Dan otvorenih integracija: Koliko smo se zbilja ‘integrirali’ s digitalnim tehnologijama?

Trinaesti Dan otvorenih integracija ispostavio se kao dosad najbrojnije i najuspješnije izdanje ove poslovno-tehnološke konferencije u organizaciji KING ICT-a. Tko kaže da je trinaest nesretan broj?

Ključni ljudi i projekti iz privatnog, javnog i državnog sektora našli su se u Hotelu Antunović povezani raznim temama koje digitalna transformacija podrazumijeva, od integracije digitalne tehnologije u poslovanju, uvođenja mladih u STEM područja, povezivosti i korištenja interneta, do uspješnosti digitalizacije javnih servisa.

O trenutnom stanju tih sfera unutar EU, ali i Hrvatske, imali smo priliku čuti detaljnije kroz analizu Digital Economy and Society Indexa koji nam je prezentirala predstavnica DG Connecta Europske komisije Irina Orssich.

Osim toga, uvid u konkretnije podatke o digitalinoj transformaciji hrvatskih kompanija donijela je analiza podataka iz istraživanja koju je radila Hrvatska gospodarska komora, a predstavio Tomislav Radoš, potpredsjednik HGK zadužen za industriju, IT, energetiku i zaštitu okoliša.

Između ostaloga na DOI konferenciji, Davor Rostuhar govorio je o svojim pustolovinama na Sjevernom polu, održan je i okrugli stol o digitalnoj transformaciji, ali najviše movinga i networkinga potaknulo je 20 inovativnih rješenja u Demo sobi uz 8 tehnoloških radionica partnera.

Je li već za nas kasno?

Uvodna riječ, pripala je predsjedniku uprave KING ICT-a, Plamenku Barišiću, a uvod je bio dovoljno dug da se svatko tu i tamo morao zamisliti o tome gdje smo sada i gdje idemo. Dobar uvod u podatke koji slijede, sigurno.

Kao kompanija čiji su prihodi premašili 700 milijuna kuna i koja zapošljava više od 400 djelatnika, unatrag u dvije godine zaposlili smo 164 mlada inženjera koji nisu otišli u inozemstvo.

Ponosno je najavio Barišić i više nije bilo puno riječi o KING ICT-u koliko o promjenama koje nas čekaju. Jer nismo ni krenuli, ako ćemo iskreno. Tu je Barišić dodao:

Promjene su izazovne i bolne, ali je lakše ako na samom početku preuzmemo kontrolu, a ne da promjene upravljaju nama.

Bilo je tu i povećanja interesa za STEM područja, Uber disrupcije, kolapsa dostave u predblagdansko vrijeme, ali najvažnije što brine Barišića, i nadam se nakon završetka DOI-a, sve okupljene, jest: Kako potaknuti bitne promjene?

Čekamo te MMF preporuke, ljestvice konkurentnosti i kreditne rejtinge – ali kada dobijemo te podatke, već je za nas kasno.

DESI – i de smo mi na ljestvici?

O tome kako kasnimo govorila je i Irina Orssich, jednako tako preporučivši da se u svim sferama života unaprijed moramo pripremati na promjene koje donosi digitalna transformacija, a jesmo li – u odnosu na ostale članice EU?

Dan otvorenih integracija bio je izvrsna prilika da saznamo gdje je naša digitalna transformacija zakazala odnosno gdje nije ni počela. Europska komisija još slaže finalnu verziju DESI-a, a ove godine objavit će se malo kasnije kako bi dodali i ključne dijelove u vezi GDPR-a. Srećom, Irina nam je donijela dio tih neobjavljenih podatka Digital Economy and Society Indexa.

Za pripreme moramo početi planirati i djelovati odmah sada, napomenula je to prije i poslije prezentacije i Irina, pa ću i ja – neka se zadrži ta misao.

Pet kategorija određuje DESI, odnosno digitalnu transformaciju ekonomije i društva:

1. Povezivost,
2. ljudski kapital i digitalne vještine,
3. kako građani koriste internet,
4. integracija digitalnih tehnologija u poduzećima i
5. digitalni javni servisi.

Čitamo vijesti bolje od prosjeka Europe i nismo ništa pametniji.

Povezivost nam nije jača strana, iz mnogo aspekata. Imamo spor i skup internet. Hrvatska je na trećem mjestu u Europskoj uniji po nezadovoljstvu s trenutnim brzinama. Naravno fiksni širokopojasni internet je nešto što ne trebamo baš propitivati, ali kada se okrenemo samo malo sa strane – pokrivenost 4G mreže u Hrvatskoj je na 67% kućanstava, dok je u EU na 84%.

U Hrvatskoj je mnogima 20 Mbps dovoljno (ili nemaju mnogo izbora) očito, jer tek 34% kućanstava ima optiku ili koristi Docsis 3.0 modem (opcije koje nisu dostupne svugdje), za razliku od prosječnih 58% kućanstava u EU. Još porazniji je podatak o novim pretplatama na internet preko 100 Mbps, koji u Hrvatskoj broji 1,4% kućanstava dok je u Europi već na 15,4%! Nije stoga čudno ni da rezultati HGK istraživanja pokazuju kako samo 17% anketiranih poduzeća ima brzinu interneta veću od 50 Mbps.

