Kako biti freelancer i ostati normalan?

Kako biti freelancer i ostati normalan*?

Dobar dan, ja sam Ana Eterović i već petu godinu uživam blagodati (ali i "tamne" strane) freelancerskog života. U posljednjih pet godina napravila sam hrpu super stvari, ali i tonu pogrešaka iz kojih sam ponešto i naučila te postala profesionalnija i bolja osoba – prema sebi i drugima. Kolumna pred vama set je osobnih razmišljanja i pogleda na organizaciju poslovnog i privatnog života jednog honorarca.

Freelancer kolumna 1

Sve više digitalaca (programera, dizajnera, copywritera, content i community managera, itd.) odlučuje odreći se (relativne) sigurnosti stalnog posla i početi raditi honorarno. Ili možda do redovnog posla ne mogu doći, pa ga znanjem, snalažljivošću i upornošću stvore sami. Ako ste odabrali ovaj put, pretpostavljam da ste svjesni svih prednosti (sloboda, sloboda, sloboda!), ali i administrativnih i poreznih glavobolja koje vas čekaju (da ne govorim o trudu i vremenu uloženom u ganjanje klijenata da vam na vrijeme plate račune), stoga ću taj dio freelancanja ovog puta ostaviti sa strane i fokusirati se prvenstveno na organizaciju vremena i kvalitetu života.

Ako ste freelancer, vaš ured može biti kuhinjski stol, balkon, coworking prostor, knjižnica, omiljeni kafić s pogledom na more, čak i park. Nemate šefa koji će vam visiti nad glavom, sami određujete gdje, kada, kako i za koga ćete raditi, a pritom su vam potrebni samo računalo, mobitel i kvalitetan pristup internetu. Da, freelancanje kao stil života donosi mnoge pogodnosti i ljepote, ali i zamke. Kako ne biste upali u potonje ponavljajući tuđe greške, evo nekoliko lekcija koje sam naučila tijekom vlastite karijere. Nadam se da će vam pomoći u organizaciji posla i poboljšanju kvalitete života.

Kad se radi, radi se. Kad se odmara, odmara se.

Prvo i najvažnije – odredite radno vrijeme. Nije bitno hoće li ono biti od 6 do 14, od 8 do 16 ili od 10 do 18, važno je da je fiksno i posvećeno samo radu te da izbjegavate raditi izvan njega. Potrudite se odvojiti radno vrijeme od ostatka života – ljudskom su mozgu potrebni regeneracija i off-time, a neprestano ispreplitanje poslovne i privatne sfere držat će vas konstantno napetima i na kraju izludjeti.

Većina mojih klijenata pripada korporativnom svijetu s klasičnim radnim vremenom pa sam se tome prilagodila i ja. Rijetko radim izvan radnog vremena. Ako je gužva, radije ustanem ranije i napravim što treba. Navečer ne radim gotovo nikada (OK, lažem, ovu kolumnu pišem navečer, ali samo zato što sam odlučila većinu dana provesti na plaži :)), a odnedavno vrlo striktno ne radim ni vikendom što sam iznimno teško postigla i na što sam posebno ponosna (jeej!). Na kraju radnog vremena uvijek isplaniram zadatke za sljedeći radni dan kako bih ga mogla započeti fokusirana.

Također, jako je važno organizirati (sjedeći) radni prostor. Dok sam radila ležeći na kauču, u 90% slučajeva bih nakon 15 minuta kako-tako koncentriranog rada završila na društvenim mrežama, portalima ili gledajući videe mačaka na YouTubeu. Za mene radni prostor mora biti posvećen samo radu.

I još nešto, jako važno – ma koliko god se rad u pidžami i iz kreveta nekome sa stalnim poslom činio neodoljiv i privlačan, jednom kada imate tu mogućnost, uvjerite se da ona nije baš najzahvalnija. Volim ustati, obući se, obaviti sve jutarnje rituale, kao da odlazim na posao – tako se lakše mentalno i fizički pripremim za ozbiljan rad.

