Influencere ne morate voljeti, ali priznajte da vrhunski produciraju sadržaj – čak i kad je ‘trash’

Dosta se prašine u influencerskoj zajednici diglo oko popisa najpopularnijih hrvatskih influencera objavljenog krajem kolovoza, ne toliko zbog samog popisa koji je napravljen kao tipičan listicle s lijepim sličicama i linkovima, koliko zbog komentara čitatelja koji su osobe s popisa prozvali da za ništa truda i rada zarađuju ozbiljne novce, među ostalim kupnjom lažnih pratitelja.

Iskreno, ne mogu se donekle ne složiti s njima, posebno gledajući popis koji, uz iznimke poput kanala posvećenog šahu Agadmator’s Chess Channel i gastro blogera, čine mahom – sise, guzice, bicepsi i prankovi. Većinom popularan, ali vrlo prizeman i “jeftin” sadržaj.

Dobar digitalni sadržaj traži vrijeme, stručnost, znoj i suze…

Zanimljivo je što su komentari, koji su posebno zaboljeli mnoge influencere, oni da su lijeni i ništa ne rade. Dok se o temama kojima se bave očito može raspravljali jesu li gledljive ili ne, ovisno o vašem interesu ili starosti, koliko se ulaže u te iste teme ne smijemo dovesti u pitanje. Dapače, kad sam ranije spomenuo “jeftin” sadržaj, nisam mislio na vrijeme i novac koji je potrebno uložiti za vrhunsku produkciju, već više na to da cilja naše bazične nagone.

View this post on Instagram

🦋 • • • #bikini#bikinilife#swimwear#body#fit#fitgirl#fitness#fitnessmotivation#getfit#muscles#gains#girlswholift

A post shared by @ teakravarscan on Aug 9, 2018 at 3:17am PDT

Kvalitetan digitalni sadržaj traži jako puno ulaganja (vjerujte mi, znam to temeljem skoro 10 godina rada Netokracije), a zbog toga što su digitalni stvaratelji često individualci koji kreću iz vlastite radišnosti, nedostatak kapitala nadoknađuje uloženo vrijeme. Radi se o situaciji vrlo bliskoj tehnološkoj industriji gdje će inovativni startupi nedostatak kapitala također nadoknaditi – trudom, a primjer ćemo u našem slučaju vidjeti na samo jednom segmentu: gastro blogerima.

Hrvatska gastro blogerica Matejka Buča, autorica bloga Like Chocolate, opisuje svoj proces za Netokraciju, navodeći kako i gastro blogere prozivaju da se “naslikavaju” i kako to “bilo tko može”, što smatra da ne stoji.

Gastro blogeri osmišljavaju recepte, isprobavaju ih, pripremaju, fotkaju jela, neki od nas snimaju i video recepte, objavljujemo to na svojim blogovima i komuniciramo s našim čitateljima kroz društvene mreže, blog i mail. Ponekad držimo i radionice kuhanja ili radimo show-cooking za što se pak posebno pripremamo te stalno učimo. Cijeli proces kod mene traje 6-8 sati za jedan blog post, tako da se, uz sve ostale obaveze koje imam, najčešće razvuče na par dana. Za mene je to hobi koji jako volim i zato to radim – radila sam to i prije nego sam imala klijente, a blogat ću i ako ih ne bude. Ne obazirem se na kritike ove vrste jer znam da se na mene ne mogu odnositi.

Matejka ulaže 6 do 8 sati po članku, a objavljuje ih gotovo svakodnevno. Za svaki recept ona treba ne samo “naslikavati” hranu, već je planirati i pripremiti, a na kraju – i napisati članak za blog.

View this post on Instagram

Ljeto je pravo vrijeme za ovaj lagani quiche s cherry rajčicama, feta sirom i maslinama 😋 Recept je na blogu, a link u profilu 👍🏼 #likechocolate #quiche #tomatoquiche #fetacheese #fetaquiche #greekfood #rucak #pita #vegetarian

A post shared by Matejka, blog Like chocolate (@matejka_likechocolate) on Aug 3, 2018 at 5:59am PDT

Matejkin kolega u industriji Darko Kontin, o kojem smo jučer pisali da je pokrenuo kreativni kulinarski studio Flavorific, smatra da većina kritika na rad influencera zaista proizlazi iz neshvaćanja koliko stvaranje sadržaja oduzima vremena:

Svatko ima svoj workflow i teško je napamet reći koliko nekome zaista treba da napiše tekst, pripremi fotografiju i slično. Po sebi znam da to može biti vremenski raspon od par sati do nekoliko dana od početka do kraja – za samo jednu objavu. Tu je uključeno puno promišljanja, testiranja i na kraju realizacija koja nikada od prve ne uspije kako je zamišljeno. Smatram da je upravo taj dio za koji mnogi smatraju da je lagan i da nisu svjesni koliko na to vremena ode, a onda i na sve ono što je dovelo do tog trenutka – iskustvo i godine posvećenosti tom načinu (samo)promocije. A i da je to tako lako kako kritičari tvrde da je, vjerujte mi i oni bi se time bavili.

View this post on Instagram

And never ever skip dessert! Waffles with fresh fruit and honey #flavorific #waffles #honey #foodporn #foodtease #lovefood #sortedfood #fruit #dessert #cinemagraph #food52 #blueberries #raspberries #cooking #baking #foodphotography #frommykitchen @hautescuisines #hautescuisines @lovefood @kauflandhrvatska @jamieoliver

A post shared by Flavorific (@flavorific) on Sep 2, 2018 at 2:42am PDT

Frustriranost publike osjetio sam i u marketinškoj industriji koja angažira mnoge influencere, a gdje često marketinški profesionalci ne žele, ali su prisiljeni faktorima poput smjernica nadređenih ili “centrale”, angažirati one koji ne ulažu puno u svoj sadržaj, već prečicama poput seksualizacije dolaze do dosega.