Iako nam je internet spor i jedan od najskupljih u Europi, mi itekako volimo surfati. Uglavnom smo na internetu da bi čitali vijesti te gledali videa, slušali glazbu i igrali igre (ne znam zašto ovo nisu raspodjelili, jer eto, valjda nije potrebno?). To radimo bolje od prosjeka Europe, kao što nam bolje ide i gledanje videa na zahtjev, korištenje društvenih mreža i video poziva. Naravno, ono u čemu nismo toliko ispred već ispod prosjeka, su online bankarstvo i online prodaja odnosno kupovina.

Digitalno u praksi: Tko će raditi i tko radi?

ICT kadar? Kvaliteta, kvantiteta – kako god okreneš nešto nam nedostaje. Nismo sami barem, problem je globalan. Cijela Europa pati od nedostatka ICT kadra. Trenutno je prazno 350,000 radnih mjesta, a 40% tvrtki u Europi tvrdi da ima poteškoća u nalaženju kvalitetnog kadra.

Što se tiče digitalne spremnosti, negdje smo u razini s EU prosjekom. Imamo tek malo ispod prosjeka internetskih korisnika, ICT stručnjaka i STEM diplomaca. Osnovne digitalne vještine su nam na prosječnoj razini s EU. Ipak, situacija nije bolja ni općenito u EU, čak 43% populacije ima nedostatnu razinu ICT vještina.

No, zabrinjavajuće je to što se od 2014. u Hrvatskoj nije uopće pomaknuo broj ICT stručnjaka, i sada smo na 2,7%, dok je EU u prosjeku na 3,5%.

Srećom barem, 23% hrvatskih tvrtki je proaktivno pa su svojim zaposlenicima osigurali dodatnu edukaciju, što je i više od europskog prosjeka od 21,4%.

Šlag na kraju – digitalne tehnologije u poduzećima.

Što se tiče Integracije digitalnih tehnologija unutar DESI-ja, možemo se mrvicu veseliti da smo u nekim stvarima čak i iznad prosjeka EU.

Korištenje RFID-a (beskontaktna tehnologija), cloud rješenja, postotak SME-a koji prodaju online te inozemna prodaja trenutno su nam iznad EU prosjeka. Ipak, u praksi se slabo koristimo digitalnim računima – to je praksa tek 10% hrvatskih poduzeća napram 18% Europske unije.

Zanimljivo je izdvojiti iz istraživanja HGK kako čak 42,9% poduzeća navodi da koristi neki oblik digitalnog marketinga, no čini se da slabo pucaju na društvene mreže. Korištenje društvenih mreža u poslovanju kod nas je za 5% manje od EU (20%).

Što se tiče prodaje online, čini se da dobar postotak puni tek manji broj poduzeća. Samo njih 5,5% ostvaruje više od 10% prihoda online prodajom.

Veličina je jedan od glavnih faktora pokretanja digitalne transformacije poduzeća. Mala i srednja poduzeća pomalo zatvaraju taj jaz, ali kako ističe Irina, još postoji prilika koje se mogu iskoristiti.

Neke od njih su i veliki podaci odnosno Big data rješenja. Nedavno smo na 3T konferenciji imali priliku čuti i o Big data primjeni u turizmu, pa nije onda ni iznenađujuć podatak da smo tu negdje s prosjekom EU.

U 2016. godini 9,3% hrvatskih poduzeća analiziralo je velike podatke (EU 10%), dok 35% poduzeća u RH primijenjuje robotska rješenja!

eCommerce…

Općenito, u Europi se jednakom mjerom ulaže u eCommerce i eBusiness rješenja. ECommerce je glavni pokretač digitalizacije u Češkoj republici, dok Italija, Luksemburg, Finska i Bugarska, uglavnom ulažu u eBusiness rješenja.

Irina je osim konteksta integracije digitalnih tehnologija i istaknula najveće prepreke u implementaciji eCommerce rješenja u članicama EU. Većina poduzeća u EU (59%) su putem web stranica ili aplikacija tijekom 2017. godine bez prepreka poslovali sa strankama drugih članica EU.

Ipak, skoro je 4 od 10 poduzeća (38%) prijavilo da su imali problema u vezi određenih ekonomskih faktora u poslovanju. Najizraženiji u tom aspektu bile su visoke cjene dostave i povrata robe (27%). Drugi važni faktori koji su utjecali na ecommerce EU poduzeća vezani su uz pravne i lingvističke prepreke – primjerice, nepoznavanje stranog jezika i probleme u rješavanju prigovora (cca 13%).

Što nama znači DESI bod?

Porast samo jednog DESI boda, ističe Tomisalv Radoš, za poduzeće znači i do 60.000 eura više prihoda, a u jednakom omjeru utječe i na povećanje produktivnosti. Još bolje od toga jest da povećanje za dva boda ili tri, ne znači dvostruko ili trostruko više prihoda, već mnogo, mnogo više. Radoš zaključuje:

Ovo istraživanje je napravljeno upravo da vi vidite kako se može napraviti sinergija industrije i stručne zajednice. Isplati se ulagati u svih pet područja DESI indeksa jer dugoročno povećava produktivnost i prihode.

Dovoljno rečeno.