Airbnb od dodatne zarade prerasta u pravi biznis – i u Hrvatskoj

Ideja iza Airbnba bilo je čisto kopiranje B2B pristupa u P2P. No, ne bez razloga – platforma, kao što znamo, nudi gostima iskustvo lokalaca:

Hoteli su često unificirani. Sheraton je uvijek Sheraton i nemate osjećaj da se nalazite na određenoj destinaciji sve dok ne izađete iz hotela.

Bilo je tu i drugih faktora koji su pomogli razvoju ove platforme, poput cijene. U rano doba Airbnba i drugih platformi, kvalitetni smještaji postajali su rijetkost, a cijene su nabujale. Također, ponuda nije bila dovoljno transparentna – nisu postojale točne fotografije smještaja, komentari korisnika koji su ga koristili… A to je ono što su korisnici željeli.

Razlika između hotelskih gostiju i Airbnba

Airbnb danas ima preko 2 milijuna jedinica koje se iznajmljuju u 191 zemlji. I bilježi rast, baš kao i druge platforme slične njemu. No, nije samo u tome bit – utječe na to da se smještajne jedinice sele izvan uobičajenih turističkih centara.

Siniša je naveo primjer San Francisca u kojemu se tek 26% hotela nalazi izvan šest centralnih gradskih zona, dok se kod Airbnba 72% jedinica nalazi izvan njih. Airbnb povlači turizam u dijelove grada gdje do tada njega nije bilo – u rezidencijalni dio. To utječe i na, primjerice, pekarnice ili restorane koji se nalaze van turističkih zona koje sada dobivaju na važnosti.

Gosti žele vidjeti lokalnu kulturu i umjetnost, u lokalne objekte u koje ne dolaze svi turisti, ali i pronaći male skrivene trgovine.

Uz to, u pravilu se duže zadržavaju u smještaju od hotelskih gostiju.

Nije više samo za popunjavanje budžeta

Koplja se lome oko toga je li Airbnb dodatna zarada ili profesionalni biznis. Ideja je bila da bude ono prvo, ali praksa pokazuje drugačije. Tako u jednom Parizu 89% objekata koji se iznajmljuju čine samostalne jedinice, apartmani ili stanovi, a ne sobe ili dodatni kreveti. Pogledamo li najjačeg iznajmljivača preko Airbnba u New Yorku, vidjet ćemo kako je u godinu dana iznajmio 272 jedinice te zaradio oko 6 milijuna eura. Daleko je to od popunjavanja kućnog budžeta iznajmljivanjem kreveta ili sobe viška.

Naravno, to ne prolazi bez utjecaja na tržište nekretnina – raste cijena najamnina jer se više zarađuje od kratkotrajnog najma.

Kako to regulirati?

Regulacija se razlikuje od zemlje do zemlje, od grada do grada, a sa Sinišom smo već razgovarali o primjeru Amsterdama, ali i Berlina. Između te dvije krajnosti stotine i stotine gradova vode pregovore s Airbnbom kako ga regulirati. Airbnb u međuvremenu ne miruje – aktivno naglašava prednosti za iznajmljivače, vodi PR kampanje (najzanimljiviji je primjer New York, kojemu ovaj servis radi veliku promociju, iako tamo ima i mnoštvo problema), surađuje s vlasti, informira iznajmljivače o regulacijama, tehnološki prilagođava platformu, ali tu su i – suđenja.

U nekim su destinacijama su integrirani i kooperativni, a u destinacijama koje nisu spremne za suradnju, nema drugog izbora nego ići na sud. Airbnb ne bježi od svojih obveza, samo ih je potrebno prilagoditi.

Gdje je tu Lijepa naša?

Nije tu riječ samo o Parizima i Londonima, nego i o Lijepoj našoj, a kako bi pokazao da je jedna od glavnih prednosti Airbnba fleksibilnost, Siniša je usporedio aktivne smještajne jedinice u četiri Hrvatska grada u razmaku od tjedan dana. Tako je 24. svibnja Dubrovnik imao 2047 aktivnih jedinica, a 31. svibnja njih 2388. Splitu se broj aktivnih jedinica u istom razdoblju povećao s 1886 na 2340, u Zadru s 1181 na 1283, a u Zagrebu s 968 na 1014. Riječ je o razlici od oko tisuću smještajnih jedinica u samo četiri Hrvatska grada – u tjedan dana. Jednako se tako brojka može brzo i smanjiti, ovisno o potražnji i sezoni.

Kako danas izgleda @Airbnb scena u Dubrovniku, Splitu, Zadru i Zagrebu? #OMGcommerce pic.twitter.com/D3cNwklhrL

— Netokracija (@netokracija) June 1, 2016

Airbnb – nastavak ‘cimer fraja’ u Hrvatskoj

Što zaključiti? Da je Airbnb fleksibilna platforma koja je nadišla zakonodavne forme te da je dio neizbježne evolucije turističkog sektora. Možemo zatvoriti oči i reći da se nas to ne tiče, ali to se događa s ili bez zakona. Hotelijeri i zakonodavci to ne smiju maknuti s uma, kaže Siniša, napominjući da nema potrebe za ekstremnim potezima – samo osigurati fer tržišnu utakmicu.

Hrvatska ima svojevrsni Airbnb još od sedamdesetih i osamdesetih godina – to je jednostavni natpis zimmer frei uz cestu. Nije tad bilo interneta, ali su se sobe i apartmani iznajmljivali strancima. To se samo preselilo u digitaliju, a dobra stvar je što su ti apartmani kategorizirani i postoje kao pravna lica te plaćaju porez, odnosno nisu u crnoj zoni. Oni mogu iskoristiti Airbnb kao dodatni kanal prodaje.

Sad je samo pitanje zakonske regulative kako kontrolirati digitalnu prodaju ne bi li se još više privukli gosti koji žele iskustvo lokalaca i koji će se vraćati iz godine u godinu.

Upravo su o lojalnosti gostiju, koja se postiže kvalitetnom segmentacijom, praćenjem navika i preciznim targetiranjem, nakon Sinišinog predavanja govorili Emanuel Tutek (Horwath HTL), Marko Mišulić (Rentlio), Damir Knežević (Hoteza) i Martina Rumin (Valamar). Glavni naglasak stavio se na personalizaciju pristupa korisnicima, što se danas uz pomoć digitalnih alata itekako može postići, bilo u hotelskim lancima, bilo u apartmanima i drugim manjim smještajima.