One ruše stereotipe i bore se za titulu Inženjerke godine. Upoznali smo ih svih deset

Kad je objavljeno deset finalistica izbora za Inženjerku godine, znali smo, prilika nam je to da još snažnije razmaknemo zastor i pokažemo kakve se to ženske snage razvijaju na hrvatskoj inženjerskoj sceni.

Budući da će proglašenje pobjednice u natjecanju koje organizira Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora (AHK) u partnerstvu s Mediade i Siemens Hrvatskom tek 7. svibnja, mogli smo si priuštiti taj mali luksuz da sačuvamo tekst i objavimo ga prigodno baš 24. travnja na Međunarodni dan djevojaka u IT-ju.

Inženjerka godine natjecanje je koje slavi izvrsnost, stručnost i predanost žena u STEM području, s ciljem rušenja stereotipa i poticanja veće zastupljenosti žena u inženjerskim zanimanjima. Pokrenuto je na inicijativu predsjednice Uprave Siemens Hrvatska i direktorice Siemens Slovenija i Srbija Medeje Lončar.

Ovo je treće izdanje, a prve dvije inženjerke koje su se okitile titulom u Hrvatskoj su Snježana Miliša, tada menadžerica Nevere u Bugatti-Rimcu, te Lada Borovina Kovjanić, senior softver inženjerka u odjelu za razvoj aplikativnih rješenja u tvrtki mStart.

Kao i prethodnih godina, raznolikost je bila jedan od ključnih kriterija pri odabiru finalistica, a cilj je bio obuhvatiti što širi spektar grana gospodarstva i predstaviti različite profile inženjerki, kako po obrazovanju i godinama, tako i po karijernim putevima.

Organizatori naglašavaju:

U fokusu izbora Inženjerka godine nisu samo karijerna postignuća već potencijal finalistica da budu uzor i inspiracija mladim djevojkama da za buduću karijeru biraju inženjerske profesije kako bismo doprinijeli razvoju hrvatskog društva.

U finalu za to hvalevrijedno natjecanje su ove godine Ivana Akmadžić iz Ad Plastika, Ines Barbir iz Konzuma Plus, Nikolina Bralić iz CEMEX Hrvatska, Ivana Cukor Kirinić iz zagrebačke podružnice Yazaki Europe, Marija Drašković iz Plive Hrvatska, Anja Hula iz Infobipa, Karmen Kostanić Jurić iz E.ON Hrvatska, Tea Mitrović iz Orqe, Valentina Rožić iz Francka i Dijana Vrsaljko iz Končarevog Instituta za elektrotehniku.

Sve one s nama su podijelile svoje priče, otkrivajući kako je izgledao njihov karijerni put, čime se konkretno bave i s kojim se izazovima suočavaju.

Vrijeme je da se upoznamo s njihovim likom i djelom! Evo kako su nam se predstavile svojim riječima:

Ivana Akmadžić, voditeljica razvojne podrške prodaji, AD Plastik

Karijerni put
Završila sam studij industrijskog inženjerstva na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Nedugo nakon završetka studija zapošljavam se u AD Plastik grupi, gdje već 15 godina radim na raznim inženjerskim pozicijama u odjelu razvoja. Karijeru sam započela u razvoju proizvoda, zatim prelazim u razvoj alata za brizganje i puhanje, a posljednje dvije i pol godine radim kao voditeljica razvojne podrške prodaji.

Kako izgleda njezin inženjerski posao?
Na svojoj trenutnoj poziciji voditeljice razvojne podrške prodaji, s timom inženjera iz raznih odjela radim na pronalaženju optimalnih tehničko-tehnoloških rješenja za nove poslove u automobilskoj industriji. Prezentiram ta rješenja međunarodnim razvojnim timovima automobilskih proizvođača te pružam inženjersku podršku odjelu prodaje u pregovorima za nove poslove.

Najveći izazovi
Najveći izazovi u mom poslu su jako kratki rokovi, velika količina informacija koju je potrebno analizirati te koordinacija širokog tima stručnjaka pri pronalaženju konkurentnih tehničko-tehnoloških rješenja za nove projekte. Međutim, kada imate tim izvanrednih kolega s kojima svakodnevno surađujete, ti izazovi postaju prilike, a prilike pak donose nove poslove.

