatija:
Ljudi zaboravljaju kako moraju biti podrška članovima svog tima kako bi došlo do rasta i razvoja. To se podcijeni na kraće staze, dok je izrazito bitno za duge staze. Nemojmo zaboraviti kako velik postotak ljudi odlazi zbog odnosa s Managerom. Empatija se sad više potencira, dok je toga bilo malo tijekom moje karijere.

“Smatram se odgovornim za milijun dolara kojih moj cijeli tim dobiva za plaću…”
Ključan dio njegov sazrijevanja kao Managera bilo je osvještavanje kako je njegov posao da tim proizvede ono što su dogovorili i da korisnici svojim korištenjem proizvoda vraćaju monetarnu vrijednost:
Dok to ostvarujemo, svatko unutar tima ispred sebe ima izazov i mogućnost rada na kvalitetnim projektima. Ako tom dvoje još dodamo i pozitivnu atmosferu zbog koje dolaziš opušten, onda ćemo ostvarivati velike uspjehe.
Jedna od Mirinih zadaća kao Managera je podrobno razmišljanje o projektu i odobravanje raznih zamisli koje programeri imaju:
Smatram se odgovornim za milijun dolara kojih moj cijeli tim dobiva za plaću, što znači kako se barem toliko vrijednosti mora vratiti Microsoftu.
Kada odobravaš nove ideje, one moraju imati technical merit, stoga razmišljaš koliko je ta nova ideja riskantna za milijarde uređaja koje ljudi koriste svaki dan, kaže mi.
Moramo znati koji su tehnički razlozi promjena, a to mogu biti bolja brzina, optimizacija, nešto novo što korisnici traže.
“Tim mora vidjeti kako odgovornost postoji i kako želimo stvoriti tim koji ima svoje standarde kvalitete…”
Tijekom godina Miro je čuo nekoliko savjeta o građenju tima i jedna od njih je kako pri zapošljavanju moraš tražiti osobu koja je bolja od polovice tima jer tako poboljšavaš kvalitetu samog tima. Miro je to protumačio drugačije. On će primiti u tim osobu koja je na istoj razini ili višoj razini kvalitete od njega samoga.
Također, bitno je da razina kvalitete bude otprilike ista kako ne bi došlo do grupiranja ljudi koji će govoriti nešto poput: neću raditi s ovime jer je lijena, nije pametna osoba, ne radi dobro, ne pregledava kod, puno je crasheva, API nije dokumentiran, itd.
Zatim, dobar rad je potrebno hvaliti, ali kada se dogodi greška, Miro ne uzima strane kako ne bi došlo do rasprave koja liči “dječjem igralištu”:
Potrebno je staviti perspektivu kako će grešaka uvijek biti, ali, naravno, grešku je potrebno popraviti. Zato se ne gleda tko je napravio grešku, već se odmah traži rješenje.

