Gdje su ti influenceri i YouTuberi kada treba braniti profesore i vršnjake od nasilja?

Tema nasilja u školama, potaknuta slučajem profesora Franje Dragičevića iz Čakovca, koji je nasrnuo na dvojicu učenika koji su ga uspjeli isprovocirati, aktualna je već puna dva tjedna. Od poruka podrške drugih profesora sa sličnim iskustvima do prosvjeda “Za sigurnu školu” održanog u centru Zagreba, o problemu nasilja u školama govorilo se u svim hrvatskim medijima, ali i na društvenim mrežama.

Osim na YouTubeu, mediju na koje se tema “nasilja u školama” možda najviše odnosi ako uzmemo u obzir da YouTube prati 94 posto generacije Gen Z koji upravo pohađaju te osnovne i srednje škole.

Tjedan dana nakon incidenta u Čakovcu, Aleksandar Stanković u HRT-ovu emisiju Nedjeljom u 2 poziva YouTube influencere poput Nike Ilićić, Petre SamoPetree Dimić i Filipa TheSikrta Dejanovića.

Reakcija je bila očekivana: “Odrasli”, posebno roditelji, uhvatili su se “svoje” društvene mreže, Facebooka, revoltirani da ti klinci influencaju našu djecu – i još na tome zarađuju “stotine tisuća kuna”.

Naši omiljeni crtići nisu bili ništa bolji

Razumijem one koji su nakon odgledanog Nedjeljom u 2 otvorili kanale spomenutih YouTubera i zaključili da je sadržaj – negledljiv. Nakon toga je bilo lako zaključiti kako loš sadržaj i komercijalna isplativost tog sadržaja kroz influencer marketing očito znače da ti “jutjuberi” loše utječu na djecu.

Hoće li generacija Z za dvadesetak godina dijeliti memove: “YouTubers ruined my childhood“?

Pitam zato što je moja generacija milenijalaca odrasla na ništa manje komercijalnom i prilično glupavom sadržaju: crtićima, mahom američkih.

Ti crtići, od Transformera, preko Thundercatsa do He-mana, nisu bili zamišljeni kao edukativan sadržaj, već kao izuzetno dobro upakirane reklame. Unatoč tome, obožavali smo ih, a danas ih gledamo s razinom nostalgije koja se sigurno nekom drugom čini komična. Ništa manje upitna nije bila ni njihova kvaliteta koju smo uzimali zdravo za gotovo, jer smo bili klinci i nismo znali bolje.

Scooby Doo, moj osobni favorit s Cartoon Networka, producentska kuća Hanna-Barbera koja ga je stvorila, kopirala je u desetke drugih crtića. Neki od njih, poput Jabberjaw (morski pas i prijatelji), Speed buggyja (autić i prijatelji) te Captain Caveman (kromanjonac i prijatelji) isto su mi prirasli srcu.

Međutim, prije godinu dana sam probao pogledati jednu epizodu Scooby Dooa i reakcija mi je bila slična mnogim vlogovima današnjih klinaca influencera, da je za mene u 30-ima to postalo negledljivo.

Influenceri izbjegavaju ozbiljne teme, jer su klinci

Nema sumnje da se trebamo brinuti o tome kako često “jeftin”, površan i ponekad prost sadržaj YouTubera utječe na generaciju Z. Naime, unatoč tom silnom utjecaju na svoju publiku, niti jedan hrvatski influencer mlade generacije se nije ozbiljno osvrnuo na slučaj koji se izravno tiče njih.

Da, na YouTubeu postoje snimke intervjua RTL-a ili Jutarnjeg lista s profesorom Dragičevićem, ali originalnog sadržaja koji se na bilo koji način osvrće na tu životnu temu – nema. Jednako tako nije bilo nikakvih vlogova o prosvjedima za kurikularnu reformu!

Međutim, različiti influenceri, YouTuberi i blogeri, na različite načine utječu na svoju publiku, stoga ima i svijetlih primjera. Dok mnogi youtuberi najbijaju likeove tzv. “dis trackovima” u kojima se prilično loše nekoga ismijava, Marija Žeželj curama pokazuje kako preživjeti dan u srednjoj školi. A imamo i primjer u kojem Nika Iličić u suradnji s HUHIV-om uči svoje pratitelje o spolnim bolestima.

No to su, na žalost, iznimke.

