Dolazi direktiva zbog koje sve tvrtke moraju prilagoditi web stranice i appove. Što bi točno trebale napraviti?

Kako bi se uklonile prepreke s kojima se na internetu suočavaju osobe s invaliditetom i osigurala digitalna ravnopravnost, Europska unija donijela je Europski akt o pristupačnosti (EAA).

Direktiva stupa na snagu u lipnju 2025. i obvezuje tvrtke iz država članica da svoje internetske stranice, online trgovine i mobilne aplikacije prilagode tako da budu pristupačne i uključive za sve korisnike, bez obzira na njihove sposobnosti.

Da ne bismo ostali samo na birokratskim frazama, porazgovarali smo s Anom Šekerijom,  product ownericom i stručnjakinjom za pristupačnost u Infinumu koja unutar tvrtke radi na rješenjima digitalne pristupačnosti.

Ana nam je objasnila što točno EAA donosi, zašto bi ga hrvatske firme trebale shvatiti ozbiljno i što napraviti kako bi lipanj dočekali bez glavobolje.

Što donosi nova regulativa?

EAA prvi je zakon koji obvezuje pružatelje digitalnih proizvoda i usluga da zadovolje jasne standarde pristupačnosti i tako osobama sa slušnim, govornim, vizualnim ili motoričkim invaliditetom osiguraju inkluzivnost u digitalnom prostoru.

Zakon se odnosi na sve digitalne proizvode i usluge koji se nude na tržištu Europske unije uključujući trgovine, banke, telekomunikacije, digitalno obrazovanje i sve ostale tvrtke s više od 10 zaposlenih ili s prometom većim od 2 milijuna eura, napominje Ana:

Sve te tvrtke morat će osigurati usklađenost sa standardima pristupačnosti poput WCAG-a i EN 301 549.

Kazne za nepoštivanje propisa odredit će svaka članica EU, ali prema dosad poznatim informacijama, neće biti tek simbolične:

Pristupačnost je zapravo temelj dobrog dizajna. Ne radimo to samo zbog zakona, već zato što time poboljšavamo digitalno iskustvo za više od milijardu ljudi širom svijeta koji žive s invaliditetom i za sve ostale koji su barem povremeno u sličnoj situaciji.

Što ovo znači za hrvatske tvrtke?

Za mnoge domaće tvrtke EAA će biti svojevrsni reality check, a Ana nam objašnjava kako ovo znači dvije glavne promjene:

Prva je analiza postojećih digitalnih proizvoda i prilagodba onih dijelova koji trenutno nisu pristupačni korisnicima s invaliditetom.

To ne znači da će se sve morati dizajnirati iznova – često se radi o nevidljivim promjenama u kodu koje omogućuju korištenje aplikacija ili stranica uz pomoć čitača ekrana, povećala, glasovnih naredbi i sličnih alata.

Dok bi druga promjena uključivala sustavniju prilagodbu:

Pristupačnost treba integrirati u svaki korak razvoja proizvoda. Od dizajna gdje govorimo o kontrastu, veličini dodirnih zona, izbjegavanju komunikacije samo kroz boju ili zvuk i slično, preko razvoja odnosno korištenja nativnih komponenti, dodavanja opisa elementima pa sve do testiranja korištenjem alata i stvarnih asistivnih tehnologija.

No, Ana uz tehničke izazove vidi i organizacijske. Ona vjeruje kako bi organizacijski problemi mogli stvarati više poteškoća domaćim tvrtkama od same implementacije tehničkih rješenja:

Uvođenje pristupačnosti traži i kulturološku promjenu – da svi u timu razumiju zašto je to važno i da se pristupačnost ne doživljava kao još jednu stavku na listi nego kao sastavni dio kvalitete proizvoda.

Ovaj proces zahtijeva dijeljenje znanja, uvođenje edukacija i postavljanje pristupačnosti kao zajedničke odgovornosti. A to nije lagan proces, no kako nam Ana kaže on je itekako dugoročno isplativ.

Kako se vaša tvrtka može pripremiti za EAA?

Ako ne znate odakle početi, Ana je podijelila nekoliko ključnih savjeta:

Za početak napravite audit. Pristupačnost se ne može poboljšati bez jasne slike trenutnog stanja. Nakon toga, ispravite probleme i ponovno testirajte. Taj osnovni krug – audit, ispravke, retest – čini veliku razliku.

