Ako te Uskok uhapsi za piratiziranje IPTV-a, koja te kazna zapravo čeka?

U pozadini tih nesvakidašnjeg uhićenja krije se zanimljiva priča kako crno tržište digitalne televizije danas funkcionira i kolike razmjere poprima. Također, otvara se i pitanje tko bi sve trebao biti kažnjen za takve prijestupe.

Prošlo je gotovo godinu dana od prethodne međunarodne akcije Eurojusta i Europola  kada je policija uhitila 11 osoba osumnjičenih za krađu autorskih prava i kaznenih djela protiv računalnih sustava.

Oni su osumljičeni da su preprodajom televizijskih i filmskih sadržaja  uprihodili gotovo šest milijuna eura i time oštetili nositelje autorskih i srodnih prava za najmanje 1,9 milijuna eura.

Piratska mreža skinuta, problem raste

Vjeruje se kako je piratska mreža “skinuta” akcijom Takedown prošle godine bila jedna od najvećih na svijetu, opsluživala je više od 22 milijuna korisnika u Europi i generirala 250 milijuna eura prihoda mjesečno. U toj su akciji pod istragom bile 102 osobe iz deset europskih zemalja.

Iako se broj streaming servisa povećao, a cijene pretplate im zbog održavanja konkurentnosti nisu značajno rasle, u posljednjih nekoliko godina problem konzumacije piratskih sadržaja nastavio je rasti.

Platforma Muso i savjetodavna tvrtka Kearney objavile su kako je 2023. godine piratske stranice s filmovima i serijama posjetilo oko 141 milijardu ljudi, što je 12 posto više nego 2019. godine. Partner u Kearneyju Christophe Firth za The Independent je komentirao:

Piratstvo video sadržaja sustavan je problem kojim medijske tvrtke gube 75 milijardi dolara godišnje. U 2023. godini je u prosjeku 1,5 piratskih streamova mjesečno pogledao svaki muškarac, svaka žena i dijete na planetu.

Činjenica je i da su porastom pružatelja streaming usluga sadržaji koji su gledateljima zanimljivi raspodijeljeni na više platformi kao što su Netflix, HBO Max, Amazon Prime, Disney+, AppleTV, SkyShowTime. Recesijsko vrijeme i zabrana dijeljenja lozinki dovele su do toga da je korisnicima skupo sve to plaćati, stoga traže financijski pristupačnije, piratske opcije.

Sheila Cassells, izvršna potpredsjednica francuske udruge za borbu protiv audiovizualnog piratstva AAPA, to potvrđuje:

Nezakoniti IPTV relativno je nov fenomen u svijetu digitalne piratije. Nekoliko čimbenika doprinosi njegovoj rasprostranjenosti, prije svega to su niske cijene piratskih usluga i visoke nagrade uz ograničen rizik zakonskih kazni. Tehnički i zakonodavni okviri otežavaju borbu protiv ovog oblika piratije.

Hrvatsko crno tržište internetske televizije

Za Hrvatsku su dostupni podaci istraživanja koje je 2019. godine proveo Europski ured za intelektualno vlasništvo. Prema njima su tijekom 2018. godine pružatelji neovlaštenih IPTV usluga u Hrvatskoj ostvarili prihod od oko 2,2 milijuna eura. Procjenjuje se kako je takve sadržaje konzumiralo oko 74.453 ljudi.

Iako ne postoje službeni podaci koliko je danas ilegalnih korisnika IPTV sadržaja u Hrvatskoj, u medijima se navodi procjena kako se te brojke kreću između sto i dvjesto tisuća. Godišnja šteta procjenjuje se na minimalno 15 milijuna eura.

Direktor tvrtke za savjetovanje specijalizirane za umjetnu inteligenciju i kibernetičku sigurnost Riskoria Tomislav Vazdar ističe kako treba imati na umu da je svaka procjena spekulativna:

Pitanje je bi li svaki korisnik piratskih sadržaja uistinu i platio originalnu cijenu da piratske kopije nisu bile dostupne. No, ta procjena daje barem red veličine štete i pokazuje ozbiljnost problema.

Takve procjene pokazuju razmjer štete koja je ilegalnim IPTV sadržajima učinjena Hrvatskom audiovizualnom centru (HAVC), kojemu legalni pružatelji takvih usluga inače plaćaju naknadu za poticanje Nacionalnog programa audiovizualnog stvaralaštva. 

Kako izgleda krađa TV sadržaja

Tomislav je za Netokraciju je objasnio kako funkcionira piratski IPTV. Proces započinje probijanjem raznih oblika zaštite koje proizvođači i distributeri ugrađuju u svoje sadržaje kako bi spriječili neovlašteno kopiranje i dijeljenje. 

Hakeri i krakeri specijaliziraju se za traženje ranjivosti u tim zaštitama te razvijaju alate i tehnike za njihovo zaobilaženje. To mogu biti razni oblici enkripcije, digitalnih potpisa, sustava upravljanja digitalnim pravima (DRM) i slično.

Jednom kad je zaštita uklonjena, sadržaj se presreće, na primjer, film koji se emitira na streaming servisu preuzima se u trenutku kad je dekriptiran za prikaz na ekranu. Slično tome, glazbu ili softver moguće je presresti prilikom učitavanja u memoriju računala, kad više nisu aktivno štićeni, tumači Tomislav:

Tako pribavljene nezaštićene kopije sadržaja zatim se mogu dalje umnažati i dijeliti raznim kanalima – warez stranicama, torrent trackerima, ilegalnim IPTV servisima i slično. Distributeri često dodaju vlastiti “brending” ili vodeni žig kako bi pokazali da je sadržaj nabavljen preko njih. 