Ines Barbir, direktorica Sektora poslovnih aplikacija, Konzum plus

Karijerni put

Moj karijerni put je bio sve samo ne uobičajen. Započeo je prije više od 25 godina u Konzumu, gdje sam prošla put od operativnih pozicija u maloprodaji – prodavača, blagajnika, zamjenika poslovođe – do liderske uloge u IT-ju.

Nakon upisa Upravnog prava i završene prve godine zaključila sam da to ipak nije za mene te sam odustala. Budući da je od nečega trebalo živjeti, počela sam raditi kao prodavačica u Konzumu, a putem se dogodila zaljubljenost u tehnologiju pa sam počela studirati uz rad – upisala sam studij Računarstva na Sveučilištu u Splitu, a kasnije i magistrirala na TVZ-u.

Pojavila se prilika za prelazak u IT – najprije u Helpdesk, a zatim kao programski specijalist. Prvi menadžerski izazovi stigli su kroz vođenje Helpdeska i maloprodajnih sustava, a danas kao direktorica Sektora poslovnih aplikacija vodim timove koji razvijaju i implementiraju inovativna tehnološka rješenja u svim ključnim segmentima poslovanja. Industrija u kojoj radim iziskuje konstante inovacije i prilagodbe kupcima i tržištu.

Kako izgleda njezin inženjerski posao?

Ukratko, povezujem svjetove koje volim: tehnologiju i ljude, posao i strast, strukturu i kreativnost. U Konzumu vodim timove s više od 25 vrhunskih stručnjaka koji razvijaju poslovne aplikacije za ključna područja: maloprodaju, logistiku, dobavne lance, online trading i drugo. Naš fokus je na razvoju, optimizaciji i implementaciji tehnoloških rješenja, ali i procesa – od kompleksnih ERP sustava, maloprodajnih, logističkih, sustava opskrbnih lanaca, webshopa itd.

Kompleksan smo i veliki sustav – imamo veliki broj procesa, aplikacija, sustava, tehnologija i transakcija, pa je i upravljanje timovima i tehnologijama složeno, ali istovremeno i jako zanimljivo.

Uz vođenje timova, sudjelovala sam i u projektima kao što su Konzum Smart autonomna prodavaonica i uvođenja plaćanja kriptovalutama. Osobito sam ponosna na projekte poput implementacije nagodbe (lex Agrokor) i uvođenja eura. Ti projekti možda nisu seksi u tehnološkom smislu, ali su bili operativno ekstremno zahtjevni – tisuće baza, 30+ sustava, veliki rizici, sve u samo 20-ak sati. U takvim se situacijama vidi snaga timske kulture – a to je za mene najveće postignuće.

Najveći izazovi

Izazova ima puno, ali ih ne vidim nužno kao nešto negativno – često su upravo oni okidač za rast, nova rješenja i bolje verzije nas samih. Izdvojila bih dva, prvi je klasični izazov s resursima – kako realizirati puno stvari u kratkom vremenu, zadržati visoku kvalitetu i zadovoljiti sve dionike. Drugi je arhitektonska održivost – često ono što se poslovno čini jednostavno, tehnički zahtijeva pažljivo promišljanje nekoliko koraka unaprijed. Svako rješenje mora biti dugoročno održivo, skalabilno i u skladu s poslovnim zahtjevima i IT arhitekturom. U svemu tome ključno je stalno balansirati (žongliranje vatrenim lopticama dok stojiš na jednoj nozi) između poslovnih potreba i tehnoloških ograničenja, brzine i kvalitete te inovacije i stabilnosti.

Nikolina Bralić, Specijalistica za rudnik, CEMEX Hrvatska

Karijerni put

Studirala sam geologiju na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu (RGN) Sveučilišta u Zagrebu na kojem sam 2015. godine diplomirala na smjeru Hidrogeologija i inženjerska geologija. Karijeru sam započela odmah po završetku studija u tvrtki Cemex Hrvatska u Kaštel Sućurcu. Radi se o globalnoj tvrtki za proizvodnju građevinskih materijala sa sjedištem u Meksiku. 