Ironično je stoga što vjerojatno najbolja vizualizacija koja ilustrira odnos vremena uloženog u sadržaj i njegovu vrijednost dolazi iz marketinške industrije:

Content creator može, ali ne mora zapravo biti utjecajan

Primjer mladog video kreatora Joshue Cirjaka opisuje da ne mora ni svaki kreator sadržaja biti utjecajan na društvenim mrežama. Joshua, koji radi vrhunske video uratke, ne smatra se influencerom, već kreatorom sadržaja, jer ulaže prvenstveno u stvaranje sadržaja, a ne stvaranje, održavanje i povećanje publike.

Naime, osim stvaranja sadržaja, za digitalne kreatore izuzetno je bitno da stvaraju odnos sa svojom publikom žele li biti utjecajni. Tu ne govorim o giveawaysima ili nebrojenim objavama na društvenim mrežama, već osluškivanju tema koje su zanimljive zajednici. Primjerice, dok je većini konzumenata i dalje Apple zanimljiv, članak o tome koliko nam je ta vodeća tehnološka tvrtka zapravo dosadna je usmjeren na Netokracijine čitatelje koji se zaista tako osjećaju.

Čak i trash sadržaj nije jeftin, dapače – u njega se ulaže

Što je s onima koji padaju u kategoriju niskih strasti? Ako se usredotočimo na influencere koji se prvenstveno zaista “naslikavaju”, pogotovo u segmentu lifestylea i sporta na Instagramu, zaista je teško oteti se dojmu da se samo snime (kako se probude, naravno!), malo obrade na nekoj mobilnoj aplikaciji za fotografije poput Snapseeda i objave. Naravno, razlog tome je seksualizacija sadržaja kako bi se dobilo što više likeova i komentara, potom i pratitelja, a time i potencijalno oglašivača. Nerijetki sportaši i fitness treneri, iako su godine uložili u svoju stručnost, u nekom trenutku odluče da se isplati pokazati malo kože ako objave tako bolje prođu.

Paralelu svakako možemo povući s medijskom industrijom koja, jer ima kapitala, vrhunski producira populistički sadržaj poput djevojaka i dečki mjeseca, ali i horoskopa te svega što – u konačnici – odgovara računici da će većim dosegom više zaraditi. Čak u području tehnoloških i poslovnih medija, čiji je Netokracija dio, vidimo da se dio industrije okreće copy-pasteanju objava za medije, bez poštovanja ne samo za vlastitu struku, već i vlastitu publiku.

Žutilo i slični sadržaji time često dobivaju puno veće investicije u medijima od kvalitetnog sadržaja u koji ipak treba malo više uložiti. Dapače, lifestyle časopisi godinama na naslovnicama plasiraju red dekoltea pa bicepsa, gdje mislite da su influenceri koji ih kopiraju naučili “zanat”?

Matejka, koja je preko 10 godina radila u Styriji gdje je razvila medijsko iskustvo, potvrđuje paralele:

Što god mi mislili o mnogim domaćim (primarno digitalnim) medijima, znamo jako dobro da svaka priča ima svoju publiku i da je sadržaj koji oni kreiraju takav upravo jer je čitan. Isto vrijedi i za Instagram influencere. Ako bolje prolaze npr. polugole fotke s plaže od znamenitosti s tog istog putovanja, bit će više fotki s plaže. Veći reach znači i više interesa od strane oglašivača, a to znači više novca.

Matejka dalje navodi kako se mnogi influenceri zaista usredotoče isključivo na fotografije, tzv. Instagram život, gdje nema posebne priče i gdje vjeruje da je proces rada jednostavniji. Unatoč tome – ne vjeruje da to može bilo tko.
I zaista, ako ste ikada vidjeli neku djevojku koju dečko bar 30 minuta slika, da bi jedna fotografija ispala savršeno za Instagram, znate o čemu pričamo. Prank videi, koliko god već izašli iz trenda i mnogim (starijim) od nas se nimalo ne sviđali, isto traže dosta planiranja i montaže.

Motivacija će pokazati tko stvara vrhunski sadržaj, a tko lovi lajkove

Očito je da vrhunski digitalni sadržaj koji kreatori stvaraju traži vrijeme i trud, pa i da čak oni koji se “naslikavaju” moraju uložiti napor da bi krajnji proizvod bio “lajkabilan”. Unatoč tome, to ne znači da ćemo sav sadržaj – samo zato što traži vremena i truda – stavljati u isti koš. Oglašivači si posebno moraju priznati da često love doseg koji nema utjecaja, a stvoren je, ne čak lažnim pratiteljima, koliko sisama i guzicama.

Glavni motivator za stvaranje istinskih kvalitetnog, a vrhunski produciranog sadržaja bit će ljubav prema području kojim se kreator bavi. Darko navodi kako voli dijeliti svoja iskustva i pokušaje u kuhinji, dok Matejka zaključuje kako postoji velik broj influencera koji su na društvenim mrežama isključivo radi zarade:

Ti se influenceri vode tržištem, a na ruku im ide činjenica da su čitatelji izgubili povjerenje u masovne medije i okreću se stvarnim ljudima s kojima se mogu poistovjetiti. Bar je tako bilo prije nego je “biti influencer” postalo profitabilno i poželjno zanimanje.

Reći za stvaratelje digitalnih sadržaja, koji su ujedno utjecajni, da ništa ne rade i “samo se naslikavaju” očito ne drži vodu i samo pokazuje koliko je lakše komentirati anonimno na nekom portalu, nego stvoriti zaista vrhunski sadržaj na internetu pa čak i ako je njegova tema – jeftina.