Dio infografika sa Business Insidera. Naslov članka. »Multitasking is making you dumb.« Hmmm :)
Dio Business Insiderove infografike. Naslov članka: “Multitasking is making you dumb.” Hmmm 🙂

Multitaskanje je ubilo mačku

Natovarite si onoliko posla koliko zaista možete (kvalitetno) odraditi. Da naučim ovu lekciju (i shvatim kako su moje vrijeme, volja i resursi vrijedni i ograničeni) bilo mi je potrebno nekoliko godina. Pretrpavala sam se poslom jer mi je bilo teško odbiti bilo kakvo potraživanje, a s vremenom ga je postalo previše. Onda sam povukla crtu i odredila prioritete – kvalitetni klijenti čijem poslu zaista mogu doprinijeti, dobre tvrtke koje redovito podmiruju svoje obveze, ostali su moji partneri. Ostalima sam pristojno zahvalila na suradnji. Čim naučite cijeniti sebe, svoju pamet i vrijeme, automatski će vas cijeniti i drugi.

#trecasmjena?

Dugo sam živjela u uvjerenju da sam noćni tip – osoba koja je najkreativnija i najproduktivnija u gluho doba noći. Na fakultetu (ali i osnovnoj i srednjoj školi) odugovlačila sam s temeljitim učenjem za važne ispite do zadnjeg trenutka, a onda bih dvije noći grijala stolicu i bez problema položila, vrlo često i uz odličnu ocjenu. Isti, kampanjski, noćni način rada prenijela sam i na posao – odugovlači dok možeš i radi sve drugo, a kad te pritisne rok, ne spavaj, radi pod stresom i energetskim pićima, da bi rezultat u konačnici uvijek bio uspješan. Nije baš za pohvalu, ali u najgorem razdoblju bila sam četiri (4!) noći uzastopce budna! Nakon početnog i izrazito glupavog stava “ja mogu sve”, odlučila sam nešto promijeniti kad sam konačno osjetila posljedice stresa i neispavanosti uz kronični umor (gdje god bih došla, zaspala bih – u disku, u kafiću, u prvom redu na predavanju…). Kad ste neispavani, vaše tijelo želi masniju i slađu hranu, automatski posežete za nezdravim opcijama, pa se posljedice mogu dobrano osjetiti i na vašem zdravlju. Been there, done that. No more!

Bila sam uvjerena da jedino noću mogu mirno raditi (ostatak poslovnog svijeta spava, nema mailova, notifikacija, nitko vas ne klikće na Skypeu ili zivka na telefon). Međutim, mir od distrakcija moguće je osigurati i danju. Jednostavno odredim dio dana kad mi je potrebno nekoliko sati nesmetanog rada u komadu, a u tom periodu stišam mobitel te ugasim društvene mreže i inbox. Funkcionira!

Tajna “jutarnjeg tipa” ljudi jest da idu na vrijeme u krevet i dižu se naspavani. Otkad rano ustajem, uspijevam napraviti više, bolje, kvalitetnije, produktivnije.

"Reci mi što jedeš i reći ću ti tko si." Toliko puta izgovoreno, rijetko kad razumljeno (izvor fotografije: 7-themes.com)
“Reci mi što jedeš i reći ću ti tko si.” Toliko puta izgovoreno, rijetko kada uzeto u obzir (izvor fotografije: 7-themes.com).

Pametna prehrana i fizička aktivnost

Red Bull, pizza, čokolada s automata, Coca-Cola, Red Bull. Priznajem, koliko god grozno zvučalo, ovo je nekoć bio moj jelovnik. Jedući sranje (moram upotrijebiti ovu riječ!) radite prvenstveno protiv sebe. Nekvalitetna hrana je poput droge – pruža instantno, ali kratkotrajno zadovoljstvo. Nakon čega tijelo traži još. Naravno, istog sranja. Nakon fast fooda bila sam usporena, troma, umorna. Zato sada uvijek biram namirnice. Ako nemam vremena kuhati preko dana, skuham jednostavna jela dan ranije i rasporedim ih u plastične posude. Ako vas ne zanima kuhanje (kao ni mene na početku), pokušajte pronaći restoran ili dostavu sa zdravim opcijama. Otkad planiram i biram što ću jesti, poletnija sam, ujutro ustajem bez problema, puna sam energije, a radne zadatke savladavam s lakoćom.

Sljedeće i jednako važno – fizičko kretanje. Ako obavljate neki od “digitalnih” poslova, zasigurno većinu dana prosjedite pred računalom. Obavezno se krećite svaki dan. Ne morate trčati, ako vas to ne veseli. Prošetajte se, vozite bicikl, otiđite u teretanu, napravite par trbušnjaka kod kuće. Za razliku od ostalih “smrtnika” koji od 8 do 4 moraju biti na poslu, vi možete iskoristiti jeftinije dopodnevne karte za teretanu i sportske aktivnosti (ali i činjenicu da tada nema gužve). Fizička aktivnost nužna je za zdravlje, psihičku ravnotežu i učinkovitost u radu. Otkad redovito treniram crossfit, imam puno više koncentracije i motivacije za rad.