Moje prvo radno mjesto bilo je upravljačica tehnološkog procesa u odjelu Proizvodnje, u sektoru Cementnih operacija gdje sam stekla znanje o tehnološkom procesu proizvodnje klinkera i cementa. Samostalan upravljački rad s postrojenjima rotacijske peći i mlinova cementa, pa čak i u trećoj smjeni, na ovoj izazovnoj i iz sigurnosnog aspekta odgovornoj poziciji nije me obeshrabrio da nastavim.  

Velika želja mi je bila položiti stručni ispit za geologe, a najveće eksploatacijsko polje mineralne sirovine za proizvodnju cementa u Hrvatskoj u vlasništvu Cemexa bilo je idealna prilika za to. Zbog toga sam nakon tri godine prešla u odjel Rudnik gdje sam učila o zakonima rudarske struke i eksploataciji mineralne sirovine te stekla nove vještine zakonski obvezujuće izrade elaborata o rezervama mineralne sirovine.  

Izazovi u proizvodnom procesu i veliki interes da proširim znanje o geološkoj specifičnosti sedimentnih stijena zaleđa Splita, motivirali su me da 2020. godine upišem doktorski studij Primijenjene geoznanosti, rudarsko i naftno inženjerstvo, smjer geologija, na zagrebačkom RGN-u. Kroz znanstveno-istraživački rad vidjela sam priliku za unapređenje kvalitete rada, osobito uz izazove vezane za kvalitetu mineralne sirovine koja se koristi za proizvodnju cementa.  

Iste godine prešla sam u odjel Kontrole kvalitete kao specijalistica za rudnik gdje sam stekla uvid u širu sliku izazova s kojima se susreće cementna industrija pogotovo po pitanju smanjenja emisija CO2.

Tijekom boravka u Cemexovom globalnom laboratoriju za istraživanje i inovacije u Švicarskoj radila sam na razvoju projekata novih proizvoda u specifičnim dijelovima procesa proizvodnje cementa u laboratorijskim uvjetima i strategiji njihove implementacije u industrijskim uvjetima.

Kako izgleda njezin inženjerski posao?

Danas i dalje radim u odjelu Kontrole kvalitete na eksploatacijskom polju „Sv. Juraj – Sv. Kajo“, pratim kvalitetu glavne ulazne sirovine koja se eksploatira i ulazi u tehnološki proces proizvodnje cementa, sudjelujem na projektima istraživanja i razvoja inovacija kroz pripreme industrijskih proba u našim pogonima za testiranje novih proizvoda. U završnoj sam fazi izrade doktorske disertacije.  

Koji su najveći izazovi u vašem poslu? 

Moglo bi se reći da je izazov činjenica što dolazim iz struke koja još uvijek nije toliko zastupljena među ostalima tehničkim i prirodnim strukama što me motiviralo da promoviram važnost geologije.

Zadatak svake industrije, pa tako i cementne, je dostavljanje proizvoda na vrijeme bez obzira na gospodarske, ekonomske i društveno-socijalne promjene. Na radnu dinamičnost utječe mnogo faktora pa je sposobnost praćenja promjena i trendova nešto s čim se učestalo suočavam. Promjene su neizbježne kako bi se održala konstantna kvaliteta i konkurentnost na tržištu. Korak s tim sam pokušala uhvatiti kroz multidisciplinaran pristup poslu.

Pristupam tome pozitivnim stavom koji nastojim širiti unutar kolektiva u kojem radim. Smatram da su međuljudska podrška, pozitivan stav i uključivost bitne za boravak u okruženju ljudi različitih karaktera i iskustava. To je pogotovo važno za mlade ljude kako bi se na kraju radnog dana osjećali malo umorno, ali poštovano, zadovoljno i ispunjeno. Ništa od svega navedenog ne bi bilo moguće da nema ljubavi prema struci i poslu koji radim. 

