Održivost i AI otvaraju ove četiri prilike za Hrvatsku

Mogu li održivost i profit ići ruku pod ruku? To pitanje već godinama dijeli poslovni svijet, no za Margu Hoek odgovor je jasan: moraju.

Jedna od najutjecajnijih globalnih zagovornica koncepta Business for Good i autorica nekoliko knjiga o održivoj transformaciji poslovanja dolazi u Zagreb kao keynote predavačica Greencajt festivala. Jedan je to od najvećih regionalnih festivala posvećen biznisu, održivosti, inovacijama i društvenom utjecaju, koji od 1. do 3. lipnja u zagrebačkom HNK2 okuplja lidere, govornike i eksperte iz regije i svijeta kroz teme Good for Business, Good for Planet i Good for People.

Povodom dolaska na taj festival s njom smo razgovarali kako održivost postaje motor rasta te što zemlje poput Hrvatske mogu učiniti da uhvate korak s novim gospodarstvom.

Dobre namjere nisu dovoljne, etika je početna točka, a ne strategija, tvrdi stručnjakinja za održivost:

Etika nam govori što je ispravno, ali ne redizajnira lanac opskrbe, ne mijenja investicijski portfelj, ne izmišlja novi materijal, ne gradi sustav čiste energije niti širi tehnologiju na milijune ljudi. To je zadaća poslovanja. Zato uvijek govorim o „poslovanju za dobro“: ne o dobroti kao namjeri, već o dobroti kao operativnom modelu.

Klimatski rizici – najveća poslovna prilika

Klimatske promjene, nestašica vode, sigurnost hrane, pristup energiji, otpad, zdravlje, gubitak bioraznolikosti najveća su inovacijska agenda u povijesti, a kako bi se ona ostvarila, Marga smatra kako trebamo “vodstvo koje povezuje svrhu s kapitalom, tehnologijom i rezultatima”.

Pojašnjava kako trebamo tvrtke koje se pitaju: Koji problem u svijetu možemo jedinstveno riješiti i kako njegovo rješavanje može postati profitabilno i u velikim razmjerima? Navodi primjer gospodarenja otpadom koji je u starom gospodarstvu kraj lanca vrijednosti:

Globalni prelazak na kružno gospodarstvo mogao bi već do 2030. godine osloboditi oko 4,5 milijardi dolara ekonomske vrijednosti i stvoriti milijune radnih mjesta.

Tvrtke koje dizajniraju proizvode za ponovnu upotrebu, popravak, preradu i oporabu materijala ne čine samo dobro, nego i smanjuju ovisnost o nestabilnim tržištima sirovina i grade otpornost, tumači.

Promjena smjera rasta

Svijet u kojem se održivost poima kao trošak je nestao, poentira naša sugovornica. Takvo rezoniranje, prema njezinu mišljenju, pripada vremenu kada je energija bila jeftina, resursi su se činili beskrajnima, a šteta za okoliš bila je izvan bilance. Danas tvrtke koje ignoriraju klimu, vodu, materijale i društvena očekivanja, dodaje, akumuliraju rizik.

Promjena paradigme može se poduprijeti i brojkama, koje, navodi, vrlo jasno pokazuju promjenu:

Globalna ulaganja u energiju u prošloj su godini prema procjenama trebala dosegnuti oko 3,3 milijardi dolara, otprilike 2,2 milijardi dolara od toga ide u čistu energiju, mreže, skladištenje, elektrifikaciju, učinkovitost, nuklearna i goriva s niskim emisijama. To je dvostruko više ulaganja nego u fosilna goriva i dokaz kako obnovljivi izvori više nisu skupa alternativa.

Održivost, po njezinu mišljenju, ne koči rast, već mijenja smjer tog rasta. Održiva rješenja postaju dostupnija, tako je i prosječna cijena baterijskog paketa za električne automobile pala ispod 100 dolara po kilovat-satu, prag koji se dugo smatrao ključnim za cjenovnu konkurentnost. To je industrijska transformacija navodi te dodaje da prilike idu daleko izvan područja energetike.

Navodi kako su brzorastuća tržišta i ona pametne tehnologije vode, regenerativne poljoprivrede, alternativnih proteina, ugljične inteligencije, materijala s niskim udjelom ugljika, prilagodbe klimatskim promjenama, otporne infrastrukture i učinkovitost potaknutu umjetnom inteligencijom.