Većina tema koju mlađahni YouTuberi objavljuju je banalna – kao da su ih smislila djeca. No, smislila ih jesu djeca koja se bave temama koje ih zanimaju. Što god vi mislili o tom sadržaju, morate – kako sam već pisao – priznati da čak i za vrhunski trash treba vremena, truda i upornosti:

Influencere ne morate voljeti, ali priznajte da vrhunski produciraju sadržaj – čak i kad je ‘trash’

Najpopularniji mladi YouTuberi današnjice svoju su bazu tisuća pretplatnika izgradili kao što ih grade mnogi mediji, sa sadržajem za mase koji najbolje prolazi i privlači poglede i klikove. Po čemu je to drugačije od vašeg klikanja po portalima, 9gagu, Redditu…? Čitate samo poeziju i stručnu literaturu koja vam pomaže u karijeri ili ste ipak škicnuli Gospodina Savršenog?

Kako još odrastaju, ne možemo ni očekivati da će većina mladih influencera znati trebaju li se – ili kako – osvrnuti na ozbiljne teme.

To ne znači da ih treba podcjenjivati. Mnogi još ne mogu prihvatiti kako je jedna 15-godišnja Ana Novosel mogla dati tako kvalitetnu drugu stranu priče. No, dok je većina javnosti stala na stranu profesora, Ana je dala zreli, drugačiji pogled na problem. Znači moguće je, kako i sama navodi u intervjuu za Srednja.hr:

Zašto to ne bi mogla učenica 1. razreda napisati? Imam veliku ljubav prema knjigama i čitanju, znam kako s riječima. Meni je apsurdno pomisliti da bih prihvatila ijedan od intervjua da to nisam ja napisala. Ne bih znala iznijeti svoj stav u javnost usmeno da mi je to netko napisao, a ne ja. Zašto moj vokabular mora biti ograničen na psovke i na ‘’riječi koje petnaestogodišnjaci upotrebljavaju’’? Kakve su to riječi uopće? Postoji li propis riječi koje moje vršnjaci koriste? Ako imam moć izrazit se ljepšim riječima, to ću i koristiti. Ne znam u kakvom su okruženju pojedine osobe kojima je teško shvatiti da ima osoba koje se mogu ovako izrazit s 15 godina, ali mi ih je i žao.

Mi šutimo, jer se “ne želimo miješati”

Ana je u manjini što se tiče njezine generacije pa se ove teme na YouTube uhvatio malo stariji komičar i vloger Aleks Curać-Šarić, s kojim smo već pričali o tome kako je vlog alat za promjene:

U ovom slučaju dolazimo do potencijalno najbolnijeg zaključka: možda influenceri nisu jedini uzori na koje se naša djeca ugledaju, niti su jedini koji ih uče loše lekcije.

Da, pogledajte se u ogledalo – ili pametni telefon u selfie modu.

Previše sam puta od svojih vršnjaka, ali i starijih, čuo da im se u neku osjetljivu temu ne da miješati. U izravnom prelasku iz socijalizma u kapitalizam naučili smo da je politika prljava, narod glup, a da se nama najviše isplati baviti nama samima. Zašto onda zamjeramo klincima, kako objašnjava Hrvoje Marjanović, što žele zaraditi u nečemu u čemu su uspješni, a ne stvarati vrhunski, edukativni sadržaj kakav – ni mi ne stvaramo. Naši rantovi na Facebooku neće promijeniti svijet, samo će nam olakšati dušu na dan ili dva.

Jeste li zaista utjecajni ili ste zabavljači?

Krenemo li od sebe (što bi trebali svi u nekom trenutku), mladi influenceri će se također jednom morati pitati jesu li spremni preuzeti ne samo benefite stotina tisuća pratitelja, već i odgovornosti za njih.

Čak i zabavan sadržaj može kroz satiru imati svoju društveno-kritičku ulogu, kao što je slučaj s kritikom nacista u filmu Producenti Mela Brooksa. U slučaju YouTubea, vlogeri poput Phillipa DeFranca svoju su sljedbu stvorili upravo na aktualnom, društveno-kritičkom sadržaju zapaprenom humorom:

Nemam ništa protiv toga da influenceri stvaraju zabavan sadržaj kao što su to nekad radile produkcijske kuće kroz crtiće ili danas rade mnogi hrvatski mediji s clickbait sadržajem.

Ipak, važno je istaknuti jedno.

Influenceri, dok se ne počnete baviti bitnijim temama od trenutno isplativih, ali u konačnici nebitnih prankova i dissova, nećete biti utjecajni – samo popularni. Ta će pak popularnost brzo otići kad postanete repetitivni i isfurani, što će se dogoditi izuzetno lako ako se budete bavili samo dugoročno nebitnim i kratkotrajnim temama.