Ivana Cukor Kirinić, Razvojna inženjerka za visokonaponska električna ožičenja, Yazaki Europe Ltd. – Podružnica Zagreb

Karijerni put

Studirala sam strojarstvo na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Nakon završetka studija zaposlila sam se u kompaniji Elektrokontakt d. d. (danas E.G.O. Elektro-komponente d.o.o.), kao tehnologinja i konstruktorica proizvoda. Radom u kompaniji koja ima milijunsku serijsku proizvodnju iskusila sam svu dinamiku takvog posla gdje nikada nije dosadno, projekti se izmjenjuju kao na traci i odluke se moraju donositi brzo.

Ondje sam se i prvi put susrela s “vitkom” metodologijom te postala i lean trenerica koja je planirala radionice i provođenje aktivnosti za uvođenje lean proizvodnje. Možda je i ta dinamika dovela do odluke za promjenom posla jer se u kratko vrijeme puno toga izmjenjuje i zapravo se sve proživi.

Krajem 2016. godine prelazim u kompaniju Yazaki Europe Limited i radim kao razvojna inženjerka komponenti za sustave električnih ožičenja visokog napona u električnim automobilima. Ipak najveće dostignuće i zadovoljstvo mi čini što nisam odustala od svoje znanstvene karijere i doktorirala sam 2024. godine uz posao, dvogodišnjaka i bebu na putu.

Kako izgleda njezin inženjerski posao?

Yazaki je svjetski proizvođač električnih i elektroničkih komponenti (sustava ožičenja, konektora, elektromehaničkih komponenti)za velike svjetske proizvođače automobila. U zagrebačkoj podružnici implementiran je cjelovit proces razvoja proizvoda – od inicijalne ideje i koncepta, preko izrade prototipa i validacijskih ispitivanja u skladu sa standardima i normama proizvođača automobila, pa sve do izdavanja tehničke dokumentacije i odobrenja za izlazak na tržište. U skladu s time, jednostavno rečeno, konstruiram konektore u električnim automobilima i surađujem s našim laboratorijem prilikom testiranja i validacije proizvoda.

Najveći izazovi

Najveći izazov su kratki razvojni ciklusi, tj. uski vremenski rokovi za razvoj novih koncepata. U automobilskoj industriji svaka odluka u razvoju mora biti usklađena sa strogo definiranim zahtjevima kupaca, standardima i normama. Zbog toga treba pažljivo donijeti svaku odluku prilikom konstruiranja i imati u vidu mnogo različitih zahtjeva na koje ta odluka utječe. Također, iako konektori na prvu zvuče kao jednostavni proizvodi, oni moraju biti pouzdani u realnim uvjetima – od temperaturnih ekstremnih ciklusa do vibracija i zadovoljenja razine elektromagnetskih zračenja. To znači da koncept mora biti pažljivo konstruiran od samog početka jer dodatnog vremena za promjene jednostavno nema.

Marija Drašković, Menadžerica za upravljanje podacima, Pliva Hrvatska

Karijerni put
Studirala sam inženjersku matematiku na PMF-u u Zagrebu i 2010. završila diplomski studij financijske i poslovne matematike. Kao dio prve bolonjske generacije, osjetila sam pomalo rigidan režim kolokvija i nedostatka određenih izbornih predmeta poput Baza podataka. Osigurali smo novim generacijama nekoliko promjena, a manjak SQL znanja sam svladala već na prvom poslu.

Još potkraj studija zanimale su me primjene matematike u poslovanju u industrijama koje pružaju opipljive proizvode i usluge na tržištu. Prvih 7,5 godina karijere bila sam dio Hrvatskog telekoma gdje sam se bavila analitikom i kvalitetom podataka, a zatim sam 2,5 godine provela u Nexi Hrvatska kao specijalistica za upravljanje podacima. Kroz godine sam iz područja Marketinga i Financija prešla u sferu IT-ja blisko povezanu sa standardizacijom rada s podacima i usklađenja s novim regulativama.

