A koliko vama fali godina do dobne diskriminacije?

A koliko vama fali godina do dobne diskriminacije?

Kako je jedna Facebook objava prokazala tužno stanje generacijskog jaza u (domaćoj) digitalnoj i tech industriji...

Jedino što me veseli je što ćete jednom i vi imati više od 45 godina!“, napisala je ogorčeno u jednoj grupi na Facebooku autorica objave koja jednu domaću tech tvrtku indirektno proziva za diskriminaciju prema dobi jer oglasom za posao cilja mlađe od 45 godina. Ogorčeno jer ju je većina komentatora optužila za pretjeranu političku korektnost te su joj usput podijelili stereotipne lekcije o cjeloživotnom učenju, usavršavanju znanja i vještina te rada na vlastitoj konkurentnosti…

Prevladavajući zaključak rasprave bio je da “glumi Karen bez razloga”. Nedostajalo je samo da joj kažu – OK, boomer! Nema se pravo buniti jer diskriminacija po dobi kod zapošljavanja ne postoji, poslodavac ima pravo zaposliti koga želi te ima pravo ne trošiti oglašivački budžet na one starije ako takve ne želi u timu.

Pritom je sve to potpuno krivo jer i hrvatski zakoni, a bome i pravila oglašavanja radnih mjesta na Facebooku, ne dopuštaju isključivanje dobnih skupina.

U konkretnom slučaju to se Facebookovo pravilo elegantno zaobišlo jer se tehnički ne oglašava otvoreno radno mjesto, već employer branding kampanja. Rasprava je, međutim, otkrila tužno stanje generacijskog jaza u digitalnoj i tech industriji. Autorica objave kritičarima je pokušavala objasniti da se osjeća nevidljivo i isključeno, a kao odgovore je dobivala opaske neka, umjesto da se žali što ju tvrtke isključuju iz oglašavanja, lijepo redovito obilazi njihove web stranice ako stvarno želi naći posao. Kako je lako ne prepoznati isključivost kad si ti uključen u sve i cijeli svijet se uvijek obraća tebi!

Kako (i kad) smo dobnu diskriminaciju svrstali pod normalno…

To međugeneracijsko nerazumijevanje, kao i preferencija tech industrije prema mladim zaposlenicima nije specifična za Hrvatsku, a nije bome ni novost.

“Mladi ljudi su jednostavno pametniji!”, rekao je davno Mark Zuckerberg, kad je on bio mlad i kad si je još mogao priuštiti biti bez dlake na jeziku. Nije to nikad više ponovio, barem ne tim riječima – vjerojatno su mu komunikacijski stručnjaci savjetovali kako nije baš lijepo tako otvoreno diskriminirati.

Mark je vjerojatno shvatio da ni on neće vječno biti – mlad… i pametan.

I on, i njegova tvrtka i cijela tech industrija mantru o tome kako stariji (misleći pritom na starije od 30 godina) jednostavno ne pripadaju u tech samo su prihvatljivije zapakirali. Šareni uredi s vrtićkim benefitima poput lego kockica ili neograničenih slatkiša. “Work hard, play harder” kompanijska gesla koja u prijevodu znače očekivanje da dane provodiš ili na poslu ili u birtiji s kolegama s posla. Stalno ponosno ponavljanje čelnih ljudi kako je prosječna dob zaposlenika kod njih 26 godina. Bilo je i onih koji su ne trepnuvši izjavljivali da namjerno stvaraju kompanijsku kulturu koja će privući samo mlade zaposlenike.

I, dok su mladi bili oduševljeni, oni malo stariji koji su se osjećali isključenima pitali su se kako je ageism toliko ukorijenjen i prihvaćen da se nitko ni ne srami priznati da su stariji zaposlenici nepoželjni. Bi li jednako tako opušteno rekli da žele privući samo muške zaposlenike? Ili samo vjernike? Ili samo heteroseksualce, jer, eto, oni se jednostavno bolje snalaze s tehnologijom!

“Osjećala sam se kao da 100 godina imam!”

