Ah, taj Internet… 1995.
Lili Rodić
31. 03. 2010.
Što radim to i volim: prodavati web stranice ili vezane web aplikacije. Osim organizacije i vođenja prodaje, vodim udrugu koja okuplja web profesionalce, istovremeno se trudeći biti nevirtualna majka dvoje djece. Danas je tako, no kakva je bila situacija kada je tadašnji HPT tek predstavio... Internet, tj. spajanje na mrežu svih mreža? Kako je bilo biti web profesionalka 1995.?
Što radim to i volim: prodavati web stranice ili vezane web aplikacije. Osim organizacije i vođenja prodaje, vodim udrugu koja okuplja web profesionalce, istovremeno se trudeći biti nevirtualna majka dvoje djece. Danas je tako, no kakva je bila situacija kada je tadašnji HPT tek predstavio… Internet, tj. spajanje na mrežu svih mreža? Kako je bilo biti web profesionalka 1995.?
Bilo je to godine 1995., kada je INFO sajam na Zagrebačkom Velesajmu još postojao i značio mnogo. Bilo je to središnje godišnje događanje za sve IT geekove i one koji ih moraju trpiti ukoliko rade ili žive s njima. Pripremalo se danima, ostajalo od jutra do mraka dok se ne bi obišli svi štandovi.
Raspravljalo se o tome tko je koliko uložio u uređenje, koje je igrice izložio te koje ste nove gadgete vidjeli i uspjeli pipnuti. Mreže su bile u domeni velikih igrača, a internet je bio dostupan tek rijetkima putem (pre)sporog CARNeta.
Traperice, čokolade… i Internet!
Konačno smo bili slobodni. Granice su bile otvorene za sve koji žele doći u Hrvatsku i sve je izgledalo kako će novo doba kapitalizma svima donijeti traperice, LP ploče, čokolade i banane u bilo koje doba godine. Zašto baš ti proizvodi? To vam je sasvim jedna druga priča…
Tadašnji hrvatski telekomunikacijski div, HPT, povukao je sasvim neočekivan potez i preuranjeno na INFO sajmu predstavio HPT Internet! Tim potezom ste se krajem 1995. mogli komercijalno početi baviti Internetom.
Pokušajte zamisliti kao da ste se probudili u zemlji čudesa. Otvorili ste oči i mogli kupiti kartu za bilo koju destinaciju, pročitati tisak na bilo kojem jeziku koji poznajete, poslati poruku rođaku u Australiju ili predstaviti svoje proizvode svijetu. Sve to za prihvatljivu cijenu i relativno veliku brzinu. Osobno, taj mi se svijet pokazao toliko drugačijim od svih dosadašnjih da sam odlučila sjesti s druge strane ekrana – i ostala tamo do danas.
Spajanje na Internet traži mnogo… papirologije
Mladi i entuzijastični, osnovali smo Ador i sklopili ugovor s HPT Internetom, ne razmišljajući puno kako ćemo plaćati mjesečne račune. Tko ne bi htio biti dio toga vrlog novog svijeta? Tih prvih nekoliko godina, ugovor se fizički sklapao u prizemlju HPT-a u Palmotićevoj ulici u Zagrebu gdje je ukupno troje djelatnika radilo na internetskim ugovorima. Nevelika prostorija s mnoštvom papira. Papira, da, a ne računala.
Tada su apsolutni hit bile pozadine gdje je logo embosan i ponavljan unedogled. Svjedoci toga vremena sada mi se sigurno smiju, a i ja se veselim što me Ivan natjerao da se sjetim tih vremena. No, trebalo je početi prodavati.
Kako “prodati Internet” uz crveni sako
Uložili smo posuđene novce u prijenosnik IBM Thinkpad i moj crveni sako. Morala sam izgledati poslovno, iako sam još bila studentica s nešto iskustva od rada na Radiju 101. Naravno, ubrzo su iskusni poslovni ljudi upozorili da crvena boja nije za sastanke, da uopće ne treba nositi jake boje.
Na žalost, volim crveno i iz toga proizlazi jedan od najbitnijih savjeta: budite poslovni, no budite svoji. Sjela sam tako za svoj prijenosnik i napravila popis zanimljivih tvrtki u Excelu te ih počela nazivati 20-30 dnevno. Trebalo mi je je dva mjeseca, i ne pamtim koliko sastanaka, da sklopim prvi posao za Ador.
Na svim sam se sastancima spajala na Internet i pokazivala nekoliko stranica koje smo napravili za prijatelje, fakultet te, naravno, za nas same. U nas online nije bilo ničega osim HNB-a, Buga i HPT Interneta pa sam, ovisno o branši pokazivala strane primjere web stranica. Zanima vas kako je tada izgledala naša web stranica? Web archive čuva sve, pa tako i stare web stranice Adora.
S tim prvim klijetima radimo i danas, a putovanje kroz virtualni svijet i dalje se nastavlja. Ah, taj Internet! Što vas zanima čuti od jedne žene ulovljene u web? Koja su vaša prva iskustva na mreži svih mreža?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Ivan Galgoci
31. 03. 2010. u 9:50 am
Lili odličan članak za nas mlađe!