Kako izgleda njezin inženjerski posao?
Na svojoj poziciji u Plivi, radim u globalnoj ulozi kao dio Tevinog IT sektora za cijelu Grupaciju i zadužena sam za provođenje novih okvira za upravljanje podacima i principa za održavanje kvalitete metapodataka. Svakodnevno surađujem s kolegama van Hrvatske, a moj rad uključuje i davanje edukacije i podrške boljoj organizaciji podataka i lakšoj upotrebi BI rješenja.

U sklopu data governance aktivnosti, odgovorni smo za održavanje ‘kataloga podataka’ koji pomaže u lakšem razumijevanju podataka i njihovog toka kroz različite sustave. Svrha te ‘digitalne knjižnice i adresara podataka’ je optimizirati vrijeme koje npr. analitičari i arhitekti provode u razumijevanju i povezivanju pojedinih informacija o podacima.

U karijeri sam promijenila nekoliko vrsta odjela i uvjerila se da najbolje funkcioniram u internacionalnim okruženjima kakvo imam sada, među kolegama i kolegicama iz različitih struka, gdje uvijek ima i nekog čiji karakter je sličan mome. S obzirom na količine podataka, analitike i AI rješenja oko nas, najbolje me za godinu dana pitajte što se promijenilo u mom okruženju jer svakako neće ostati jednako!

Najveći izazovi
Najveći izazov je sam rad u globalnoj korporaciji s velikim brojem odjela i sustava koji nisu uvijek međusobno povezani ili su uvedeni kroz projekt u kojem nitko iz tima nije direktno sudjelovao. Proizvodnu industriju poput farmaceutske prati niz dobrih praksi koji se mogu primijeniti za nove standarde u procesima vezanim za upravljanje podacima, no izazovno ih je uvoditi na globalnoj razini.

Primjerice ‘privacy by design‘ po uzoru na farmakovigilanciju ili pravila za razvoj data produkata temeljeno na nekoj od GxP metodologija zahtijevaju više mjeseci pa i godina posvećenosti dugoročnim ciljevima i podrške unutar kompanije. Uz kolege iz modernizacije proizvodnih pogona iz nekoliko zemalja koji svi dobro prepoznaju koje su im promjene i smjernice potrebne u korištenju podataka, zauzvrat dobivam njihovo domensko znanje. Najljepše u svladavanju izazova su redovne međusobne razmjene ekspertize kroz koje zajednički dolazimo do novih dogovora i rješenja.

Anja Hula, Direktorica Odjela za podatke i analitiku, Infobip

Karijerni put

Završila sam Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), a paralelno i studij matematike na PMF-u. Još tijekom četvrte godine fakulteta počela sam raditi kao softverska inženjerka, a danas vodim Data Intelligence odjel u Infobipu.

Moj tata imao je veliku ulogu mom karijernom putu. Bio je pravi entuzijast za tehnologiju, pa smo doma uvijek imali najnovije računalo. Ja sam bila ta koja je instalirala Windowse i igrice svima u susjedstvu, znala dignuti sustav kad bi nekome zablokirao – i nekako je to postala moja ljubav.

Kad je došlo vrijeme za upis fakulteta, znala sam da želim spojiti svoju ljubav prema matematici i stvaranju konkretnih rješenja – i FER je bio logičan izbor. Kasnije nisam mogla nikako prežaliti matematiku pa sam paralelno upisala i PMF.

Kako izgleda njezin inženjerski posao?

Vodim Data Intelligence odjel u Infobipu. Infobip je globalna IT kompanija, koja omogućuje komunikaciju između kompanija i njihovih korisnika diljem svijeta – bilo da se radi o porukama, push notifikacijama, pozivima ili chatbotovima.

Moj odjel bavi se podatkovnom analizom i razvojem napredne analitičke platforme na temelju više milijardi interakcija dnevno. Cilj nam je osigurati da podaci budu kvalitetni, dostupni, sigurni – i da budu osnova za brzo i strateško donošenje odluka.

Osim posla, aktivno doprinosim zajednici kroz rad u FER Alumni odboru. Pokrenuli smo mentorski program koji omogućava alumnijima i studentima da u bilo kojem trenutku svoje karijere potraže mentora iz industrije. Vjerujem da znanje treba dijeliti i prenositi dalje – posebno mladim inženjerima koje tek kreću graditi karijeru u STEM području.