Divljenje kultu mladosti doživjela sam i iz prve ruke. Ironično, u startupima i tech industriji počela sam raditi s 35+, međutim, gotovo svugdje gdje sam radila prosjek godina počinjao je brojem 2 i sve su se firme hvalile time. CEO jedne firme gdje sam radila otišao je i korak dalje – na novinarsku provokaciju da startupi i tech industrija mlade zapošljavaju jer ih jednostavno treba manje platiti odgovorio je da nije problem platiti veće plaće, ali da seniori jednostavno ne idu u korak s tehnologijom i znanjem ne opravdavaju plaće koje traže(!).

http://education.nswtf.org.au

Moji mladi kolege uglavnom su bili vrlo dobronamjerni i nisu me doživljavali manje sposobnom, ali, svjesno ili ne, odražavali su generalni stav da nakon 35 ili 40 godina čovjeku počinje lagano propadanje do smrti. Uglavnom su me doživljavali kao svjetsko čudo, govorili kako se nadaju da će i oni “u mojim godinama” ostati u tijeku s tehnologijom i snalaziti se u digitalnoj industriji. Osjećala sam se kao da 100 godina imam!

Koju godinu kasnije, kad se firma našla u poslovnim i organizacijskim problemima izazvanim strelovitim rastom i nizom loših odluka, isti onaj CEO je kao korak prema rješenju naveo – treba nam više seniora!

Jer svi oni razlozi iz kojih tvrtke vole juniore u nekom trenutku im se mogu obiti o glavu. Juniori nisu omiljeni samo jer ih treba manje platiti, oni u kolektiv dolaze s manje iskustva pa će teže uočiti da stvari ne štimaju i manje će se buniti. Jedan bivši kolega mi je doslovno rekao – meni je ovo prvi posao, ja ga nemam s čime usporediti. Isti taj nedostatak iskustva i činjenica da neke greške nisu već vidjeli ili napravili, znači i da će se te iste greške teže i sporije prepoznavati te da će tvrtka trošiti više vremena na krive projekte.

Industrija koja se ponaša kao da su joj zaposlenici profesionalni sportaši – poslije 35 za otpis…

Sraz sjedokosog boomera i mladima prilagođene radne okoline u startupu urnebesno je opisao Dan Lyons u svojoj knjizi ‘Disrupted: My Misadventures in the Start-Up Bubble’. Lyons je, nakon što je ostao bez posla kao tech urednik u Newsweeku, kao 52-godišnjak prihvatio ponudu da dođe raditi u Hubspot na nedefiniranu poziciju u marketingu.

Stvari od prvog dana nisu bile obećavajuće – Lyons se ne može načuditi djetinjastim povlasticama kojima se njegovi mladi kolege silno vesele (Zid s bombonima u rinfuzi! Grupni sklekovi u podne! Tulumi poslije posla!) i smiješnim internim ritualima (Fearless Friday kad možeš predložiti bilo što, svi jedni druge nazivaju rock zvijezdama i nindžama, šef donosi plišanog medvjedića da sjedi na sastancima i predstavlja kupce).

Iza šarenih ureda i tuluma nakon posla kriju se stotine slabo plaćenih tek diplomiranih zaposlenika…

Sa sijedom kosom, doslovno dvostruko stariji od prosječne dobi zaposlenika u Hubspotu i dovoljno star da bi im stvarno mogao biti otac, Lyons se bolno ne uklapa. Prestar je da ga se indoktrinira kompanijskom kulturom i da povjeruje da svi oni skupa rade za viši cilj i imaju misiju, preciničan da bi prihvatio Hubspotovo nazivanje spama “ugodnim marketinškim sadržajem”, a umjesto da tulumari s kolegama do jutra jer ‘svi smo jedna velika obitelj’ on poslije posla ide kući jer ima dvoje djece.

(U knjizi Lyons širi sliku na generalno izrabljujući poslovni model startupova koji iza šarenih ureda i kompanijskih misija kriju stotine slabo plaćenih tek diplomiranih zaposlenika koji nagurani u open-space rade od jutra do sutra vjerujući da mijenjaju svijet nabolje i da će se obogatiti jednom kad startup uspije i izađe na burzu.)

Kako je moguće da postoji industrija koja se ponaša kao da su joj zaposlenici profesionalni sportaši, poslije 35 za otpis, pita se Lyons. Kako je moguće da se, recimo, za kardio kirurge smatra da su na vrhuncu sposobnosti u srednjim četrdesetima jer tad dosegnu savršenu kombinaciju godina teorijskog učenja i prakse u operiranju? Pa nije moguće da je programiranje teže od kardio kirurgije!?

