Kako su Hrvati ‘hakirali’ futurističko rješenje za korištenje javnog prijevoza u Austriji

Krajem lipnja, austrijski gradić St. Salvatore bio je domaćin regionalnog hackathona What the Hack? na kojem je je i Hrvatska imala svoje predstavnike. Matija Raos, iz Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca, koje je u Lijepoj našoj bilo zaduženo za organizaciju hackathona, kaže kako je najviše prijava za sudjelovanje stiglo upravo iz Hrvatske, a sudionici su birani na temelju iskustva, motivacije, vještina te međusobne kompatibilnosti za kreiranje što konkurentnijeg tima. Ovo potonje je posebno važno istaknuti jer je hackathon bio koncipiran na način da se članovi tima ne poznaju od prije pa je lako za pretpostaviti kako je timski rad i nošenje sa stresom u ovom slučaju bilo dodatno na kušnji. Govoreći o hackathonu, Matija ističe:

Do sada nije postojao ni jedan regionalni hackathon kojeg suorganiziraju coworking prostori, koji pored natjecanja u srži ima coworking vrijednosti, a u kojem sudjeluju primarno članovi coworking zajednica.

Uz tim iz Hrvatske, na hackathonu su sudjelovali predstavnici iz Srbije, BiH, domaćina Austrije, Italije, ali i bio je tu i mješoviti tim Alpe Adria. Hrvatski tim Transpotting osvojio je drugo mjesto te nagradu od 3000 eura za svoju aplikaciju BiBo (be in – be out) koja se temelji na korištenju Bluetooth Low Energy (BLE) beacona kako bi pojednostavila i poboljšala iskustvo korištenja javnog prijevoza. Austrijski tim je bio prvi te je osvojio nagradu od 5000 eura, a srpski treće mjesto i nagradu 2000 eura.

Drugo mjesto za futurističku viziju korištenja javnog prijevoza

Više o samom rješenju, ali i dojmovima s hackathona ispričao nam je Ivan Voras. Ivan objašnjava kako je rješenje koje se tražilo na hackathonu išlo u smjeru futurističke vizije korištenja javnog prijevoza. Prema rješenju koje je napravio zajedno s kolegama, Ivom Gregurcem, Marijanom Jurešićem i Ivanom Krešićem, putnik samo treba ušetati u vozilo, a aplikacija na njegovom mobitelu će komunicirati s vozilom i odraditi plaćanje karte bez da korisnik uopće treba vaditi mobitel iz džepa.

Ovo je ideja gdje putnici doslovno ulaze i izlaze po potrebi a tehnologija odrađuje sve što je potrebno. Voljeli bi dalje razvijati ovo rješenje, ako dobijemo neku konkretnu priliku.

Ivan objašnjava kako je njegov tim bio raznolik po pitanju iskustva s hackathonima, ali da su svi došli iz znatiželje i dobrog iskustva. Iako ne krije zadovoljstvo nekim stvarima, od smještaja do hrane, Ivan ima i preporuke za poboljšanje, posebno kad je riječ o samom konceptu hackathona i traženim rješenjima.

Iako je na početku izgledalo kao zanimljiv eksperiment, nakon svega mislim da je bilo pogrešno od organizatora napraviti tim developera koji se ne poznaju, ne znaju koje su nam vještine, koliko smo komplementarni u izradi jedinstvenog projekta te koliko dobro funkcioniramo pod pritiskom.

Sam zadatak hackathona je bio daleko preusko specificiran u odnosu na slične hackathone na kojima sam prije bio te su zbog toga rješenja svih timova bila vrlo slična i nije bilo puno prostora za inovativnost.

Za pobjedu na hackathonu važan je uigran tim

Ivan ističe kako je najvrjednije iskustvo koje je stekao jest ono da i sam puno bolje razumije što čini dobar hackathon, odnosno što timove čini sretnima i produktivnima, a rješenja primjenjivima. Svima koji razmišljaju o hackathonu savjetovao je da svakako isprobaju:

To je odlično iskustvo u kojem zbog vremenskog ograničenja – od ideje do prototipa u 48 sati (ili nekad manje) – izlaze najbolje ideje, najbolje improvizacije i situacije u kojima se fantastično puno može naučiti o timskom radu pod pritiskom. Čak nije ni toliko bitno pobijediti, nego je samo sudjelovanje vrhunsko iskustvo samo za sebe.

No, Ivan ima i nekoliko ‘veteranskih’ savjeta:

Onima koji pak žele ići i pobijediti savjetujem da odu kao uigran tim, bilo kao kolege s posla bilo kao frendovi, s dobrom percepcijom tko će što raditi i kako će biti komplementarni. Kao ‘veteranski’ trik bi rekao da je dobar cilj da prvi dan završe osnovne funkcionalnosti (da projekt zapravo nešto radi), a drugi dan ‘šminkaju’. Mislim da ta strategija rezultira i konkretnim projektom i dobrom prezentacijom. No u svakom slučaju – just do it!

Hackathoni kao prilike za buduću suradnju

No i tim mješoviti tim Alpe Adria imao je jednog sudionika te mi je posebno bilo zanimljivo čuti njegova iskustva. Roni Puži objašnjava kako je u posljednjih pola godine bio na nekoliko hackathona u Hrvatskoj i Sloveniji te da uglavnom ide na svaki za koji čuje. A odakle uopće želja za sudjelovanjem?

Prijavljujem se iz istih razloga: strast prema hackathonima, rješavanje zanimljivih problema, druženje s genijalnim ljudima i besplatna hrana. 🙂 Hackathoni su prilika za upoznavanje različitih ljudi s kojima ćete dogovarati buduću suradnju ili neformalna druženja. Tako je došao i WTH hackathon koji je prikupljao najbolje ljude iz nekoliko država ove regije kako bi radili na problemu integracije svih transportnih oblika u jedinstveni sustav. Dobre nagrade i organiziran prijevoz. Nema se što razmišljati.

Iako njegov tim nije osvojio novčanu nagradu, dobili su vrijedno iskustvo, a Roni ističe kako rad u internacionalnom timu može biti zahtjevniji zbog jezičnih i kulturalnih barijera, no da ovdje to nije bio slučaj.

Čak je i Talijan pričao dobar engleski. To je bio tim u kojem su se našli odlični profesionalci, a k tome smo i ‘kliknuli’ skupa. Izuzetno sam zadovoljan što smo napravili i dokle smo dogurali u razvoju rješenja zadanog problema. S obzirom na to da smo imali jednog service design stručnjaka i jednog grafičkog dizajnera, puno se crtalo i tu sam imao priliku naučiti i isprobati zanimljive tehnike brainstorminga i izrade koncepta rješenja (jedna od tehnika uključivala je jacuzzi 😉 ). Sve u svemu odlično iskustvo i jedva čekam sljedeće. 🙂

Ako želite vidjeti kako funkcionirate u timu pod povećim opterećenjem, naučiti nešto o sebi, steći dodatne vještine ili možda upoznati buduće kolege, ne preostaje vam ništa drugo nego okušati se barem u jednom hackathonu.