Naravno, nemojte ni pomisliti da je sada sve savršeno – još uvijek tu i tamo nakon mene nedostaje pola tegle Nutelle ili nestanem na 2 dana zbog nove sezone omiljene serije. Međutim, ovaj obrazac više nije stalna praksa.

Izvor grafike: prayerfullmum.net
Sve je rečeno. 🙂 Izvor grafike: prayerfullmum.net

Vrijeme za sebe

Među onim sam radoholičarima koji moraju non-stop nešto raditi kako bi se osjećali potpunima i korisnima (iako je to često i kontraproduktivno). Stoga je posvećivanje vremena samoj sebi kod mene morala biti svjesna odluka, a ne ispunjavanje neke spontane potrebe. Ma koliko hiperproduktivni bili, vrijeme za sebe, ilitiga me time, prijeko vam je potrebno. Prvi put kad sam odlučila cijeli vikend ne raditi NIŠTA (nisam stavila apsolutno ništa u raspored – niti sportske aktivnosti, izlete, dogovore s prijateljima, ma ništa!), mislila sam da ću izludjeti. Prvih pola sata sam nervozno ležala na kauču i piljila u strop, a onda sam otišla pročitati poslovne mailove. Ali, s vremenom sam se naviknula i naučila sasvim prirodno ukomponirati osobne rituale u dnevni raspored.

Vrijeme za druženje i ljubav

Posvetite vrijeme ljudima koje volite. Njihova pažnja i razumijevanje nisu vječni i neograničeni. Tolerirat će nervozu, opterećenost poslom, čak i neorganiziranost do neke granice, a onda će spakirati kovčege i poslati vas k vragu. I ostaviti vas samog s vašim rokovima. Naučila sam planirati slobodno vrijeme i vrijeme za bližnje – bio to dečko, prijatelji, obitelj ili mačak. Prije nego što na opetovane pozive na druženje odgovorim s “nemam vremena” dobro razmislim jesam li zaista objektivno u gužvi ili sam se samo loše organizirala. Svi mi imamo 24 sata vremena, ali i osobne prioritete kako ćemo ih rasporediti. Ma koliko patetično zvučalo, život je kratak i nijedan klijent nije vrijedan koliko dugogodišnji prijatelj. Naravno, pritom treba biti racionalan – posao svakako mora biti obavljen, prije ili poslije.

Vaša iskustva?

Eto, to je moje iskustvo. Naravno, moguće je da ništa od navedenoga za vas ne vrijedi te se savršeno snalazite u kaosu, stignete sve obaviti na vrijeme, a uz to biti dobar prijatelj, sin/kći, roditelj i partner te mentalno i fizički zdrava osoba. Ako je tako, primite moj duboki naklon.

Slagali se ili ne – u svakom slučaju javite se u komentarima. Zaista me zanima što drugi honorarci imaju reći na ovu temu! 🙂

*Riječ “normalan” je, naravno, korištena figurativno, jer znamo da se radi o relativnom pojmu kojeg svatko može tumačiti na svoj način.

ponuda

Komentari

  1. Nikola

    Nikola

    12. 08. 2015. u 12:03 pm Odgovori

    Lijep članak! Totalno se slažem. Iako se ne može ovo primijeniti na baš svaku osobu, jer ima različitih individua, kod mene ovako nešto djeluje. Jer ako ne odijeliš posao od privatnog života gubi se smisao ovakvog načina rada (frilensanja, samozapošljavanja), ne osjećaš zadovoljstvo po odrađenom projektu, već ti posao postane život.