Godine u radnom okruženju nisu mana, već prednost

S druge strane, Kristina Nillson, potpredsjednica za komunikacije švedskog startupa za iznajmljivanje električnih romobila Voi, u svojoj kolumni Needed: Older Female Employees opisuje kako se ona u kasnim pedesetima odlično uklopila u radno okruženje gdje prosjek godina također počinje brojem 2. Ona je to shvatila kao izazov, odbacila neke stare poslovne običaje (recimo, hijerarhiju) i tom se startupu pridružila sa stavom da su joj njezine godine prednost, a ne mana. Nillson ovako rezonira  – imam 30 godina iskustva i znam što funkcionira, a što ne. Znam da ću se u svakoj situaciji dočekati na noge jer već stotine puta jesam. I upravo zbog tog iskustva i samopouzdanja koje donosi savjetuje startupima da zaposle starije, posebno žene.

Činjenica je da je iznimka što je u tim godinama uopće dobila priliku – poznajem ljude od 35+ koje bi poslodavci naprasno, usred intervjua koji super ide, pitali za godine i nakon odgovora bi se atmosfera promijenila. Znam i neke koji izostavljaju prvih nekoliko radnih iskustava u CV-ju da ne odaju godine.

Anti-ageism kampanja grada Toronta. Benefiti kreme su ono što zapravo dolazi s godinama iskustva – bolje samopouzdanje, više povjerenja u sposobnosti, pouzdanost i poštovanje kolega.

Nekad se čini da je diskriminacije u tech industriji toliko da ageism još nije ni došao na red!

Kod nas se počelo aktivno pričati o uključivanju što više žena u tehnološku industriju, a vani i nebijelaca. O diskriminaciji po godinama još se sporadično priča, ali jedna od efektnijih kampanja je ona grada Toronta. Kako bi ljude natjerali na spoznaju da godine u radnom okruženju nisu mana, već prednost – po gradu su postavili plakate za izmišljenu “Aging kremu”. Benefiti kreme su ono što zapravo dolazi s godinama iskustva  – bolje samopouzdanje, više povjerenja u sposobnosti, pouzdanost i poštovanje kolega.

Efektne kampanje, knjige, kolumne na stranu, jedini način da se tech tvrtke i startupe navede da počnu cijeniti zaposlenike starije od 35 jest da im se pokaže da je to dobro za njihovo poslovanje. Tehnologiju koju generacija Z danas tako samouvjereno smatra svojim teritorijem uglavnom nisu izmislilii 20-godišnjaci, već iskusni inženjeri nakon desetljeća rada!

Jednako kao i s uključivanjem žena, drugih rasa ili nacionalnosti – raznolikija grupa ljudi jednostavno znači širu perspektivu i raznolikije rješavanje problema.

Ili to ili da samo čekamo da ‘današnji mladi’ postanu sredovječni, tada valjda neće htjeti zapošljavati samo dvadesetineštogodišnjake. Recimo, Mark Zuckerberg danas ima 36 godina. Pitam se misli li još uvijek da su dvadesetineštogodišnjaci jednostavno pametniji!

Hvala Hooloovoo na ustupanju vizuala Matori.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome)
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime (Hrvoje Lončar) ili barem ime i inicijala (Hrvoje L.) te pravu email adresu. Kako koristimo podatke koje tamo ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Dario D

    Dario D

    17. 04. 2021. u 2:59 pm Odgovori

    Dobna diskriminacija u domaćem IT-u je već dugo prisutna. Ako ste preko 35 godina 50% IT firmi odbiti će vas u startu, ako ste preko 45 godina 90% njih odbiti će vas nevezano uz vaše znanje. Naravno na lukave načine a ne direktno. No za uporne ima mjesta, tih 5-10 posto ozbiljnih firmi koje ne trebaju ljude za besmisleno tjeranje nekakve mode već ljude koji znaju napraviti posao. U mojim brojnim iskustvima uvjerio sam se da mladi ne znaju ni bolje ni više pod starijih programera, štoviše upravo oni često rade greške koje se moraju ispravljati.

    To je i normalno u svim industrijama da iskusniji zna više, osim u IT-u. Realno rečeno i među mladima i starijima ima vrlo dobrih, prosječnih i loših. Priča da sa godinama gubiš entuzijazam i volju za učenjem je naprosto bedastoća. Nisam još čuo za strastvenog šahista kojega je nakon 45-te prestao zanimati šah. Ili pravnika, doktora, inženjera kojega je odjednom neki mladac prešišao po znanju.

