“Revolucija” koju donosi ChatGPT podsjeća me na samovozeće aute

Kako ćete vi opstati kad za koju godinu auti budu samovozeći, isključivo na struju i kad ih više nećemo posjedovati, nego plaćati mjesečnu pretplatu ili ih unajmljivati po potrebi? Pitanja su to na koja je najozbiljnije prije pet godina odgovarao CEO platforme za dijeljenje prijevoza za koju sam tad radila.

Ne znam sjeća li se još netko tog razdoblja toliko živo kao mi koji smo tad bili dio te industrije kojoj se predviđalo da će je tehnologija potpuno promijeniti, ali ja se itekako sjećam tadašnjeg entuzijazma oko samovozećih automobila i disruptivnih auto as a service modela. Za koju godinu neće više biti vozača, a bome ni tolikih troškova benzina koje bi podijelili s putnicima. Tko se ne prilagodi – nestat će.

Najavljivali su leteće aute, dobili smo – bus!

Nije samo CEO odgovarao na takva pitanja (i pisao kolumne u kojima odgovara na “prevladavajuću viziju da će za nekoliko godina postojati nekoliko kompanija čija će djelatnost biti mobilnost, posjedovat će velike vozne parkove samovozećih automobila koje će pojedinci unajmljivati i koristiti prema potrebi“), svi smo interno intenzivno brainstormali kako se pripremiti za takvu budućnost.

Pet godina kasnije dođe mi da umrem od smijeha – ljudi dijele prijevoz više nego ikad jer je benzin skuplji nego ikad, još uvijek svi vozimo svoje aute, a bome smo im i vlasnici. A san o samovozećim automobilima polako se razbija o zid izvedivosti. Revolucionarna nova usluga koju je BlaBlaCar u međuvremenu lansirao? Prijevoz autobusima!

(Evo još malo materijala za umiranje od smijeha, iz Ubera su 2017. najavljivali leteće aute koji će se moći koristiti već 2020.!)

Hoće li umjetna inteligencija promijeniti školstvo?

Cijele te priče intenzivno se prisjećam zadnjih nekoliko tjedana dok čitam što će sve i kako u sljedećih par godina promijeniti ChatGPT. Ne umjetna inteligencija općenito, ne generativna AI čija je godina 2022. sigurno bila, nego su se svi uhvatili baš tog servisa ChatGPT i kao da se natječu tko će biti maštovitiji u predviđanju koja su sve zanimanja, industrije i koncepti u opasnosti.

I to već od ove godine i u opasnosti nisu samo dizajneri, fotografi, copywriteri, prevoditelji, pisci ili programeri! Slušala sam baš nekidan kako tehnološki novinari Casey Newton i Kevin Roose u podcastu Hard Fork predviđaju da će 2023. biti godina u kojoj će iz obrazovnog sustava nestati eseji. Kakvog smisla ima zadavati učenicima zadatak da napišu esej na neku temu ili analiziraju lektiru kad im u par klikova i s par dobro osmišljenih “promptova” računalo “ispljune” savršeno dobar esej u par sekundi.

Sve me to podsjetilo na samovozeće aute na pretplatu od prije par godina jer su i sad tehnooptimisti odlučili svjesno zažmiriti na onu drugu vrstu objava o ChatGPT-ju kakve nam isto već izlaze na uši – one u kojima ljudi pokazuju kako je lako zeznuti stroj ili kako loše i generičke odgovore daje.

Pa i one u kojima profesori daju primjere eseja koje je napisao AI koje su im navodno učenici pokušali podvaliti i koji su loše napisani, sadrže netočnosti i besmislice i za koje im je trebalo par sekundi čitanja da to shvate!

Ako zažmirimo na kompleksna pitanja…

Kad se priča o disrupciji koju napredak u umjetnoj inteligenciji, a posebno generativna AI donosi, svjesno se žmiri na svako iole kompleksnije pitanje koje uz to dolazi. Da, tehnološki napredak je neupitan. Ne pada mi na pamet tvrditi da napredak u strojnom učenju, veliki modeli koje pojedine tvrtke razvijaju i generalno lakša dostupnost te tehnologije neće utjecati na to što i kako radimo te digitalne proizvode i sadržaj koji konzumiramo.