Najveći izazovi

Moj najveći izazov bio je prijelaz iz tehničke u lidersku rolu – i prihvaćanje da ne mogu sve sama, niti ću 100% svog vremena provoditi programirajući.

Kako su odgovornosti rasle i kako sam preuzela vođenje sve većeg broja timova, shvatila sam da moram promijeniti pristup. Teško mi je palo maknuti se iz operativnog rada jer me to dugo definiralo kao inženjerku – ali s vremenom sam naučila da moj utjecaj leži u tome kako gradim tim, kako postavljam prava pitanja i kako otvaram prostor drugima.

Takav način rada povećao je postotak uspjeha u postizanju poslovnih ciljeva.

Karmen Kostanić Jurić, Voditeljica projekata, E.ON Hrvatska

Karijerni put

Studirala sam na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje sam završila diplomski studij na smjeru Materijala, te poslijediplomski na istom smjeru iz područja temeljnih tehničkih znanosti. Kada sam prvi put kročila u zgradu u Kačićevoj bila sam prestravljena, a danas mi je to jedno od najdražih mjesta za posjetiti. Tek kad sam diplomirala shvatila sam koliko je skupo i teško doći do novih znanja iako smo bombardirani raznim informacijama.

Počela sam raditi na zadnjoj godini fakulteta, precrtavala sam nacrte s papira na računalo. Kasnije sam shvatila da su ti nacrti podloga za izradu fizikalnih svojstava zgrade, koja služe za izračun energetskih potreba čitavih proizvodnih pogona. Cilj je bio prepoznati potencijal za uštede energije i naći prostor za prijelaz na obnovljive izvore energije. Ti naši pronalasci postali su projekti, koji su danas uspješno završeni. Kako su projekti rasli, dobivala sam više znanja i samopouzdanja te sam počela rješavati raznovrsne inženjerske problema, da bih danas uglavnom radila na poslovima stručnog nadzora i savjetovanja.

Kako izgleda njezin inženjerski posao?

Moj forté su stručni nadzor i zaštita na radu. Dio radnog vremena provodim na gradilištima, zadnje vrijeme uglavnom na rafinerijskim projektima što je dodatno zanimljivo jer su takva postrojenja iznimno kompleksna i specifična, te radim u internacionalnom okruženju s mnogo različitih stručnjaka. Sudjelujem na razne načine i dalje na projektima energetske učinkovitosti. Sa svakim novim projektom učim, a kako mi se otvaraju vidici, stvaraju se i nove prilike. Poslovi koji su projektno orijentirani nikad nisu dosadni jer je svaki projekt sam po sebi neponovljiv, također, svaka građevina ima neku svoju specifičnost.

Najveći izazovi 

Tehnički izazovi su svakodnevni, ali su mi kolege iz tima uvijek podrška da to skupa riješimo. S godinama inženjerima rastu i kompetencije i samopouzdanje pa i izazove shvaćamo kao da su sve manji, tako da zapravo naš svijet postaje na neki način kompleksniji, a opet lakši. Izazovni su početci, pogotovo velikih novih projekata kada se još ne može ni pojmiti što će se sve i kako napraviti, već samo sjedimo okruženi hrpom dokumentacije. Tad treba vjerovat u proces i u svoju ekipu. Često najteži posao izgleda upravo kao smiješna scena iz serije Big Bang Theory kada dvojica znanstvenika razmišljaju uz pjesmu Eye of the Tiger.

Tea Mitrović, Voditeljica Odjela za razvoj aplikacija, Orqa

Karijerni put

Imam 26 godina i radim kao voditeljica odjela za razvoj aplikacija u osječkoj tehnološkoj tvrtki Orqa. Nisam oduvijek znala da ću biti inženjerka – zapravo, kad je došlo vrijeme za odabir fakulteta, nisam imala jasnu viziju što želim. Odabrala sam Fakultet primijenjene matematike i računarstva u Osijeku jer sam voljela logiku, rješavanje problema i izazove. S vremenom sam otkrila da je upravo tehnologija ono što me zaista uzbuđuje.