Kada je greška napokon otklonjena, kreće analiza što se dogodilo. Cijeli tim prolazi kroz proces analize koji počinje rješavanjem problema. Zatim ide uzročno-posljedična analiza, a ime osobe koja je počinila grešku se ne spominje. Miro se vodi onom starom deliver on time with quality:
Tako dobivamo identitet kako mi znamo što radimo. To nam je kao neki ulični kredibilitet.
Učinak svih zaposlenika treba biti isti kako projekt ne bi bio ovisan o jednoj osobi koja radi ili ne radi svoj posao. To će se postići s unit testovima (individualno testiranje koda) i recenzijama koda te dizajna. Tako točno mogu vidjeti sposobnost svakog člana tima:
Ako je netko novi, normalno je da neće imati dobar dizajn kao netko tko to radi 10 godina. U tom slučaju će tim poboljšati taj dizan kako krajnji rezultat nije ovisan o osobi koja ga je radila, već će opet ovisiti o cijelom timu.
Meke vještine neizostavan su alat uspješnog developer managera
Miro je u Microsoftu je stalno izložen raznim treninzima, a tijekom svoje karijere prošao ih je oko 50. Posebno su mu zanimljivi jer zapravo nikada ne možeš znati kada će oni postati korisni:
Nekada odjednom shvatiš kako ono, što si nekada radio, odjednom počinje imati svoju strukturu i sve postane jednostavnije.
Kao primjer navodi trening iz situacijskog vodstva:
Kada radiš s novim zaposlenim, maltene sjedneš s tom osobom i pišeš dizajn, ali ako to radiš s nekim seniorom, onda si mikromenadžer (smijeh).
Također, bitno je moći prepoznati osobnosti ljudi što znači kako možemo imati kolege kojima više odgovara topliji ili hladniji pristup:
Npr. vratio si se u ured nakon što te nije bilo 5 dana i dobiješ poruku od svojeg managera kako mu je drago da si se vratio te odmah pošalje zadatke koje moraš napraviti. Netko će na to reagirati “super, sve jasno”, dok će netko drugi pomisliti – uopće me nije pitao kako sam.
Zbog toga je Miri trening s bojama jako bitan jer je shvatio kako je svatko drugačiji, kako iza svakog čovjeka postoji način kako mu pristupiti i kako ti on sam ima svoj način komuniciranja te način razumijevanja svijeta:
Moraš se prilagoditi svojim suradnicima isto kako se oni moraju prilagoditi tebi.

Što sve treba imati jedan developer manager, Miro je sažeo ovako:
- Osoba mora biti sposobna voditi tim sa svojim tehničkim znanjem, što znači kako zna odabrati prave featurse za unapređenje proizvoda
- Managera treba gledati kao trenera koji podučava svoje zaposlenike novim vještinama
- Stvaranje radne atmosfere gdje se svi osjećaju slobodno, cijenjeno, a njihovo mišljene se cijeni i traži.
Također, preporučuje seminare i treninge koji se nalaze na Insights Discoveryju, a to su Situational Leadership, koji je gore i spomenuo, Precision Questioning, Leading through Change, Insights i Coaching Habit.
Zašto je Miro ostao u Microsoftu preko dva desetljeća?
Miro često gostuje na sveučilišnim predavanjima gdje dobiva isto pitanje. Jedan od razloga je taj što je bio stalno izložen najnovijim tehnologijama kroz koje je neprestano morao učiti.
Drugi je razlog taj što Microsoft ima veliki broj proizvoda. Iako sam većinom radio na operativnom sustavu, Xbox mi je ovdje preko puta, mogu ići u HoloLens, Office je malo dalje. Imao sam osjećaj kako imam izbor, iako ga nisam toliko koristio.
Treći razlog su kolege zbog kojih rad u Microsoftu za njega predstavlja veliko zadovoljstvo:
Nismo nikad imali straha, a pritisak je uvijek bio onaj pozitivni. Znaš da možeš pitati za pomoć, a kanije svi zajedno možemo na ručak i družiti se nakon posla.
Ali koji bi savjet danas Miro dao sebi na počeku karijere prije 23 godine? Miro priznaje kako mu je žao što nikada nije radio u startupu:
U Microsoftu ima timova koji počnu kao startup, poput Windows Phonea, ali da smo bili startup, već bismo tri puta propali jer nikako nismo zarađivali.
U startupu ipak ne razmišljaš samo o komponenti koju razvijaš, već o tome kako će vas 20 dobiti plaću. To su problemi kojih u Microsoftu nema:
Mi obično razmišljamo kako nešto napraviti bržim. To je zadovoljstvo što Windowse koristi preko milijardu ljudi pa, kada nešto ubrzaš za dvije minute, to znači da milijarda ljudi može brže koristiti svoje računalo.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Lea Spasic
08. 11. 2022. u 10:36 am
Nama sa ovih prostora je i dalje imaginarna stvar da se timski rad istinski poistoveti sa timskim uspehom