    • Ana Eterović

      Ana Eterović

      12. 08. 2015. u 12:24 pm Odgovori

      Nikola, da, apsolutno se slažem. 🙂 Podijelila sam iskustva u nadi da ću dobiti feedback i od drugih freelancera, ali shvaćam da ovi tips & tricks nisu primjenjivi na sve – zato sam i naglasila da se radi o osobnom viđenju koji nije i ne mora biti općevažeće 🙂

  2. Monny

    Monny

    12. 08. 2015. u 1:08 pm Odgovori

    Svidja mi se text, ali posle par meseci rada kao freeleancer sam shvatila da to nije za mene.
    Kod takvog posla najvise mi je nedostajao kontakt sa ljudima. Imala sam kontakt sa kolegama preko skypea naravno ali to nije to..Pokusala sam i da imam radno vreme, recimo od 9 do 5, desavalo se da ustanem iz kreveta, sednem za racunar, i popodne u 5 tek ustanem sa stolice 🙁 a pritom je bila zima..tako da sunca nisam ni videla…definitivno najgori period rada..volim i dalje da radim neke mini projekte kuci..ali mi mnogo znaci sto idem na posao, budem medju ljudima..toje bilo moje iskustvo..pozdrav!

    • Ana Eterović

      Ana Eterović

      12. 08. 2015. u 1:21 pm Odgovori

      Kao što si napisala, freelancanje nije za svakoga i to je OK. Super je što si isprobala i skužila da nije za tebe. 🙂 Meni ne nedostaje kontakt, budući da sam u poslu non stop u kontaktu s ljudima, a popodne i vikendi su rezervirani za druženja. 🙂

  3. Tamara Milanović

    Tamara Milanović

    12. 08. 2015. u 1:11 pm Odgovori

    Misli da si pogodila sve do srži :). Meni je poseban problem bilo ustajanje, ali kada sam napravila neko core time kada ću biti sigurno online, organizacija je mnogo jednostavnija. Radno vreme mora postajati ili se čovek izgubi u vremenu i prostoru, a može i klijente izgubiti ako nije online kada i oni. Sa druge strane, mnogo je opuštenije i lakše jer si ti taj koji određuje sa kim će raditi i da li ti ta saradnja odgovara. Ti si taj koji postavlja uslove, što je meni jako važno. I naravno, pazite da se ne ugojite 😉 Ja kad sam u kući, samo gledam šta bi grickala 🙂

  4. Davor

    Davor

    12. 08. 2015. u 2:24 pm Odgovori

    Hej Ana, vrlo dobar tekst i mogu reci da se mogu identificirati sa dosta stvari, pet godina je puno i iskusiš većinu dobrih/loših strana. Ja sam vec ako mogu to tako nazvati full-time freelancer, pa evo ulazim u 14tu godinu, brzo prodje vrijeme. Ovaj nacin rada ima jako puno slobode i nacina na koje mozes organizirat svoje ‘poslovno’ vrijeme. Ja moram priznat da jedini problem sa kojim imam problema recimo su social kontakti i ta druzenja za koja si rekla da su bitna i koje prakticiras popodne. Prije sam znao potrositi vikende na rad, jer iskreno mislim da znas kako je raditi kad ne stizu emailovi, zvoni telefon mir i tisina.. ali sam onda skuzio da moram imat neki brake kroz tjedni raspored koji ce napraviti bas to, razbit malo monotoniju, no bude perioda koji budu malo depresivni bas zbog tog vremena koje provodis sam. Nikad ne bi zamijenio ovaj posao za uredski jer volim sto radim no bojim se da nakon 50-60h tjedno sam dotakao svoj fizicki maksimum i da ne mogu dat vise, neznam dal si dosla jos do te faze da zelis više i više (svega) 🙂 pa si u laganoj dilemi da li ostati freelancer ili “zagrist malo veću jabuku” 🙂

    • Ana Eterović

      Ana Eterović

      13. 08. 2015. u 7:49 am Odgovori

      Davore, još uvijek sam u “fazi” kada uživam biti freelancer (prije toga sam imala svoju tvrtku i zaposlene – ako to misliš kad kažeš “zagrist malo veću jabuku”). Slažem se oko svega što si napisao, jedino meni zaista ne nedostaju social kontakti, jer sam non-stop u nekom pokretu i druženjima. Vikendi – da – tada mi je bilo najlakše raditi jer nema distrakcija, ali skužiš nakon nekog vremena da ako radiš vikendom nemaš baš niti jedan dan off i to jako umara. Želim ti puno uspjeha u poslu! 🙂

  5. mariann

    mariann

    12. 08. 2015. u 3:40 pm Odgovori

    Ima puno istine u ovome. Mada, polazeći od sebe, tek počinjem kušati kako je to biti freelancer.
    Kretanje je vrlo važna stavka, a i prijatelji kao mala pauza od posla i samo posla (na početku).
    kako još nemam toliko stalne klijente, tek trebam okusiti nemilosrdan radni tempo- ovako radim ovisno o rokovima za prijevode. Klijenti su zasada platiše, ali neće uvijek biti tako, pa se moram istrenirati i za te probleme.
    No najviše me zanima plaćanje državi i doprinosi. Zasada godinu dana ne plaćam, a sljedeće na mjesečnoj bazi. Vrlo malo savjeta i informacija sam dobila o tome, pa će sljedeća godina biti vrlo “uzbudljiva”.

