Ivan Pelivanović
13. 05. 2025.
Put u cipelama freelancera koji od doma radi već 13 godina popločen je burnoutima, ali i životno važnim poukama koje su iz toga proizašle. Radio je i po 70 sati tjedno, sada ima sasvim drugačiji pristup.
Među vinogradima i brežuljcima Štrigove na ovogodišnjem izdanju Weblice svoje je iskustvo rada na daljinu podijelio freelance developer Nikola Begedin. On već više od desetljeća obavlja posao od kuće, a u tom je razdoblju iskusio sve prednosti i mane takvog načina rada, ali i promijenio pristup radu.
Burnout je faza koja se, bez nametnute strukture rada, nepogrešivo doseže. No, može se i drugačije, može se i bez toga jednom kad uhvatiš pravi ritam, dokazao je naš sugovornik i samome sebi s godinama.
Prvi projekti
Kada je prije 13 godina otvorio profil na tadašnjem oDesku (današnjem Upworku), Nikola nije znao što ga čeka. Bio je mlad, motiviran i bez konkretnih očekivanja. Prvi posao nije baš odmah došao, ali je, prisjeća se, bio itekako profitabilan za tadašnje standarde.
Nakon što je probio led, sve se zakotrljalo: novi projekti, novi klijenti, pa čak i ponude za full-time remote suradnje od američkih klijenata:
Njima nije bilo važno gdje živim, samo da je posao kvalitetno odrađen i na vrijeme.
U ranim danima freelancinga prvi je put osjetio profesionalnu slobodu. Sloboda je to koja mu je omogućila da sam bira projekte, klijente, ritam i način rada, no da nije sve tako bajno ubrzo je i njemu bilo jasno.
Otvaranje vlastitog obrta donijelo mu je izazove. Morao je prolaziti kroz složene birokratske procedure koje su mu oduzimale puno vremena i energije, a kako je radio uglavnom s američkim klijentima, trebalo je istražiti i sve oko plaćanja poreza za te angažmane. S vremenom je prihvatio to kao dio freelancerske svakodnevice.
Sloboda koja traži granice
Strani klijenti bili su izazovniji, ali i financijski isplativiji. No, sloboda bez strukture brzo se pokazala kao dvosjekli mač.
Radio sam previše. Nemaš granica ni ritma. Samo radiš jer misliš da tako mora biti. Granica privatnog i poslovnog nije postojala. Radni tjedni su znali trajati 60-70 sati. No u toj fazi života to je bilo izvedivo.
U svom je predavanju istaknuo kako se većina rasprava vrti oko frameworkova, alata i novih tehnologija, a rijetko se priča o onome što zapravo održava freelance karijeru poput strukture, odmora, postavljanja granica i opće brige o mentalnom zdravlju.
Bez vanjskog utjecaja koji diktira tempo, radni dan, pauze i prostor rada, teško je prepoznati negativan utjecaj cijelog tog procesa sve dok ne bude kasno, uvjerio se.
Profesionalna (ne)sigurnost
Tijekom godina rada nije samo njegovo psihofizičko stanje bilo narušeno, već je bilo i razdoblja kada mu je posao stagnirao.
U prvih nekoliko godina privukao je razne klijente i prve ponude za full-time ugovore. Ipak, nakon tih godina prosperiteta prošao je i kroz tri godine stagnacije. Neizvjesnost je neugodna, ali stisnuo je zube i progurao kroz to.
Ono o čemu stalno zaposleni ne razmišljaju je činjenica da čak i uz full-time suradnje, freelanceri nikad nemaju osjećaj potpune profesionalne sigurnosti.
Niste zaposlenik, imate samo plaću, a čim “zagusti” vi ćete biti prvi na otkaznoj listi, pojasnio je.
Održivost kao nova karijerna valuta
Danas, s više od desetljeća remote rada iza sebe, Nikola otvoreno progovara o dobrim i lošim stranama ovakvog načina života.
S iskustvom su došle i nove navike. Naučio je birati projekte pažljivije, pregovarati uvjete i, možda ono najbitnije – prepoznati kad treba reći ne.
Sloboda, ističe, nije samo gdje radiš nego i kako živiš:
Na početku je bilo super. Bilo je dobro dok nisam imao curu, a onda i ženu. Danas imamo dvoje djece. I to mijenja sve.
Obiteljski život donosi promjenu prioriteta, ali i pristupa radu. Nikola i dalje zna raditi dugo, no sada se puno bolje nosi s time:
Ponekad stavim alarm na mobitel, do tad radim, i kad zazvoni, gasim laptop.
Na pitanje iz publike je li sretan, nakon što se na trenutak zamislio, Nikola je uz osmijeh odgovorio:
Trenutno imam druge izvore stresa… Renoviram kuću. Pitajte me to opet kroz nekoliko mjeseci.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.