Upravo zbog te promjene smjera rasta, pitanje više nije hoće li se gospodarstva transformirati, nego tko će tu transformaciju iskoristiti na vrijeme.

Četiri velike prilike za Hrvatsku

Koje su konkretne prilike za zemlje poput Hrvatske da ubrzaju održivu transformaciju gospodarstva, zanimalo nas je.

Hrvatska ne bi trebala sebe smatrati malim tržištem, već globalno povezanom platformom za novo gospodarstvo, ističe naša sugovornica.  Zemlje s jakim prirodnim resursima, poduzetničkim talentom i jasnim osjećajem mjesta mogu postati lideri ako odaberu prava područja, istaknula je prije no što je navela četiri velike prilike za Hrvatsku.

Prva prilika je čista, inteligentna energija jer Hrvatska ima sunce, vjetar, obale, otoke i strateški položaj između srednje Europe i Mediterana. Ali naglašava da budućnost nije samo više obnovljive energije nego pametnija obnovljiva energija: skladištenje, digitalne mreže, energetske zajednice, fleksibilna potražnja, elektrificirani prijevoz i industrijska učinkovitost.

Kaže da diljem svijeta čista energija postaje prioritet konkurentnosti:

Projekti obnovljivih izvora energije sada su jeftiniji od fosilnih alternativa na većini novih tržišta energije. Zemlje koje rano izgrade kapacitete čiste energije privlače industrije kojima je potrebna električna energija s niskim udjelom ugljika, od podatkovnih centara do napredne proizvodnje.

Druga prilika je regenerativni turizam. Hoek uočava da u tom sektoru imamo jaku gospodarsku bazu, ali naglašava da je sljedeći korak “bolji turizam”. Cjelogodišnji turizam s visokom vrijednosti koji je pozitivan za prirodu, digitalno upravljan i duboko povezan s lokalnom hranom, kulturom, vodom i bioraznolikošću. Jadran može postati globalni primjer kako turizam štiti imovinu o kojoj ovisi, naglasila je.

Treća prilika je plavo i kružno gospodarstvo. Kaže da, primjerice, luke, otoci, ribarstvo, vodni sustavi, obalni gradovi i morska bioraznolikost mogu postati laboratoriji za kružni dizajn, čistu logistiku, upravljanje vodama i inovacije u oceanima.

Četvrta prilika je tehnološko poduzetništvo. Marga tvrdi kako Hrvatska može graditi tvrtke u polju umjetne inteligencije za energiju, pametnu mobilnost, ugljičnu inteligenciju, održive materijale, agrotehnologiju i prilagodbu klimatskim promjenama. No, mora razmišljati globalno:

Novo gospodarstvo nagrađuje zemlje koje povezuju lokalne snage s globalnim problemima. Brazil može postati održivi tehnološki lider zbog svoje bioraznolikosti i opsega, afričke zemlje mogu napraviti skok naprijed s decentraliziranom energijom i digitalnim financijama; Hrvatska može predvoditi s Jadranom, talentima, čistom energijom, kružnim turizmom i pametnom infrastrukturom.

Hrvatska može postati primjer poslovanja za dobro u praksi, smatra. To neće postići kopiranjem modela druge regije, nego pretvaranjem vlastite imovine u globalno relevantna rješenja.

Zašto održivost ne smije biti ‘odjel’

Spustimo li se s nacionalne razine na onu gospodarsku na kojoj i počiva izazovan zadatak implementacije održivosti, dolazimo do najvećih grešaka koje lideri rade. Održivost smještaju u odjel, dodjeljuju izvještavanju ili odjelu komunikacija, a zatim se čude zašto to ne transformira poslovanje, navodi:

Održivost nije odjel. To je leća za strategiju, inovacije, rizik, talente, financije i rast.

Često griješe i miješajući ambicije i njihovu realizaciju. Lijepi ciljevi se ne računaju, tržište ne želi obećanja, nego traži dokaze:

Kupci, investitori, zaposlenici i društvo sada pitaju: „Što ste izgradili? Što ste promijenili? Što ste skalirali?

Lideri moraju pretvoriti ambiciju u proizvode, potcrtava Marga.

Nove generacije – akcelerator promjena

Hoek je uvjerena da mlada radna snaga već mijenja percepciju održivosti u tvrtkama. Oni su zaposlenici, potrošači, investitori i birači. Oni su tržište i oni mijenjanju pravila relevantnosti, kaže te podsjeća na Deloitteovo istraživanje generacije Z i milenijalaca iz 2025.

