Koliki je razdor između hrvatskih financijaša i brzorastućih tehnoloških tvrtki?

Na okruglom stolu sudjelovao je jedan predstavnik poduzetnika, Infinumov Nikola Kapraljević, a ostala četiri sudionika predstavljali su financijaši različitih institucija i pristupa. Bio je tu Deloitteov Dražen Nimčević, Damir Brkić iz Zagrebačke banke, Krešimir Ružđak iz Nexus Private Equityja, Ante Lučić iz Auctor Investa te Darko Liović iz državne agencije HAMAG-BICRO.

Bilo je tu govora o promjenama, svijetloj budućnosti i vizijama za hrvatsko poduzetništvo, no ono što se iz ove jednosatne rasprave vrlo brzo iskristaliziralo jest da je jedan od najvećih izazova disonanca koja postoji između domaćih financijaša i domaćih poduzetnika, kao i slab doticaj ovog tradicionalnog sektora s nekim od najbrže rastućih industrija.

Različite valne duljine

Više od devedeset posto tvrtki u hrvatskoj čine mali i srednji poduzetnici, što nije iznenađujuća brojka, no zanimljiv je na okruglom stolu spomenut uzorak od 240 tvrtki koje su 2012. prijavile poslovanje u gubitku, da bi se samo godinu dana nakon toga situacija u potpunosti okrenula, a iste prijavile su 400 milijuna kuna dobiti. Trideset posto toga bili su upravo startupi, odnosno tehnološke tvrtke koje pokazuju velik potencijal za (brz) razvoj, a riječ je također o kompanijama koje se mahom bave izvozom, kao što je to slučaj i s dijelom onih kojima su jučer uručene nagrade.

No unatoč tim podacima, na panelu je postalo jasno da se stavovi i dalje teško mijenjaju. Spomenule su se u raspravi sve stare stavke i problemi pri financiranju mladih tvrtki u brzo promjenjivim sektorima kao što je tehnološki. Infinum, primjerice, bankama ne bi bio zanimljiv, primijetio je Kapraljević, jer ne posjeduju niti planiraju posjedovati urede ni slična materijalna vlasništva koja mnoge institucije i dalje smatraju jedinim prihvatljivim kolateralima.

Odgovor iz Zagrebačke banke bio je da bi za takvu tvrtku svakako bili zainteresirani – ako za njih jamči HAMAG-BICRO, dodajući tako još jednu kariku u dug lanac između tvrtke i investicije na domaćem terenu. Sam HAMAG-BICRO spomenuo je svoje novčane podrške inovativnim tvrtkama, no potegnulo se pitanje i restrikcija koje iza njih stoje.

Glavni kapital tehnoloških tvrtki, posebice softverskih, koje su uostalom i sačinjavale većinu na popisu najbrže rastućih pedeset, su ljudi koji u njima rade. Upravo su dobar kadar svi dobitnici Deloitteovog priznanja na konferenciji naveli kao najbitniji faktor u svom brzom rastu.

Pa ipak, zapošljavanje tog kadra i isplaćivanje plaća je i dalje nešto u što se od države i državnih agencija dobiveni poticaji ne mogu uložiti. Infinum je tako svojevremeno poticaje uložio u nova računala i opremu, čime je više pomogao Appleu nego hrvatskom gospodarstvu, primijetio je Nikola.

Pametan novac, glup novac, samo novac – koji se ovdje nudi?

Na početku konferencije, spomenuto je kako brzorastuće tvrtke mogu upoznati prisutne institucije kako bi vidjele koja im je od njih najbolji izbor za financiranje, no pitanje je koliko im one zapravo trebaju.

Za početak, brzorastuće tvrtke agencijskog tipa, poput onih koje su dobile priznanja, često za investicijama neće ni posezati, već će se odlučiti na samofinanciranje. To je, uostalom, potvrdilo i Deloitteovo istraživanje, u kojem je većina ispitanih jasno izjavila da preferiraju organski rast nad investicijama i akvizicijama.

S druge strane, startupima i sličnim malim tvrtkama koje trebaju sredstva kako bi mogle brzo skalirati, dostupan je cijeli niz globalnih specijaliziranih fondova koji sa sobom nose ne samo financije, već i relevantne kontakte i ono što je najbitnije – odlično poznavanje tržišta i industrije.

Tri su termina koja se povlače danas kada je riječ o financiranju mladih tvrtki. Mostly money označava upravo to što mu ime kaže, dumb money je ulaganje koje za sobom vuče neke štetne restrikcije ili uvjete, dok je najčešće spominjan smart money, investicija nekoga tko poznaje industriju i njene aktere te uz sam novac nudi pomoć, kontakte i know-how.

Naše institucije, agencije i fondovi morat će dobro razmisliti o tome u kojoj se skupini žele naći i poraditi na tome da se prilagode novim trendovima. Umjesto da se fokusiraju na rizike (sa i bez navodnika) koje za sobom nosi ulaganje u mlade tvrtke, trebalo bi pažnju obratiti na rizik u koji se upuštaju reiterirajući zastarjele modele i oglušujući se na ono što poduzetnicima zapravo treba.

Treba napomenuti kako pomaka ipak ima – i oni najtradicionalniji na konferenciji baratali su startupaškom terminologijom, spominjali kulturu neuspjeha i učenje iz pogrešaka, a dobro je i da se otvara dijalog između dviju strana koje bi trebale usko surađivati na obostranu korist.