    Vrlo dobrih IT-ovaca je jako malo u svim dobnim skupinama. Za starije savjet, ako vidite da firma inzistira na mladosti to i nije mjesto za zaposliti se jer očito im je vanjski dojam važniji od posla pa su im i perspektive lošije, plaće, napredovanja itd. To se dosada pokazalo puno puta jer ne možeš fejkati prirodne ekonomske zakone.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Startupi i poslovanje

Imaš li svoje vrijeme za stvaranje? Jer jedan sastanak je dovoljan da ti uništi koncentraciju za cijeli dan!

Maker time. Deep work. Vrijeme za produktivnost i ideje. Zvuči kao ideal za mnoge hrvatske tvrtke, ali želimo li biti učinkoviti i kreativni, moramo si odrediti raspored za stvaranje - bili programer, pisac ili dizajner, radili na daljinu ili u uredu!

Tehnologija

Koliko su novi e-Građani – bolji? Evo što kažu hrvatski dizajneri i UX stručnjaci

e-Građani su napokon doživjeli dugo očekivani redizajn pod palicom vladinog vlastitog "startup" tima. Redizajn je kruna dvogodišnjeg rada, kažu. I treba biti s obzirom da je riječ o platformi na kojoj će biti dostupno 87 usluga za građane, a koje bi trebale biti okosnica digitalnog društva. Što su uspjeli poboljšati, na čemu još trebaju raditi - otkrivamo.

Startupi i poslovanje

“Vrijeme je da prestanemo veličati ‘ludnicu na poslu’. Haj’mo samo razvijati jako kvalitetan proizvod ili uslugu!”

Ljudi više ne mogu odraditi posao - na poslu… Jeste sami bili u toj situaciji ove godine, ovaj mjesec? Ako čitate ovo, vjerojatno ste dio digitalne zajednice, visoko-kompetitivnog IT sektora i možda vam se takve okolnosti događaju i na dnevnoj bazi. Tako ne bi trebalo biti.

Što ste propustili

Tehnologija

Marko Pavlović: Zaljubite li se previše u svoj proizvod mogli biste zaboraviti na svoj tim

Kako je Marko od razvoja platforme za upravljanje društvenim mrežama došao do proptecha i zašto ga je to iskustvo dovelo do principa o kojima svi u digitalnoj zajednici pričaju... otkrivamo u novoj epizodi!

Startupi i poslovanje

Hrvatski Robotiq.ai potvrdio 900 tisuća eura vrijednu investiciju za svoje “softverske robote”

U zadnje vrijeme slušamo sve više uspješnih priča o RPA tvrtkama iliti tvrtkama koje se bave automatizacijom procesa, a jedna od najnovijih stiže od domaćeg startupa Robotiq.ai koji je privukao nedavno nemalu inozemnu investiciju.

Tehnologija

DiscussIT: Možda bismo sigurnije poslovali da se više bojimo mailova, nego kriptovaluta

Bilo da je u pitanju sigurnost jednog servera ili cijelog računalnog centra, plaćanje kriptovalutama ili mobilnim bankarstvom - prijetnje uvijek postoje. Pitanje je samo koliko smo spremni ako se one ostvare, a upravo je to bila jedna od ključnih tema Combisovog DiscussIT panela.

Sponzorirano

U tijeku je pandemija online videa. Jeste li joj se prilagodili?

Potražnja za online videom veća je no ikada, ali rijetki su se uspjeli snaći u tome. Oni koji jesu, sad profitiraju. Uključujući i brendove.

Startupi i poslovanje

Event management platforma suosnivača iz BiH pivotirala pa osigurala 5,5 milijuna dolara

Još u 2018. smo govorili o zanimljivoj karijeri Jasenka Hadžića koji je od BiH došao do Danske i ondje pokrenuo startup Tame. Tijekom COVID pandemije zabilježili su rast prihoda od 700 posto.

Startupi i poslovanje

Hrvatska na mapi jednoroga svijeta: Danska, Finska i Italija imaju 0, a mi odnedavno čak 2!

Od preko 500 "jednoroga" rasprostranjenih po svijetu, Hrvatska se na svjetskoj listi odlično drži! Dva jednoroga (ako niste pratili, Rimac je jednorog!) nisu malo za tako malu zemlju - pogotovo kad se stave u kontekst okruženja, ekonomskih pokazatelja i infrastrukture.