Budim se ujutro u svojoj studentskoj sobi, broj 242 u 6. paviljonu na “Savi”. Ustajem, sjedam za stol i palim laptop. Gledam sustav kako se podiže i odjednom iz pozadine čujem “BEEP BEEP BEEP”. Zvuk postaje sve glasniji, zidovi se počinju tresti i odjednom padam u ništavilo. Opet se budim, ali sada u stanu i gledam alarm na mobitelu uz poruku “Posao”. Da se razumijemo, stvarno volim svoj posao, volim programiranje i veseli me što se gotovo svaki dan pojavi neki novi izazov, no nekako sam se osjećao čudno. Imao sam osjećaj da ne postižem više nego što sam postizao za vrijeme faksa.
Umjetna inteligencija toliko je snizila prag za razvoj softvera da je najbolji način učenja postalo baciti se na posao, izrađivati i objavljivati nesavršene aplikacije te ih usput poboljšavati, smatra Dana Lawson, tehnološka direktorica Netlifyja.
Najopasnija rečenica u muškoj ekipi glasi : "Sve pet”, a koliko često samo to čujete? Skoro svaki dan! Kad je ona znak za alarm, što to muškarci ne razumiju jedni o drugima te kako u IT kolektivima nehotično ne njegovati toksičnost, razgovaramo sa Sandrom Kraljevićem.
Hoteli ne iskorištavaju potencijal svog najvažnijeg prodajnog kanala, dapače, ne doživljavaju ga i gube prihode. Benefite iz programa vjernosti nude prekasno, a eure iz džepa izbija im i komplicirani booking engine. Na čemu bi trebali poraditi hrvatski hoteli, piše u svojoj kolumni Domagoj Razum, direktor poslovanja u Laurisu by BID.