Osumnjičenici iz Hrvatske uklanjali su zaštite pomoću računalnih programa, a svojim su pretplatnicima uslugu naplaćivali između 10 i 15 eura mjesečno, što je višestruko manje od usporedive legalne ponude. 

Pretplatu na 400 programa i poveću videoteku prodavali su preko aplikacije TPSD na Google Playju, a novačili su i preprodavače. Mreža ljudi koja se bavila nezakonitom prodajom internetskih televizijskih paketa (IPTV) i koja je krajem studenog uhićena u međunarodnoj akciji tako je funkcionirala od 2020. godine.

Garažne operacije od nekoliko tisuća eura

Tomislav dodaje kako za uspješno piratiziranje sadržaja nije nužno raspolagati skupom i teško dostupnom opremom ni imati veliko znanje. Dapače, male garažne operacije mogu se voditi uz početna ulaganja od nekoliko tisuća eura koliko je potrebno za solidno računalo i softver.

Snažno osobno računalo s dovoljno resursa za pokretanje potrebnih aplikacija i alata najčešće je dovoljno. Specifični hardverski dodaci mogu olakšati posao, no nisu nužni.

Troškovi pirata ovise o njihovim ambicijama. Igrači koji žele voditi velike piratske servise i imati veliku bazu korisnika, moraju znatno više uložiti u infrastrukturu, marketing, održavanje… Ulaganja u tom slučaju mogu doseći desetke ili stotine tisuća eura, procjenjuje Tomislav.

Što se tiče softvera, neki od programa koji se koriste sami po sebi su legitimni, no pirati ih zlorabljuju. S druge strane, neki su osmišljeni upravo za piratske svrhe.

Sa softverske strane, potrebni su razni alati – programi za uklanjanje zaštite (crackovi, patchevi, keygenovi…), aplikacije za snimanje i manipulaciju audiovizualnim sadržajem, konverteri formata, alati za dijeljenje datoteka i slično. 

Zatvorske kazne za pirate

Kazne za kršenje Zakona o autorskim pravima i srodnim pravima kreću se od otprilike 690 do 6.600 eura, odnosno do 13,6 tisuća eura u slučajevima stjecanja imovinske koristi. 

Za organiziranje ili vođenje zločinačkog udruženja predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Za kaznena djela u zločinačkom udruženju kazne su još strože. Primjerice, za kazneno djelo za koje je propisana gornja granica kazne pet godina zatvora u slučaju zločinačkog udruženja može se popeti i do deset godina.

Piratima prijete i nositelji prava koji su njihovim aktivnostima oštećeni. Oni mogu zatražiti povrat bespravno stečene zarade ili naknadu zbog neovlaštenog korištenja njihovih sadržaja. Te bi naknade mogle biti značajno veće nego zakonom predviđene kazne. 

A što je s korisnicima tih sadržaja?

Pitanje odgovornosti

Vazdar je jedan od nekoliko stručnjaka koji su javno pozvali na kažnjavanje korisnika nezakonitih usluga, a ne samo počinitelja.

Premda kažnjavanje zvuči kontroverzno, korisnik je taj koji u konačnici odlučuje hoće li pristupiti ilegalnim sadržajima. Bez potražnje ne bi bilo ni ponude. Stoga se može argumentirati da i korisnici snose dio odgovornosti.

Ipak, dodaje kako su korisnici često manje svjesni posljedica svojih postupaka.

Počinitelji koji stoje iza piratskih servisa svjesno i namjerno krše zakon i ostvaruju profit, dok su mnogi korisnici vođeni oportunizmom i ne razmišljaju puno o štetnosti piratstva.

Za korisnike ilegalnih sadržaja – edukacija

U nekim europskim zemljama korisnici itekako razmišljaju o štetnosti piratstva jer ih na to podsjećaju kazne u poštanskim sandučićima. Iako su i u Hrvatskoj propisane kazne za kršenje Zakona o autorskim pravima, gledatelji koji samo konzumiraju sadržaje, ne umnažaju ga i ne distribuiraju gotovo da uopće ne moraju brinuti da će ih itko za išta pitati.

Ako ima sumnje da je netko dijelio ilegalne sadržaje, sudac istrage može izdati nalog s kojim onda policija traži od telekom operatera provjeru IP adrese uređaja. Dokaže li se sumnja, policija može podnijeti prekršajnu prijavu.

Takve je istrage teško provoditi na individualnoj razini jer zahtijevaju znatne resurse i suradnju između nositelja prava, istražitelja i pružatelja internetskih usluga.

Stoga se umjesto na kazne oslanja na “stvaranje kulture u kojoj se piratstvo ne tolerira“. Stav je kako bi kazne trebalo ostaviti samo za najokorjelije prekršitelje koji opetovano pristupaju piratskim sadržajima usprkos upozorenjima. 

Međutim, nije tajna što je najučinkovitiji korektiv. Čak su i mladi ispitanici iz Hrvatske, Austrije i Nizozemske u istraživanju Ureda EU za intelektualno vlasništvo (EUIPO) iz 2022. godine potvrdili kako bi ih na prestanak konzumacije ilegalnih sadržaja najviše potaknule strože kazne.