    • Ana Eterović

      Ana Eterović

      12. 08. 2015. u 3:58 pm Odgovori

      Mariann, nažalost ti savjet oko plaćanja poreza ne mogu dati jer radim kao freelancer u Sloveniji pa ne poznajem toliko dobro hrvatsko zakonodavstvo na tom području. Drago mi je da imaš dobre klijente koji plaćaju, ostavi si nešto i za “lošija” razdoblja. Sretno! 🙂

  6. iva fak

    iva fak

    12. 08. 2015. u 7:26 pm Odgovori

    Mislim da je biti freelancer odlicana stvar, jedini problem je naplata samog rada ukoliko su klijenti problematicni, ali kao sto si i spomenula, to je druga priča. 😉

  7. Mirko

    Mirko

    14. 08. 2015. u 3:06 pm Odgovori

    Rad u slobodnim zanimanjima od kuće je vani odavno poznat i napisane su mnoge knjige. Nema tu nikakvih nepoznanica. Netko radi u firmi, netko od doma, uglavnom oboje rade cijeli dan jer takvo je danas vrijeme. Nema više ograničenog radnog vremena, tj ono je manje više 24h. Ograničeno radno vrijeme može si priuštiti bogati poduzetnik kojem ide odlično i ima pouzdane ljude (vrlo vrlo rijetko).

    Ono što čujem od drugih da svi šutke prihvaćaju takvo radno vrijeme.

    Život se svodi na onaj vic o Bosancu/Dalmatincu itd koji sjedi u hladu i uživa a čovjek ga pita zašto ne radi pa će si moći kupiti stvari, da bi na kraju nakon svega i on mogao sjediti u hladu i uživati. Sve više ljudi koje znam (a koji su na položajima) vidi besmisao ove današnje trke i polako se odmiču od svega tražeći vrijeme za sebe makar sve otišlo kvragu.

    Dakle odgovor na pitanje kako biti …. i ostati normalan je odmakni se čim više od svega i uživaj. Ionako ne možeš ništa promijeniti ali možeš kvalitetnije provesti život. Ganjanje karijere je jalov posao jer svatko te gleda kao konkurenciju sebi i neće te pustiti naprijed. Na svakome je da to shvati ili da se muči bez koristi i svrhe.Meni osobno ne bi palo napamet da propustim nekoga ambicioznijeg od sebe da mi ne ugrozi moju poziciju. Tako stoje stvari u svijetu

  8. Andrija Pajić

    Andrija Pajić

    15. 08. 2015. u 3:11 pm Odgovori

    Rekao bih da teks sasvim lepo odnosi na na većinu nas koji se bavimo freelancing i sličnim poslovima. Čitam, i shvatam da sam većinu ovih promena i sam vremenom spontano uveo. Malo organizacije vremena i odvajanje vremena za rad od privatnog, mada je od noćnog rada ne bežim, a i ukućani s vremena na vreme ignorišu činjenicu da radiš i da ne treba da smetaju, ali nije ni to smak sveta. Malo sporta jer inače puno sedim, malo ishrane koja fino funkcioniše… Na neki način sam ceo život freelancer, i treba imati živaca za to, ali je najviše u pitanju organizcaije. Ljudi odustanu posle 2-3 meseca jer su nezadovoljni rezlutatima, a ne razmeju da to nije ni početak.
    Freelancing je posao kao i svaki drugi, što znači da mora da se radi (ja obično radim dva puta dnevno u proseku po 3 sata, 4-5 dana nedeljno). Ako sediš i čekaš da posao dođe sam, to se neće dogoditi, tj. hoće, ali ne dovoljno da od tog amože da se živi. Mora da se prati ponuda i potražnja, da se održava kontakt sa klijnetima i traže novi, da se šalju ponude i predlozi, itd. Mnogi se razočaraju kad pošalju 7-8 ponuda i ni jedna ne bude prihvaćena, pa odustanu, a realnost je će sa nepoznatim klijentima svaka deseta možda proći. To je u stvari super jer znači da ako sam pre podne poslao desetak ponuda i jedna je prihvaćena, uveče ću raditi na tome i uglavnom zaraditi više nego da radim u nekoj firmi, a kad oduzmem troškove odlaska na posao i dodam benefite raspolaganja vremenom, ispadne da svaki evro ovako zarađen vredi dvostruko, a ja sam opušteniji i srećniji. kad saberem, efektivno radim isto, verovatno i više od većine ljudi koje poznajem, ali sam rapsoredi to tako da imam vremena i da se družim, putujem, odem na reku i vozim čamac, vozim wakeboard i snowboard, ili prosto sednem u dvorište i uživam. Svodi se na upravo na ovo što je Ana rekla: ORGANIZACIJA, i to ona vrsta na koju se lako navikneš jer donosi samo dobro.