Već na trećoj godini studija dobila sam priliku raditi kao studentica u Orqi. Tada nisam znala mnogo, ali bila sam znatiželjna i spremna učiti. Počela sam s manjim zadacima, upijala znanje od starijih kolega, griješila, pokušavala ponovo – i rasla. I danas sam zahvalna na svakom od tih koraka jer su me doveli ovdje gdje jesam.

Danas vodim tim talentiranih developera i ponosna sam na to što radim, ali još više na ljude oko sebe jer nijedna priča o uspjehu nije samo tvoja. Moje profesionalno putovanje oblikovali su sjajni mentori, kolege i tim koji vjeruje u ono što radi.

Kako izgleda njezin inženjerski posao?

Na svojoj poziciji vodim tim softverskih inženjera koji razvijaju aplikacije i rješenja za Orqine proizvode – poput dronova, FPV video naočala i radio kontrolera – ali i interna softverska rješenja koja pomažu drugim timovima u proizvodnji, logistici i svakodnevnom radu.

Osim tehničkog dijela posla – gdje i dalje aktivno sudjelujem u razvoju softvera – moj fokus je i na organizaciji rada tima, planiranju projekata, komunikaciji između odjela i, što mi je jako važno, razvoju ljudi unutar tima. Zapravo, moj dan je kombinacija tehničkih izazova, strateškog razmišljanja i međuljudskih odnosa – balans koji me jako ispunjava jer omogućuje da rastem i kao inženjerka i kao voditeljica.

Najveći izazovi

Jedan od najvećih izazova u mom poslu je organizacija vremena. Budući da istovremeno vodim tim, sudjelujem u tehničkim raspravama, planiram projekte i često rješavam neočekivane situacije – dani znaju biti jako dinamični. Ponekad je izazov prebaciti fokus s tehničkih detalja na ljude, s planiranja na implementaciju, ili s operativnih zadataka na strateške odluke. Zato stalno radim na tome da prioritiziram, delegiram i ostavim dovoljno prostora za ono što je najvažnije, a ne samo najhitnije. Naučila sam da dobra organizacija nije samo popis zadataka, već i vještina postavljanja granica, jasne komunikacije i povjerenja u tim. To je proces učenja koji nikad ne staje, ali upravo ga zato i volim.

Valentina Rožić, Voditeljica procesa proizvodnje, Franck

Karijerni put

Vodim proizvodnju u pogonu čajeva, ugostiteljskih šećera i ručnog pakiranja u Francku. Završila sam Prehrambeno-biotehnološki fakultet i stekla zvanje magistra inženjerka bioprocesnog inženjerstva.

Zanimanje za STEM predmete pojavilo se još od srednje škole. Išla sam u Prirodoslovno-matematičku gimnaziju, gdje sam pokazala interes za više predmeta i pri izboru fakulteta vodila sam se time da ih više uklopim u jedan i to sam uspjela. Odabrala sam biotehničko područje, spoj kemije, biologije, matematike, fizike i informatike u jednom.

Inženjerski smjer bioprocesnog inženjerstva pokazao mi se kao uspješan odabir za studij, potaknuta time što sam voljela učiti kolegije vezane uz proizvodnju i inženjering i tako sam spojila ugodno s korisnim te završila fakultet uz tri Dekanove nagrade za izvrsnost.

Nakon fakulteta zaposlila sam se u Francku kao junior tehnolog i nakon samo godinu dana spletom okolnosti sam promovirana na trenutno radno mjesto gdje vodim 50-ak ljudi i surađujem s još njih 100-tinjak, kako unutar, tako i van firme.

Kako izgleda njezin inženjerski posao?

Na svojoj poziciji se bavim praćenjem i realizacijom planirane proizvodnje, pokrivanjem potrebnih radnih mjesta svim resursima, osiguranjem kvalitete proizvoda u skladu s HACCP, IFS, Halal zahtjevima za sigurnost hrane, radom s ljudima i mentoriranjem, uvođenjem novog analitičkog modela praćenja efikasnosti rada ljudi i strojeva, radom na trenutnim investicijskim projektima te planiranjem budućih projekata. Vrlo opširno, ali zanimljivo i nikada dosadno.