Štoviše, rekla bih da je ta umjetna inteligencija već itekako ugrađena u aplikacije i servise koje svakodnevno koristimo i bit će sve više i više, samo na načine koji ne zvuče seksi u naslovima i ne skupljaju lajkove i komentare na društvenim mrežama. Na načine koji ne mijenjaju drastično svijet preko noći, nego malo po malo.

Tehnologija, na kraju dana, ne postoji u vakuumu i nije dovoljno da samo postoji da bi se počela praktično i široko primjenjivati. Implementacija tehnologije u praksu, a posebno u poslovnim kontekstima i na većoj skali, uvijek zahtijeva puno više od samo “stisnuti prekidač” i magično je upogoniti.

Ne moram čak ići ni toliko daleko i spomenuti etička pitanja ili pitanje autorskih prava koja itekako stoje na putu širokoj primjeni umjetne inteligencije. Ne moram se čak ni pozvati na standardnu tromost korporacija kad je u pitanju moderniziranje poslovanja. Za otrežnjenje je dovoljno reći da je tehnologija skupa.

we will have to monetize it somehow at some point; the compute costs are eye-watering

— Sam Altman (@sama) December 5, 2022

CEO tvrtke OpenAI, koja stoji iza ChatGPT-ja, Sam Altman, rekao je da su im troškovi toliki da “tjeraju suze na oči”. Trenutni model u kojem su ChatGPT ponudili besplatno na korištenje svima kako bi pokazali što sve može i (uspješno) raspalili maštu i pokrenuli da se o njemu priča nije trajno održiv. Osim toga, implementacija ChatGPT-ja u poslovanje neke tvrtke izgleda sasvim drugačije od nekoga tko nakucka par promptova, dobije zadovoljavajuć odgovor, screenshota ga i iz toga izvuče velike zaključke.

Naravno da postoje tvrtke koje su izračunale da im se korištenje GPT modela isplati i koje ih već koriste. Ali to ne znači da je ta tehnologija odjednom postala toliko dostupna i sveprisutna da bi se zbog nje – već ove godine – značajnije mijenjali pristupi obrazovanju.

Da, znam da je u slučaju entuzijazma oko samovozećih auta – za razliku od AI – hajp bio puno ispred tehnologije, ali i da je dobar dio tog hajpa oko revolucije mobilnosti bila PR diverzija tehnoloških kompanija iz tog sektora kako bi opstruirali ulaganja u javni prijevoz. Svejedno, a možda i baš zbog toga, skeptična sam oko tehnologija koje mijenjaju svijet preko noći.

Šoping u metaversu? Može, ali ne u eurima!

Zapravo, ne znam kako nismo već naučili biti skeptični prema velikim obećanjima tehnologija koje će “promijeniti sve”. Obećanja o samovozećim autima ste možda već zaboravili, ali samo prije godinu dana su nas uvjeravali da je stigao kraj centraliziranog interneta kojim dominira nekoliko big tech monopolista.

Umjesto toga, svoje podatke i aktivnost ćemo poklanjati decentraliziranim društvenim mrežama, servisima i zajednicama u čije smo tokene investirali, postali njihovi suvlasnici i suodlučujemo o tome kako se njima upravlja. Družit ćemo se u virtualnim prostorima u kojima će nas predstavljati avatari, a to će biti toliko uobičajeno da se raspravljalo o utjecaju metaversa na poslovne sastanke ili iskustvo online kupovanja.

Na kraju su nas, umjesto metaversa, 1. 1. dočekale aplikacije mobilnog bankarstva kojima ne možemo pristupiti, neprovedene transakcije i webshopovi koji ne rade jer – s kune prelazimo na euro!

Naslovnu ilustraciju generirao je AI servis DALL-E2 na unos “Technology won’t save us”.