Damir Mujić
31. 03. 2010. u 10:05 am
Bila su to romantična vremena.
Buđenje u 5 ujutro kako bi se, nakon 30-tak minuta pokušavanja, uspio dobiti slobodan modemski ulaz na Carnetu.. Stranice su se učitavale i po nekoliko minuta, prva stranica koju sam vidio bila je http://www.bug.hr 🙂
Nezaboravan osjećaj, svijet na dlanu. 🙂
Sve nas je tad napalio ovaj film – izgledalo je čudesno: http://www.youtube.com/watch?v=46qKHq7REI4
Evo kako je naš site izgledao tada http://web.archive.org/web/19981207020559/http://avalon.hr/index.html
ipopic
31. 03. 2010. u 10:21 am
Još se sjećam kada sam prvi put vidio internet – u Sveučilišnoj u Splitu kod mamine prijateljice kojoj je bio POSAO da po internetu traži što joj ljudi naruče. Mislim da je bila ’93 ili tu negdje i odmah sam znao da je to što gledam budućnost.
Stevica Kuharski
31. 03. 2010. u 10:26 am
Sjecam se posudjenog GVC Pocket 2400 modema i spajanja na CARNet. Nije bilo potrebno iskljuciti prikaz slika u Navigatoru jer ih jednostavno nije bilo 🙂 IRCanje do iznemoglosti, kasnije SHITovi…
Da, to su bila vremena…
Željko Marčec
31. 03. 2010. u 10:26 am
hahaha… 1995… prosinac čini mi se… prvi dan kad je komercijalno krenuo internet u hrvata, stajao sam sa trojicom nadobudnih u zgradi u palmotićevoj… al ne u prizemlju… nego na četvrtom katu u nekom office-u… ljudi su nas gledali kao da nismo normalni 🙂 a nismo ni bili… prva mejl adresa je bila zmarcec@alf.tel.hr
Ana Keglović Horvat
31. 03. 2010. u 10:52 am
Jedino što se od te davne 1985. nije promijenilo: Lili u crvenom!
🙂
ozren
31. 03. 2010. u 11:23 am
bravo Lili, ja sam te 95 jos isao u srednju 🙂 al frend Branimir danas u IT Erstea mi je tada pokazivao BBS nisam shvacao nista (kao niti danas 🙂 dok iduce godine nisam krenuo na fax i zatim nabavio svoj prvi Apple i US Robotics modem aiiii 🙂 viva nostalgija!
Senko
31. 03. 2010. u 12:58 pm
Ah ta stara vremena kad smo proklinjali BUG jer je napisao tekst o Internetu što je značilo da će svakakvi njubovi početi dolaziti online… 😀
Toni Aničić
31. 03. 2010. u 3:07 pm
Najstariji zapis iz arhive o vašoj stranici, impresivno za svoje vrijeme 😀
Meni osobno najbolji dio iz koda Adora iz 1997:
meta name=”GENERATOR” content=”Microsoft FrontPage 2.0″
Zax
31. 03. 2010. u 5:40 pm
Created with Claris HomePage™ – više se i ne sjećam što je to 🙂
Hrvoje Mihajlic
31. 03. 2010. u 9:21 pm
#epic članak! hoćemo još! 🙂
Goran Duskic
01. 04. 2010. u 12:09 am
Moram priznat da malo kasnim za gore spomenutima. Ali sam i nešto mlađi, pa se nadam da mi nećete zamjeriti 🙂 Moji počeci datiraju negdje ’96.,’97, sa HT Hinetom, kada se čekalo satima kako bi se spojilo po sniženoj cijeni impulsa. Surfalo sa na (koliko ono…) 46K. Yahoo je bio glavni, bio sam na chatu od stranice Prodigy, na tada legendarnom nogomet.com i po nekim news grupama i imao svoju stranicu na besplatnom cjb.net-u.’Surfalo se po noći kada su impulsi bili jeftiniji i kada bi roditelji uspjeli platiti telefon jer je odjednom ta usluga postala preskupa za plaćanje 🙂 A i nije se baš moglo telefonirati i surfati u isto vrijeme…
10 godina kasnije, internet na dlanu, putem uređaja koji je spojen direktno na moj server u americi i tko zna što još ne… A gdje ćemo tek biti za 10 godina, samo možda japanci znaju.
Viktor Marohnic
01. 04. 2010. u 7:52 am
Zakoon! Ja sam u to vrijeme upisao faks, otvorio mail, kupio modem itd… Ali ti si za mene ipak hard core. Odlican tekst, morati ces mi jos pricati o tome kad se vidimo na nekom Tweetupu.
Btw Najbolji mi je senkov komentar 🙂
lili
01. 04. 2010. u 10:44 am
hvala svima! mislim da je zgodno za nove generacije koje su odrasle uz tastaturu reći kako smo mi učili tipkati na – pisaćim mašinama 🙂 imali orlove u školi koje smo smjeli taknut po 4 zajedno jednom tjedno i tako… smislit ću još anegdota iz prošlosti ima togaaaaa 🙂 – Sretan Uskrs svima!
Vukašin
02. 04. 2010. u 1:14 pm
Super clanak, poseban like za komentar uz sako 🙂