Najveći izazovi

Pod najvećim izazovom smatram upravo to što sam bez previše iskustva „bačena u vatru“ menadžerstva, gdje sam trebala uklopiti svoje tehnološko znanje s trenutnim resursima, implementaciju novih strojeva u proizvodnji i leadershipu (koji sam tada tek počela usvajati) u funkcionalnu cjelinu koja je produktivna za firmu i s ugodnom radnom atmosferom za moje djelatnike.

Smatram da je taj izazov trajan i uvijek ću morati većinu svoje koncentracije dati u kombiniranje odrade zahtjeva višeg menadžmenta s fizičkim mogućnostima u proizvodnom pogonu.

Dijana Vrsaljko, Vodeća istraživačica za materijale, KONČAR – Institut za elektrotehniku

Karijerni put

Završila sam Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu (FKIT) te stekla zvanje diplomirani inženjer kemijske tehnologije. Karijeru započinjem 2002. godine kao ispitivač u Laboratoriju za fizikalno-kemijska ispitivanja u KONČAR – Institutu za elektrotehniku.

Prvih nekoliko godina radim kao ispitivač na izolacijskim materijalima koji se koriste u transformatorima i polako širim svoje kompetencije na različite ispitne tehnike i ispitivanja drugih materijala koji se koriste u elektroindustriji i transportu. Paralelno uz posao upisujem poslijediplomski studij i nakon obrane doktorske disertacije na FKIT-u, 2013. godine postajem Istraživač na području materijala.

Od 2017. do 2022. godine obnašam funkciju Upraviteljice Zavoda za materijale i tehnologije te sam odgovorna za Laboratorij za fizikalno-kemijska ispitivanja i Laboratorij za mehanička i tehnološka ispitivanja. U periodu od 2022. do 2023. vodim i koordiniram područje Materijali u Laboratorijskom centru KONČAR – Instituta za elektrotehniku kao Vodeći istraživač za materijale, a od 2024. godine vodim strateške razvojno istraživačke projekte vezane uz područje materijala u Grupi KONČAR. 

Kako izgleda njezin inženjerski posao?

Zadužena sam za vođenje različitih ispitnih metoda i uvođenje novih, akreditaciju i proširenje akreditacije na nove ispitne metode, osmišljavanje i organizaciju eksperimenata vezanih za materijale i promjenu njihovih svojstava uslijed starenja.

Moja su odgovornost i edukacija te širenje znanja, vođenje multidisciplinarnih timova (elektrotehnička, strojarska i kemijska struka) koji rade na konkretnim problemima, razvojnim i/ili istraživačkim projektima od interesa za različite kupce te za komunikaciju s kupcima i ugovaranje poslova vezanih uz materijale. 

Najveći izazovi

Jedan od najzahtjevnijih zadataka je analiza temeljnih uzroka (engl. Root cause analysis) s ciljem dokazivanja je li loš materijal bio uzrok problema ili kvara opreme u koju je ugrađen te bi li se isto dogodilo da je bio ugrađen neki drugi materijal.

Uz navedeno, izazovni su složeni zahtjevi kupaca koji uključuju uvođenje novih ispitnih i dijagnostičkih tehnika, ekspertizu u kombinaciji s različitim znanjima i vještinama te iskustvom. U konačnici, nakon svih eksperimenata i ispitivanja kupac očekuje mišljenje i odgovor na svoja pitanja: Koji je to materijal i kakva su mu svojstva?, Koji materijal je bolji?, Koliko će materijal / oprema trajati?, Što je uzrok kvara?… Upravo ti najveći izazovi su i najveće zadovoljstvo, jer ciljano rješavaš potrebu kupca i, kombinirajući znanje, iskustvo, multidisciplinarnost, dostupne resurse, daješ odgovore na postavljena pitanja te smisao svom poslu i svrhu kemijskoj struci u elektroindustriji i transportu.