  9. Maja

    Maja

    17. 08. 2015. u 5:51 pm Odgovori

    Pozdrav svima :). Ja sam ovde autsajder, ali bih jako zelela da postanem freelancer. Citam Vase komentare i vidim da se svi vec bavite time, a meni nikako ne uspeva da se pokrenem po tom pitanju ( iskreno, ne znam kako da pocenem ). Vec neko vreme kopam po netu ne bih li nasla neke smernice, tipa “sta i kako” , ali nailazim na skroz oprecne informacije pa se jos vise zbunim. Ako imate neke korisne savete, upute, bilo sta korisno, puno biste mi pomogli. Hvala svima unapred 🙂

  10. Andrija Pajić

    Andrija Pajić

    18. 08. 2015. u 2:21 pm Odgovori

    Majo, informacije su oprecne jer smo i mi razlicti, nalazimo sebe u razlcitim stvarima i na razlicti nacin. Kad przis jaja za dorucak, muckas neki koktel ili pravis kolace, verovatno to radis za nijansu razlcito od svih ostalih, kao i svako od nas uostalom, pa je jasno koliko se to tek komplikuje kod bitnijih stvari u zivotu. Neko se kune u nocni rad, drugi ustaju ranom zorom, treci se bave sportom, cetvrti idu na zurke… Za mnogo toga ne postoji pravi ili pogresna nacin, vec moras da pronadjes onaj koji tebi odgovara. Tu onda dolazi ona prica o organizaciji, gde pored posla imas i zivot i kombinujes sve da ne utice lose jedno na drugo.
    Sto se tice pocetka, pocinjes tako sto pocnes, i u pocetku verovatno neces imati nekih rezultata. Od toga da ne znas kako da predstavis sebe, preko toga da ne znas ni gde traziti klijente (ja kombinujem klijente i poslove preko interneta sa proverenim lokalnim klijentima). Vremenom odradis nekoliko poslica, naucis kako da bolje saljes ponude, pa pocinje da posla da bude vise i onda to dodje na svoje. Nekom krene za nekoliko nedelja, nekome je potrebno par meseci, bitno je da imas kontinuitet i upornost. Imam poznanika koji svaka 2-3 dana poslaje po jednu ponudu i cudi se zasto posle 3 meseca nije uradio ni jedan posao, i misli da je sve to bezveze. Ne pomaze ni sto vidi da ja nekad saljem po desetak ponuda dnevno. U pocetku je sve to komplikovano, vremenom postane normalno. Onda ces znati i kad ti najvise odgovara da radis, kakve poslove njavise volis, i kakve klijente, pa onda dodju tu i stalni klineti, i ide to lepo. Vazno je da ne odustajes!

  11. Oskar Borbaš

    Oskar Borbaš

    20. 08. 2015. u 6:24 pm Odgovori

    Mnogo dobar članak! Verujem da je svima potrebno nekoliko godina freelansiranja da bi se uhodali kao ti. Ja i dalje imam problema sa samodisciplinom, radim tokom vikenda, nemam stalno radno vreme, vežbam 1-2 puta nedeljno umesto 5 puta koliko sam sebi zacrtao i kada imam previše poslova (kao sada) ne uspevam nikako da posvećujem vreme sebi, ili svojoj edukaciji (pri tom mislim na kurseve i knjige koje mi stoje na to read & to watch listama) Kad kad samo pročitam neki članak kao ovaj kad naletim preko fejsa ili feedly-ja.