Ana dodatno naglašava i promjenu razmišljanja unutar tima. Nužno je dakle razmisliti kako pristupačnost može postati dio svakodnevnog rada timova i to u svakom koraku od dizajna, developmenta do QA jer u svakom području uvijek ima prostora za poboljšanje govori nam Ana:

Važno je i ulagati u edukaciju i podizati svijest unutar tvrtke, kako bi pristupačnost s vremenom postala nešto o čemu svi timovi razmišljaju automatski, a ne samo na kraju projekta.

Čak i mala promjena je dobra promjena, a savršen trenutak je upravo ovaj sad jer koliko god se promjena činila malom, ona osobama s invaliditetom itekako olakšava, Ana se prisjeća:

Nakon što smo implementirali nekoliko manjih poboljšanja za naš web, iznenadio nas je feedback korisnika koji koristi čitač ekrana koji je rekao da se ne sjeća kad je zadnji put tako lako prošao kroz neku stranicu.

Taj komentar nam je jasno pokazao dvije stvari. Prvo, da su korisnici s poteškoćama često naviknuti na loša digitalna iskustva. I drugo, da čak i male promjene mogu imati konkretan, pozitivan utjecaj.

Pristupačnost nije projekt, to je proces

Ana se prvi put s pristupačnošću krenula baviti još prije pet godina dok je na projektu bila zadužena za prijavu bugova kad joj se korisnik s invaliditetom požalio kako nije mogao odraditi ključnu akciju unutar aplikacije. Prisjeća se Ana:

Bio je to prvi put da sam se izravno susrela s posljedicama nepristupačnog digitalnog proizvoda. Iako sam već privatno bila zainteresirana za prava osoba s invaliditetom i uključena u inicijative koje se bave ovom problematikom, u tom trenutku sam shvatila kolika je naša odgovornost u digitalnom svijetu.

U Infinumu su se s pristupačnošću krenuli baviti još 2021., prije nego što je ikakva zakonska obveza bila na vidiku. Sve je krenulo iz entuzijazma Ane i njezinih kolega unutar QA i dizajnerskih timova bottom-up pristupom, a s najavom EAA i rastom interesa klijenata postalo je jasno koliko je važno imati sustavan, koordiniran pristup:

Pristupačnost nije nešto što dodaješ na kraju projekta. To je nešto što treba biti dio svakog koraka, od dizajna, razvoja pa do testiranja. Ne samo da imamo mogućnost utjecaja, nego i obvezu graditi proizvode koji ne isključuju ljude.

Vidljivi rezultati

U Infinumu su razvili vlastiti Accessibility Handbook. Zbirka je to alata, savjeta i procesa koji timovima na prirodan i jasan način olakšavaju svakodnevni rad s pristupačnošću, objašnjava Ana:

Koristimo alate poput Figma datoteka i Git repozitorija, to su to alati koje svi već poznaju. S obzirom na to da WCAG trenutno pokriva u glavnom web, a WCAG 3.0 s većim fokusom na mobilne aplikacije tek dolazi, prilagodili smo postojeće smjernice za native mobile aplikacije.

Kod postojećih klijenata najčešće zajedno prilagođavamo način rada tako da pristupačnost postane sastavni dio svakog koraka – umjesto da je nešto što se dodaje na kraju. Istovremeno analiziramo njihove postojeće proizvode i rješavamo ono što trenutno stvara prepreke korisnicima.

S novim klijentima često počinjemo s auditom – temeljitom analizom pristupačnosti proizvoda, nakon koje dobivaju jasne, konkretne preporuke za ispravke, ali i smjernice za dugoročnu organizaciju procesa.

Edukacija za medije

Osim toga u Infinumu provode i dodatne edukacije, a nedavno su održali jednu takvu edukaciju za medije. Kroz tri zanimljivo koncipirane radionice svi prisutni imali su priliku iz prve ruke vidjeti na koji način osobe s invaliditetom svakodnevno koriste tehnologiju.

Cilj vježbe bio je deaktivirati bombu odnosno isključiti štopericu pomoću alternativnih načina upravljanja; pokretom glave, fokusom očiju i glasom, dakle bez upotrebe ruku.

Pokazalo se kako radnja koja inače traje svega nekoliko sekundi i obavi se uz nekoliko dodira prstom, osobama s invaliditetom može predstavljati znatno dulji i zahtjevniji proces.

Digitalna pravda

Europski akt o pristupačnosti proizvoda i usluga je zakonska direktiva, ali ono što donosi nadilazi još jednu europsku regulativu. Radi se o digitalnoj pravdi, inkluziji i dizajnu koji ne diskriminira.

I, ako pitate Anu, to nije samo odgovornost dizajnera ili developera, nego svih nas koji kreiramo i svakodnevno boravimo u digitalnom svijetu.