Ono je obuhvatilo više od 23 000 ispitanika u 44 zemlje, a pokazuje koliko je duboko svrha ušla u radnu snagu: Osjećaj svrhe važan je za zadovoljstvo poslom i dobrobit za 89 posto generacije Z i 92 posto milenijalaca. Oko 40 posto obje skupine odbilo je zadatak, projekt ili poslodavca jer je bio u sukobu s njihovom etikom ili uvjerenjima.

To nije idealizam. To je stvarnost tržišta talenata, smatra Marga koja napominje kako tvrtke griješe kad misle da mlađi ljudi samo žele poslati poruku o održivosti:

Ne žele. Žele dokaz. Žele vidjeti gradi li tvrtka budućnost ili se drži prošlosti. Žele raditi na rješenjima koja su važna: čista energija, kružni proizvodi, odgovorna umjetna inteligencija, inovacije u hrani, uključive financije, bolje zdravlje, pametnija infrastruktura. Ako ne mogu pronaći to značenje unutar tvrtke, stvorit će ga negdje drugdje.

Ako tvrtka ne može privući te talente, ne može brzo inovirati. Upravo su te mlađe generacije akcelerator promjena jer imaju nisku toleranciju na prazna obećanja, digitalno su vrlo pismeni i stvaraju pritisak da se napravi redizajn proizvoda, ide u nove pothvate, klimatske hackatone, rješavaju pitanja dobavljača i potiču na aktivizam kupaca.

Za vođe to nije prijetnja. To je dar. Kada ljudi unutar vaše tvrtke vjeruju u budućnost koju gradite, oni postaju najsnažniji motor transformacije.

Održivost nije privilegij velikih

Budući da se o održivosti najviše govori u kontekstu korporacija i regulative, postoji mišljenje da je ona luksuz koji si samo velike tvrtke mogu priuštiti. Hoek odlučno odbacuje takva razmišljanja jer su mala i srednja poduzeća okosnica svjetskog gospodarstva. Kaže da lijepo što tehnologija danas snižava prag:

Prije deset godina mjerenje utjecaja, optimizacija potrošnje energije, praćenje materijala ili izgradnja kružnih modela često su zahtijevali velike sustave i velike proračune. Danas cloud platforme, AI alati, senzori, distribuirani solarni paneli, digitalna tržišta i softver za ugljičnu inteligenciju znatno olakšavaju djelovanje manjim tvrtkama.

Lokalni proizvođač može koristiti digitalne alate za smanjenje otpada. Prehrambena tvrtka može pratiti sastojke i smanjiti potrošnju vode. Turistička tvrtka može dizajnirati regenerativna iskustva. Startup može stvoriti potpuno novo tržište iz izazova održivosti.

Mnoga revolucionarna rješenja počinju s malim poduzetnicima koji nisu zarobljeni starim sustavima. Održivo stvaranje vrijednosti način je da postanete otporniji, učinkovitiji, privlačniji talentima i relevantniji kupcima, kaže nizozemska stručnjakinja za održivo poslovanje.

Velike tvrtke možda imaju veličinu, dodaje, ali manje tvrtke često imaju brzinu, koja je u novom gospodarstvu izuzetno važna.

Kako AI može pomoći?

Za umjetnu inteligenciju kaže da svojim enormnim zahtjevima za energijom može produbiti problem, ali i postati jedan od najjačih akceleratora tranzicije. No, ključno je da se pokreće čistom energijom, da je dizajnirana za učinkovitost i usmjerena na stvarne izazove.

Analiza IEA-e pokazuje da bi primjena umjetne inteligencije u elektroenergetskim sustavima mogla uštedjeti do 110 milijardi dolara godišnje do 2035. i osloboditi do 175 gigavata dodatnog prijenosnog kapaciteta na postojećim vodovima.

Marga smatra kako je to izvanredno jer su najveća uska grla u čistoj energiji kapacitet mreže, fleksibilnost i inteligencija.

Iz njezine perspektive održivost je temelj konkurentnosti u novom gospodarstvu gdje se novi igrači tek definiraju. Hrvatska ima svoje prilike koje u tome može iskoristiti. Više o ovim temama Marga će uskoro pričati na konferenciji Greencajt u HNK2 u Zagrebu. Osigurajte ulaznice na vrijeme!