    Ali, verujem da je potrebno samo vreme. Kad uporedim sebe sa nekim prethodnim periodom vidim značajni napredak. Težim ka tome da sve ove tačke usavršim, pretpostavljam da većina ima istih problema kao ja, ali verujem da će vreme i trud učiniti da usavršim dobre navike kao ti. 🙂 A pretpostavljam da se i svi ostali koji se bave frilensiranjem vremenom upraksaju. Još jednom, svaka čast i pohvala za članak!

  12. jozo

    jozo

    31. 10. 2015. u 8:57 am Odgovori

    Ono kad NEMAŠ fiksno radno vrijeme, NE MORAŠ biti u toliko i toliko sati u nekom zgužvanom uredu i tu provesti 8 sati… NEPROCJENJIVO

  13. Ema

    Ema

    08. 11. 2015. u 9:33 pm Odgovori

    Imam jedno pitanje. Ako se odlučim da pišem, jer moram tekstove na eng? Zar ne može da se nađe neki sajt i na našoj teritoriji koji bi plaćao člankove, tekstove, npr. neke online novine, pa umesto da sedim u kancelariji i kucam tekst radim to od kuće?
    Unapred hvala

  14. Alex

    Alex

    24. 02. 2019. u 7:36 pm Odgovori

    Outsource moze biti zanimljiva opcija, mada je to vec ulazak u preduzetnicke vode, i isusove su muke pronaci kvalitetnog saradnika, ali kada se pronadje mnogo toga je lakse .

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Analiza

Telekom Bankarstvo: Zabi prosječna bankarska aplikacija, HT-u dodatan izvor prihoda

Telekom bankarstvo Hrvatskog telekoma i Zagrebačke banke ne pruža kvalitetnije korisničko iskustvo ni od hrvatskih konkurenata ni od Revoluta, ali najavljuje agresivnu marketinšku kampanju kakvu prosječna banka ne bi pokrenula.

Startupi i poslovanje

Superbet akvizirao Axilis Brune Kovačića – Zagreb postaje inovacijski centar digitalnog klađenja

Bruno Kovačić za Netokraciju ekskluzivno otkriva kako je softversku agenciju koju je osnovao kao student preuzeo Superbet, a koji je nedavno osigurao 175 milijuna eura za širenje.

Startupi i poslovanje

Dati otkaz zaposleniku u mješovitoj stvarnosti dobar je PR, ali XR doista pomaže razvoju mekih vještina

Zamislite dan kad svojim zaposlenicima nećete plaćati tečajeve već će te ih poslati u susjednu sobu da prođu simulaciju - taj dan mogao bi biti veoma blizu, a evo i što od njega očekivati.

Što ste propustili

Intervju

Na Dan programera, četiri žene otkrivaju kako je tekao njihov karijerni put kroz IT industriju

Na Dan programera, predstavljamo četiri žene koje se bave (ili su se bavile) programiranjem. Je li njihov obrazovni i karijerni put bio pravocrtan ili je vrludao po krivuljama, otkrivaju nam sugovornice iz tvrtki Agency04, Five, IN2 i Styria.AI.

Tehnologija

Kako uopće možemo biti sigurni da će autonomna vozila biti – sigurna?

Autonomna vozila kod mnogih i dalje izazivaju osjećaj nesigurnosti. No, ovaj tekst mogao bi pomoći da se rasvijetli proces iza razvoja i testiranja sigurnosno-kritičnih sustava u vozilima budućnosti.

Startupi i poslovanje

Gideonovi roboti dobili pametnu ruku: Samostalno se kreće, sve vidi i popravlja!

Tvrtka Gideon Brothers nastavlja s razvojem prototipova robota, a posljednja verzija ima i robotsku ruku koja prepoznaje svijet oko sebe.

Mobilno

Apple Arcade i Apple TV+ stižu uskoro i u Hrvatsku

Osim novih iPhone modela, jučer smo saznali i novosti o dvije pretplatničke usluge koje nas čekaju iz Applea.

Tehnologija

Stručnjaci Microblinka i Infinuma: Apple je i dalje inovativan!

Gdje Apple vodi, a gdje kaska? Saznali smo kako developeri gledaju na stanje Apple ekosustava.

Video

Što čini dobar digitalni kafić? U 4 epizode nalazimo odgovore.

Jedni žele zaraditi, drugi raditi - kako povezati interese ugostitelja i digitalnih nomada? Saznali smo u razgovoru s njima.